Kada je početkom svibnja, premijer Andrej Plenković izveo medijski desant na tri hrvatske televizije, i u svega tri dana dao intervjue za Novu TV, RTL i HTV, a onda, 48 sati kasnije, na jednom mjestu još jednom okupio sve spomenute televizije s nacionalnom koncesijom, kojima je pridodao novinare Večernjeg lista i Jutarnjeg lista, i krenuo uživo objašnjavati što sve čini njegova Vlada, bio je to prvi čin u - sada već tromjesečnoj - medijskoj ofenzivi koju vodi predsjednik hrvatske Vlade.
Od tada do danas, Banski dvori ne prestaju javljati o stvarnim i navodnim uspjesima u vođenju države, spašavanju posrnulih poduzeća i obitelji kojima prijete ovrhe, poreznoj reformi, gradnji Pelješkog mosta ili poštenijem izbornom zakonodavstvu. Nikakvo čudo da se sve češće mnogi pitaju, planira li Plenkovićeva ekipa prijevremene izbore ili su ambicije ipak nešto manje i svode se na podizanje rejtinga vladajuće koalicije.
Razumije se kako je šef Vlade sebi prisvojio i zasluge za spas Agrokora. Kada je Privremeno vjerovničko vijeće Agrokora jednoglasno prihvatilo nagodbu, Plenković je u javnoj izjavi zaključio da su time postignuti svi ciljevi - opći interes hrvatske ekonomije, očuvanje radnih mjesta i budućnost kompanije. Međutim, jesu li snažna medijska kampanja i spas najvažnijeg nacionalnog trgovačkog lanca podigli povjerenje hrvatske javnosti u Vladu i premijera Plenkovića?
Ispitivanja javnosti pokazuju da - nisu. Ili barem ne u očekivanoj mjeri jer prema istraživanju Ipsosa u lipnju Plenković je mogao računati da o njemu pozitivan dojam ima 35 posto, a negativan njih 54 posto, što je bio njegov najlošiji rejting otkako je premijer, iako je tih dana pozitivno riješeno pitanje opstanka Agrokora. U srpnju je njegov rejting malo skočio jer je 39% ispitanika koji imaju pozitivan dojam o Plenkoviću, ali i u top 5 po negativnom dojmu, koji o njemu ima 54% ispitanika.
No, treba uzeti u obzir da je istraživanje provedeno nakon fantastičnog uspjeha nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Moskvi, koje je izazvalo val oduševljenja diljem Hrvatske. Recimo, samo zato što se slikala u hrvatskom dresu i bučno navijala, predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović je u spomenutih trideset dana rejting među biračima skočio sa 46 na 57 posto – kao da je u Hrvatsku dovela tvornicu u kojoj će se proizvoditi BMW, a ne, tek, ljubila Zlatka Dalića i Luku Modrića.
Pelješki most kao simbol
Ponesen navijačkom euforijom, premijer Andrej Plenković tih je dana na sjednici Vlade iznenadno najavio projekt nacionalnog nogometnog stadiona. “U budućnosti moramo pronaći dugoročno rješenje za jedan nacionalni nogometni stadion. Hrvatska reprezentacija to zaslužuje”, izjavio je Plenković.
Medijska ofenziva nastavila se i u srpnju, kada su apostrofirana dva najvažnija cilja: ulazak u Schengen i eurozonu, dok će simbol prvih pet godina članstva biti Pelješki most, kako je izjavio Plenković na konferenciji “Pet godina članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji” održanoj u organizaciji HGK u Zagrebu. Od vidljivih projekata ove financijske perspektive, Plenković je izdvojio Pelješki most. “To će za kasnije generacije biti simbol onoga što smo mi u startu ostvarili”, kazao je i podsjetio da će za taj projekt Hrvatska povući 357 milijuna eura bespovratnih sredstava. Naglasio je da je izuzetno važno i 102 milijuna eura za projekt LNG terminala koji omogućuje Hrvatskoj da se pozicionira na energetskoj karti Europe.
Lijepe riječi, ali i dalje nema rasta rejtinga. Za politologa Peru Maldinija, ovakva situacija ne predstavlja iznenađenje:
“Ljetno je razdoblje u kojemu se uobičajeno intenzitet političkih aktivnosti smanjuje. Istodobno, javno mnijenje je manje zainteresirano za politiku i političare u cjelini, pa su ocjene uglavnom paušalne, što redovito znači kritičnije nego inače, pa rejting pada većini”.
Mogu li Vladi i Plenkoviću pomoći porezna reforma, pomoć oko ovrha ili gradnja Pelješkog mosta i nacionalnog stadiona? Maldini će objasniti kako se nalazimo u sezoni kiselih krastavaca pa se mediji bave komentiranjem i spekulacijama o tome što će se dogoditi na jesen. “Vlada i premijer rade svoj posao, dobro ili loše, o tome se, dakako, treba raspravljati. Međutim, ono što je i dalje razočaravajuće jest da oporba - koja redovito svaki potez Vlade dočekuje s protivljenjem - i dalje ne nudi jasne i strukturirane alternative, a što je zapravo njezin posao. Osim paušalnih, često populističkih kritika a priori, nema konkretnih prijedloga koji bi proizveli konstruktivnu diskusiju oko merituma stvari, već i dalje imamo uobičajene diskvalifikacije i paušalne tvrdnje.
To nije dobro jer na taj način Vlada nema izazov i pritisak da bude bolja, dok oporba ne radi svoj posao. Porezna reforma, zakon o ovrhama, Pelješki most i drugo, zasigurno će pridonijeti pozitivnoj ocjeni Vlade. Međutim, njezin uspjeh u konačnici će umnogome odrediti krupnije reforme, poglavito zdravstva, javne uprave, pravosuđa, mirovinskog sustava ili obrazovanja, u koje Vlada još nije ozbiljnije kročila, a polovica mandata je već tu”, upozorio je Pero Maldini.
Iako se u posljednje vrijeme u javnosti spekulira kako je spomenuta medijska kampanja priprema za prijevremene parlamentarne izbore, on u to ne vjeruje.
“Iako bi HDZ bio relativni pobjednik izbora, možda čak i s kojim mandatom više, problem sklapanja koalicije i postizanja većine u Saboru ostao bi i dalje. Sadašnjim koalicijskim partnerima izbori posebice nisu u interesu jer već sudjeluju u vlasti. SDP i Most bi, po svoj prilici, imali manji broj zastupnika, dok većina zastupnika malih stranaka ne bi vjerojatno ni ušla u Sabor. Živi zid pak, vjerojatno s nešto više mandata nego sada, i dalje bi bio u oporbi s obzirom na svoju antisistemsku poziciju i posljedično nizak koalicijski potencijal. Dakle, imali bismo sličnu situaciju, a potrošilo bi se vrijeme, pa prijevremeni izbori nisu opcija, čak ni oporbi koja ih u nedostatku kvalitetnijih prijedloga nominalno zaziva”, drži Maldini.
Tužan i žalostan
Ipak, Plenkovićeva Vlada najavila je i promjene referendumskih pravila i izbornog zakonodavstva, i to, slučajno ili ne, nedugo nakon što su inicijativu za referendumom o izmjeni izbornih pravila pokrenule desne udruge okupljene oko Željke Markić.
Vlada je, također, odlučila smanjiti i broj agencija, zavoda, fondova, trgovačkih društava, instituta, zaklada i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima “u cilju racionalizacije državne uprave”. Riječ je o 54 tijela koja bi se trebala ukinuti ili spojiti s ministarstvima ili drugim društvima: od agencija s više od 600 zaposlenih do društava sa samo dvoje zaposlenika.
“To će biti ozbiljna i kvalitetna reforma koja će dovesti do racionalizacije državne uprave i tijela s javnim ovlastima na korist hrvatskih građana i imati i određene financijske uštede”, ocijenio je premijer.
Prošli tjedan, krenulo se i u poreznu reformu koja donosi niže stope PDV-a na hranu i pelene, ukidanje doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti od 1,7 posto i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu od 0,5 posto, kao i povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje sa 15 na 16,5 posto.
Plenković je na novinskoj konferenciji nakon sjednice Vlade najavio da bi se s novim paketom poreznih izmjena od početka iduće godine omogućilo dodatno rasterećenje od 2,7 milijardi kuna. “U ovoj fazi, s tom stopom od 13 posto na svježe meso i ribu, voće, povrće i pelene postići će se bolji i konkretniji efekt za najširi broj naših sugrađana”, kazao je premijer pa se još malo pohvalio “kako je ranijim zakonima velik dio sredstava dodijeljen kao prihod jedinicama lokalne i područne samouprave te vjeruje da su efekti toga već sad vidljivi u njihovim aktivnostima, projektima i planovima, kao i da će se takav trend nastaviti”.
Izgleda da nije uspio uvjeriti ni neke vlastite saveznike: “Tužan sam i žalostan jer podupirem Vladu koja nema hrabrosti za suštinske reforme. To je domobranski mentalitet”, riječi su kojima je Milan Bandić na tiskovnoj konferenciji njegove stranke ‘BM 365 - Stranka rada i solidarnosti’, izrazio svoje neslaganje s poreznom reformom koju predlaže vlada Andreja Plenkovića.
Još preciznije će poreznu reformu kritizirati poznati ekonomski stručnjaci. Josip Tica, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i član savjeta SDP-a, smatra, ipak, da umjesto smanjivanja stope poreza na dohodak od 36 posto, treba ići na povećanje osnovnog odbitka poreza na dohodak kako bi se povećale i neto plaće onima s manjim plaćama, a ne samo onima s najvećim prihodima.
Ekonomist Guste Santini će biti još radikalniji i u razgovoru za Magazin, Plenkovićeve najave je opisao kao “populizam, a, u stvarnosti, nitko ne zna što će na kraju ispasti od spomenute reforme jer izostaje argumentirana javna rasprava. Najavu smanjenja PDV-a na dio proizvoda komentirat će ironičnom doskočicom: “Da sam običan građanin, vjerojatno bih podržao ovu Vladinu mjeru, ali ja sam ekonomist i moram biti ozbiljan. Zato želim biti jasan: PDV mora ostati ovakav kakav je danas sve dok izvoz roba i usluga ne pokrije barem 80 posto uvoza, a sada se vrtimo na svega 60 posto.
Ako već nešto želimo napraviti, onda dignimo trošarine na alkoholna pića. Isto tako, 23 godina se zalažem za 5000 kuna neoporezivi dio dohotka. Ne može plaća biti manja od troška reprodukcije radne snage. Smatram da nitko mjesec dana ne može preživjeti s manje od 5000 kuna. Ako mi je potrebno 5000 kn da bih preživio, onda mogu plaćati porez samo iznad 5000 kn”, smatra Santini.
Vlada je odlučila pomoći i dijelu građana kojima prijete ovrhe i ovaj vikend Fina kreće u drugu fazu, a radi se o zakonu koji se odnosi na dugovanja na ovrhe na novčanim sredstvima.
Naređenje-izvršenje; Fina je protekli vikend obustavila provođenje ovrha nad 225.322 ovršenika koji se nalaze u njezinim registrima s ovrhama starijim od tri godine, dok je u potpunosti deblokirano 50.695 građana, rečeno je u srijedu prilikom predstavljanja rezultata primjene Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, kao za sada, posljednjem poglavlju propagandne kampanje Plenkovića i njegove Vlade.
Turizam i sport
Ima li osnove za ovu samohvalu? Josip Glaurdić, profesor politologije na Sveučilištu u Luksemburgu, slikovito će objasniti da se sva postignuća ove Vlade - ili zapravo bilo koje vlade u svim malim državama koje su relativno nove članice EU - ogledaju u dvije brojke: koliko ljudi misli da zemlja ide u dobrom smjeru i neto migracijskom saldu.
“Meni je potpuno shvatljivo da Vlada želi promijeniti ovu prvu brojku uvjeravanjem ljudi kako nije sve tako crno i kako se stvari ipak miču nabolje. Ali na kraju uvijek ipak ostane ova druga brojka. Ako su ljudi voljni istrgnuti sebe i svoje obitelji iz svojih sredina i preseliti se tisućama kilometara daleko, onda možete zamisliti koliko im je teško”.
Pošto živi u inozemstvu (najprije u Britaniji, a sada u Luksemburgu), Glaurdić je dobro upućen kakva je tamošnja percepcija Hrvatske.
“Hrvatska je u očima ostatka Europe turizam i sport. Što i nije toliko loše jer je prije 10-15 godina glavna asocijacija još uvijek bila rat. Mi smo u europskim okvirima potpuno irelevantni i marginalni i ne ističemo se baš ničim posebnim - osim već spomenutih turizma i sporta. No još jednom: to i nije baš toliko loše jer teško mi se sjetiti boljih stvari po kojima je poznat niz drugih zemalja članica EU”, zaključio je Josip Glaurdić.