Malena je ručicom dodirnula lice na ekranu, kao što sitna djeca gdjekad čine, zaprepaštena čudom televizije, osobito ako je na televiziji osoba koju svakodnevno viđaju, a netko ju je od ukućana vjerojatno upitao: “Tko je ono na televiziji, a? Ljubavi, znaš li tko je ono na televiziji?”
“Mama”, rekla je djevojčica i nakon toga se možda očarano nasmiješila, a lako može biti i da se uplašila i rasplakala. Kako bilo, ovakav se nekakav prizor svakako morao dogoditi u stanu one šibenske glupače kada se prvi put pojavila u popularnoj emisiji RTL televizije.
“Samo malo! Samo malo, evo naše Marijane!” zavikali su svi u tunelu razdragano, jer nije zaista mala stvar kad je netko tvoj na televiziji ili u novinama, makar i ako ga uslikaju kao očevica prometne nesreće ili u uličnoj anketi upitaju za njegovo učeno mišljenje o radijaciji u Fukushimi.
Napokon, emisije poput Big Brothera upravo i parazitiraju na gladi za slavom, čitav svoj uspjeh imaju zahvaliti manipulaciji žudnjama anonimnih slaboumnika, istraživanjem do koje je mjere netko, u zamjenu za televizijsku pažnju, spreman praviti budalu od sebe. I u tome su u posljednjih nekoliko sezona u RTL-u postigli zbilja zapanjujuće rezultate, udaljavajući se sve dalje od zdrave pameti i dobrog ukusa, pristojnosti i dostojanstva. Big Brother neočekivano nam je potvrdio teoriju evolucije.
Kraj ove emisije biblijski je kreacionizam izgubljen. Uzvišena priča o božanskom podrijetlu čovjeka uistinu nema nikakve šanse. Ne treba više ni uspoređivati lubanje ni pokazivati kako nam je genetski kod devedeset devet zarez devet posto identičan. Pogledajte samo nevoljne primate zatočene u televizijskom studiju i bit će vam potpuno bjelodano da mi i orangutani dijelimo iste pretke, do kraja je razobličena naša majmunska priroda. Potraje li emitiranje još koju sezonu, morat će vjerojatno početi snimati na stablima.
Natjecatelji će kričati, vješati se na povijušama i spretno skakati s grane na granu, ali nemojte se zlurado smijati tome, jer ni nama ispred malih ekrana neće ostati previše ljudskih osobina. Ove godine su producenti sebi postavili svetu zadaću da napokon netko vidljivo kopulira pred kamerama i, aleluja, napokon su našli prikladne kandidate, dvadeset sedmogodišnju Šibenčanku Marijanu i dvadeset dvogodišnjeg Beograđanina Nemeša. Nije to uistinu bio bogzna kakav seks, a nije se bogzna što ni vidjelo.
No, kratka, mutna noćna snimka sramežljivoga tjelesnog odnosa zguza neviđeno je uspalila gledateljstvo. To da ga je Nikola stavio Marijani učinilo je da čitav svijet nestane. Ništa narodu više nije bilo važno, ni broj nezaposlenih, ni haaška presuda Gotovini i prijateljima, ni jesenji izbori, ni zatvaranje poglavlja dvadeset tri važnošću se nisu mogli natjecati s televizijskim snošajem Šibenčanke i Beograđanina. No, pogledate li bolje, mučna je ta stvar.