Zašto stranci ne mogu biti dobrovoljni davatelji krvi u Hrvatskoj? Ovo pitanje u središtu je rasprave posljednjih dana na javnoj Facebook stranici Expats in Zagreb na kojoj se mahom javljaju stranci koji žive u našem glavnom gradu. Rasprava je počela upitom Sonije Zivkovic, Argentinke hrvatskih korijena.
Iznenađena Argentinka
- Dečki, zna li netko zašto moraš biti hrvatski državljanin da bi donirao krv? Živjela sam u Kini i darovala sam krv bez ijednog kineskog gena u svome tijelu. A ovdje, s hrvatskom dozvolom za boravak, hrvatskim prezimenom i 50 posto hrvatskih gena, to ne mogu učiniti. Kakvi su kriteriji iza te regulacije? - upitala je Sonia Zivkovic. Istaknula je da mnogo putuje svijetom, a krv daruje tri do četiri puta godišnje. Odgovor na njezino pitanje potražili smo u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu.
- Točno je da stranci u Hrvatskoj ne mogu darivati krv, a razlozi su utemeljeni na stručnom iskustvu i pravilima struke. Naime, svako područje ima svoje zemljopisne epidemiološke različitosti koje se mogu reflektirati i na sigurnost krvnih pripravaka. Poznato je da su uzročnici i prijenosnici nekih krvlju prenosivih bolesti više zastupljeni u nekim zemljama, a sukladno tome su i različita epidemiološka izvješća pojedinih zemalja.
Razdoblje inkubacije
Ovisno o tim pokazateljima, obvezna su testiranja u pojedinim zemljama različita. Kako u transfuzijskom liječenju nema nultog rizika, struka nastoji sve prepoznate rizike za sigurnost krvnih pripravaka smanjiti na minimum - rekla je prim. dr. Irena Jukić, ravnateljica HZTM-a. Istaknula je kako je pojavom novijih bolesti, kao što su groznica zapadnog Nila, SARS, ptičja i svinjska gripa, Denge groznica i druge, pozornost transfuzijske službe usmjerena i na dodatne anamnestičke podatke o putovanjima i boravcima naših darivatelja u zahvaćenim područjima te na prolongiranje termina za darivanje krvi do termina završetka moguće inkubacije bolesti.
- Zapravo, uvijek smo vrlo oprezni i ‘pušemo na hladno’ svjesni da primatelji krvi mogu biti tek rođena djeca, imunokompromitirani, transplantirani bolesnici i svi oni kojima neka ‘bezazlena mala viroza’ kod darivatelja prenesena krvnim pripravkom može ugroziti život - dodala je Irena Jukić. Istaknula je da je jedan od razloga i osiguranje naših darivatelja krvi. Oni su, naime, osigurani za slučaj da se tijekom ili nakon darivanja krvi dogodi kakva ozljeda, neželjeni štetan događaj.
Trace-back postupak
- Važan razlog zbog kojega uzimamo krv od građana RH jest i mogućnost ‘trace-back’ postupka. To je stanje kada se nakon transfuzije krvnog pripravka kod bolesnika otkriju biljezi neke od krvlju prenosivih bolesti. Važno nam je u kratkom roku doći do novog uzorka davatelja krvi kako bismo potvrdili povezanost, a isto tako, ako se zaista radi o zaraženoj osobi, kako bismo je što prije uveli u postupak liječenja - rekla je Irena Jukić. Naglasila je kako su u razvijenim zapadnim zemljama na snazi slična ili identična pravila za dobrovoljno darivanje krvi.