Pandemija vlada našim svijetom. Pandemija gluposti. Dok se u prošlosti glupost mogla lokalizirati, ograničiti na određeno područje, zaustaviti ispod gradskih bedema, danas, u doba društvenih mreža, to je isključeno. Nemamo nikakve šanse, pošast je nezaustavljiva. Ona nevidljiva putuje zrakom, u treptaju prelazi oceane, planinske lance, suhe pješčane pustinje, travnate stepe i ledena prostranstva sjevera.
Glupost bežično putuje, besplatno se dijeli, širi se pomamno i divlje kao šumski požar. Dok se jedna pametna misao sporo, oprezno, u nelagodi i sumnji jedva uputi, glupost na Facebooku, Instagramu, WhatsAppu ili Twitteru tri puta obiđe svijet.
Učini nam se katkad da su društvene mreže izmišljene samo za prenošenje svakovrsnog intelektualnog smeća, sramotne neukosti, bestidnog prostaštva, vjerske netrpeljivosti, nacionalizma, rasizma, homofobije, mizoginije. Tu su oživjele i neke, mislili smo, odavno mrtve zablude. Razgorilo se nešto što je od dvanaestog stoljeća tinjalo ispod pepela.
Prije petnaestak godina je, na primjer, bilo izvan svake sumnje da je Zemlja okrugla. Pogledali bi vas zabrinuto ako bi tvrdili da je Zemlja ravna. Ako je tkogod tvrdio da je ravna, njega se valjda sakrivalo. Obitelj je nesretnu ludu, zaraslu i odrpanu, prljavih dugih noktiju, držala u lancima na tavanu sve dok je Mark Zuckerberg nije oslobodio, zajedno s protivnicima teorije evolucije i cijepljenja djece, poricateljima holokausta, bijelim suprematistima, teoretičarima duboke države i metodističkim pastorima koji su se molitvom izliječili od homoseksualnosti.
Sve ćete njih naći na društvenim mrežama, katkad i pod pravim imenima prenose svoju zarazu između korisnika, sakupljajući milijune lajkova i šerova. Facebook ili Twitter su za glupost kao teretana ili prepun autobus za koronavirus. I koliko god se obrazovani i razboriti trudili, glupani su brojniji i glasniji.
Koliko god doktorica Alemka Markotić djelovala kvalificirano i pouzdano, netko će već na Facebooku doći s odvažnom tvrdnjom kako se bolest liječi krunicom ili kako u blagoslovljenoj vodi nema smrtonosnih mikroorganizama jer je župnik iznad kamenice napravio ćiribu ćiriba i od toga čudesnog trenutka njezin je sadržaj savršeno čist, zdraviji od majčinog mlijeka, možeš ga posrkati na slamku ili umiti dijete u njemu.
Osim toga, tu je i poznati refren “oni nas lažu”. Ponavlja se u svakoj prilici, nepokolebljiv i besmrtan. Čak i kad se javi ugledan epidemiolog, sveučilišni nastavnik, autor niza znanstvenih knjiga i članaka, dangube s Facebooka ga razvale da je plaćenik strane vlade, slobodnozidarske lože, komunističke tajne policije ili svega toga zajedno, glasnogovornik nekakvog ideološki krajnje neodređenog, misterioznog društva varalica i opsjenara koji upravljaju našim svijetom.
Premda ne razlikuju č i ć, glupani perfektno poznaju i medicinu, i povijest, i međunarodne odnose, i financijska tržišta, i specijalno ratovanje, tko se s kime urotio protiv koga i u podzemnom laboratoriju, dva kilometra ispod planine u zabačenoj kineskoj provinciji razvio pogubno biološko oružje, smućkao virus kao što vi smućkate Cedevitu. To je stvarnost, tvrde, a ne ono što vam, ha ha, govore na televiziji. Ono što govore Alemka Markotić ili Ivan Đikić samo je predstava za naivne, iluzija od ogledala i dima.
Umirovljeni špijun Davor Domazet Lošo, veliki geopolitički autoritet, koji sve vidi šire i dalje od drugih, inteligentno primjećuje veze između naoko nepovezanih događaja, iako se mora priznati da mu to nije bogzna kako pomoglo kad je u studenom devedeset prve zadnji skontao da se Jugoslavija raspala, dao je nekidan originalno tumačenje zaraze koronavirusom. Žarišta zaraze, Kina, Iran, Italija, vidite, nije to slučajno.
Riječ je o početku, sredini i kraju Puta svile, kaže Domazet Lošo, a glupani ga masovno citiraju, kao da trgovačke karavane do dan-danas jašu kroz Taškent i Kandahar i angloameričkim i židovskim centrima moći je jedino na pameti bilo kako će zaustaviti trgovinu cimeta, čaja, sandalovine i jantara.
Drugi opet imaju nekakve drugačije priče zašto epidemiolozi, zavodi za javno zdravstvo, televizija i novine ne govore istinu, zašto zaraza nije krenula samo tako, nehotično i glupo, sa životinja, kaotično se raširila zbog loših higijenskih uvjeta na jednoj tržnici, već je laboratorijski proizvedena i ciljano napada samo ljude određene nacionalne pripadnosti i vjerskih i političkih uvjerenja.
Donald Trump, usprkos upozorenjima da to nije lijepo, na Twitteru uporno piše o Kineskom virusu. Kršćani drže da im je bolest poslao njihov stari neprijatelj Sotona, dok Arapi misle da je koronavirus ustvari jedan stari Židov po imenu Chaim. U dokonim umovima i zimskoj nesanici rađaju se sve luđe teorije. Upitate li kojega pametnjakovića uvjerenog da nas “oni lažu” što je stvarno, što zapravo postoji iza dima i ogledala, ne očekujte razuman odgovor.
Od masona, preko izvanzemaljaca do ljudi guštera, pandemija gluposti sve je neobuzdanija i, premda se od nje ne umire, dugoročno je ona možda i štetnija od pandemije koronavirusa. Uzima ne birajući, i mlade i stare, i zdrave i bolesne, i mršave i debele, i Ruse i Amerikance, i Srbe i Hrvate.
Nepogrešiv je simptom zaraze kad netko počne rečenicu s “nisam pristalica teorije zavjere, ali...”. Kad netko počne “nisam pristalica teorije zavjere, ali...”, ne morate uopće čekati što dolazi iza ali. Sve iza ali je nevolja i valja hitno pacijenta staviti u samoizolaciju, isključiti ga s Facebooka, obrisati mu WhatsApp na mobitelu i dati u ruke nekakvog Krležu, Orhana Pamuka ili Amosa Oza, nešto normalno da čita.