Nakon što je ovih dana Hrvatska udruga za zaštitu potrošača objavila prvo izvješće projekta "Tajni kupac" sve je jasnije da način na koji je Ministarstvo gospodarstva zamislilo potrošače čuvati od poskupljenja pri uvođenju eura zapravo neće imati efekta na cijene i da je cijeli projekt amaterski.
Naime, kako je vidljivo iz tog prvog izvješća objavljenog 15. listopada, prvi screening cijena pokazao je da nepravilnosti praktički nema, a način na koji se projekt provodi zapravo ide na ruke trgovcima koji točno znaju koji će se artikli kontrolirati na njihovim policama, što im ostavlja puno prostora za manipulacije s preostalim asortimanom.
Naime, kako je Jutarnjem potvrdila predsjednica Udruge Ana Knežević, udruge nisu mogle samostalno birati artikle koje će kontrolirati, već im je popis napravilo Ministarstvo gospodarstva, iako nejasno po kojim kriterijima.
"Dakle, dobili smo točan popis namirnica i gramaža koje moramo kontrolirati, a udrugama je bilo dopušteno da odaberu trgovce, odnosno pružatelje usluga i brendove", kazala nam je Knežević.
Sve se zna
Jednom kad su odabrali kod kojih će trgovaca, odnosno pružatelja usluga kontrolirati iskazivanje cijena, projektom je predviđeno da se narednih godinu dana prate isključivo isti artikli kod istih trgovaca, što znači da oni sada svi unaprijed znaju koji se proizvodi kontroliraju pa bi, kaže Knežević, zbilja morali biti jako blesavi da ovdje naprave neke velike greške u koracima.
"Mi smo kao udruge predlagali da nam se dopusti da sami odaberemo artikle, da se ti artikli mijenjaju i da u cijeloj toj priči postoji neki faktor iznenađenja kako trgovci i pružatelji usluga ne bi mogli znati što ćemo i kada kontrolirati. Ovako cijeli projekt zapravo i nema nekog velikog smisla niti očekujemo da će imati osobito velik efekt na formiranje cijena", kazala je Knežević.
Iz izvješća dostupnog na njihovim stranicama tako je vidljivo da je na popis proizvoda koji se kontroliraju dospio i dio onih koji imaju zamrznute cijene - glatko i oštro brašno, suncokretovo ulje, šećer ili recimo cijelo pile, a za neke usluge baš i nije jasno kako su odabrane, poput recimo kemijskog čišćenja košulje.
Direktorica Razvojne organizacije zaštite potrošača iz Selnice Gordana Lukić pak kaže kako na popisu nedostaje cijeli niz usluga koje bi za potrošače možda imale i veći značaj od ovih odabranih - recimo, nedostaju komunalne usluge, a budući da se cijene cijelu godinu moraju kontrolirati u identičnim trgovinama, sve one trgovine koje nisu završile na popisu zapravo imaju slobodne ruke i sav prostor za moguće manipulacije, što definitivno ne ide na ruku potrošačima.
Unaprijed određeno
"Osim toga, zamjerka je što zapravo nema sustavnog praćenja cijena određenih proizvoda, nego svaka udruga odabire neki brend proizvoda koji će pratiti, i to unutar točno određenih trgovina, odnosno poslovnica. Mi smo već na potpisivanju ugovora kao udruge iskazali nezadovoljstvo popisom namirnica koje trebamo pratiti, ali to je bilo unaprijed određeno i Ministarstvo ga nije bilo sklono mijenjati", kaže Lukić.
Njena organizacija, isto kao i zagrebačka, u prvih mjesec dana provedbe projekta nije zatekla neke drastične situacije, a većina onog što je otkriveno odnosilo se na cjenike u ugostiteljskim objektima - nisu svi bili počeli navoditi cijenu u eurima.
Dodatno, udruge prate je li cijena točno obračunata iz kuna u eure i obrnuto, ali ne i koliko su pojedini artikli poskupjeli u odnosu na mjesec ranije, a što bi potrošačima zapravo bilo najvažnije.
Podsjetimo, za razliku od Slovenaca, koji su proces implementacije uvođenja eura počeli pratiti dvije godine prije uvođenja valute, u Hrvatskoj se s time krenulo u kolovozu ove godine, a iz državnog je proračuna za ovaj ionako amaterski projekt izdvojeno tek 750 tisuća kuna koje je među sobom razdijelilo šest potrošačkih udruga.