Ante Tomić: Svatko ima svoj križ, pa i Marijana. Ljudi je plašljivo gledaju i tek gdjekoji osmjeli se prići da joj kriomice stisne ruku

Komunisti mi nisu skinuli križ, a neće ni kršćanofobi”, kazala je u Ace Stankovića cijenjena zastupnica Marijana Petir, prkosno braneći pravo da javno ispovijeda svoju vjeru.

Bio je to glas kršćanske mučenice, jedne od onih blijedih žena zažarenih očiju i dubokih modrih podočnjaka, koje su mnogi dušmani htjeli slomiti, koje su bacali lavovima, bičevali, pekli, vješali, derali, razapinjali i čupali im nokte, jedne od onih divnih svetica čija su pobožna usta čak i na odrubljenoj glavi, iz košare kraj dželatova panja, slavila Isusa Krista.

Nikakvo iskušenje ne može pokolebati gospođu Petir da s vrata skine križ, pa ni eventualno upozorenje liječnika da bi trebala naći nekakav manji, jer bi joj onaj strahotno veliki kojim se zakitila mogao ozbiljno ozlijediti kraljež...