Od Nove godine, kad je na snagu stupio dugoočekivani Zakon o udomiteljstvu koji je kao najvažniju novost propisao mogućnost profesionalnog bavljenja udomiteljstvom, u Hrvatskoj nije registriran nijedan specijalizirani udomitelj kojem je udomiteljstvo zanimanje.
Ukupan se broj udomitelja, pak, nastavio smanjivati: prvog dana 2018. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano 1496 udomitelja za djecu, a na jučerašnji dan, prema podacima resornog Ministarstva, njih točno 1400.
- Uvjeti za specijalizirane profesionalne udomitelje prilično su rigorozni, zbog čega je vjerojatno interes manji, no ja se i dalje nadam da ima ljudi koji se time žele baviti, da im treba još vremena, da možda još ne znaju da takva mogućnost postoji - kaže Dubravka Čordašev, predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece.
Nije realno da će velik broj osoba sa završenim fakultetom pohrliti i iskoristiti ovu mogućnost, odnosno odabrati da se 24 sata na dan brinu o djeci s najtežim oštećenjima za jedva prosječnu plaću kad stručnjaci s visokom stručnom spremom imaju veću plaću u institucijama, u kojima rade osam sati na dan. No, Čordašev vidi šansu u budućoj transformaciji domova za djecu, koja se odnosi na smanjenje broja djece u institucijama, a koje bi za sobom moglo povući i moguće smanjenje broja potrebnog kadra.
- Vjerujem da će dio tih ljudi poželjeti dati dom nekom djetetu - kaže Čordašev.
Dva statusa
Aktualni Zakon definira dvije vrste udomiteljstva kao zanimanja, odnosno profesionalnog udomiteljstva. Prva je vrsta specijalizirano udomiteljstvo: specijalizirani udomitelj skrbi o jednom djetetu (iznimno dvoje, ako se radi o braći) s težim problemima u ponašanju, s težim tjelesnim ili intelektualnim teškoćama u razvoju ili o teško bolesnom djetetu.
Da bi se bavila tom vrstom udomiteljstva, zainteresirana osoba mora imati završen fakultet - i to socijalnog rada, psihologije, edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije, logopedije, radne terapije ili fizioterapije i sestrinstva, zatim tri godine radnog staža u radu s djecom s teškoćama te “posebna znanja i vještine u skladu s individualnim potrebama djeteta kojem pruža uslugu smještaja”.
Naknada za rad - koja nije plaća jer se na nju ne plaća porez, ali se plaćaju doprinosi te osobe imaju prava iz mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti kao zaposlene osobe - iznosi 6500 kuna ako ima visoku stručnu spremu, odnosno 5000 kuna ako je prvostupnik ili je završila stručni studij. Uz to mora ispuniti i sve ostale uvjete propisane za tradicionalne udomitelje: radi se o uvjetima koje je gradskoj populaciji teško ispuniti jer udomitelji moraju osigurati posebnu sobu za dijete.
Druga je vrsta profesionalnog udomiteljstva tzv. standardno udomiteljstvo - radi se o udomiteljima koji pružaju skrb djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi bez osobitih teškoća u ponašanju ili razvoju. Prema Zakonu, standardnim udomiteljstvom kao zanimanjem mogu se baviti osobe koje nisu zaposlene, koje su najmanje šest mjeseci bile tradicionalni udomitelji, koje skrbe o troje djece istodobno te - što je najvažniji kriterij - žive na području u kojem je registriran manjak udomiteljskih obitelji - a to se u pravilu odnosi na priobalno područje te veće gradove, osobito Grad Zagreb. Naknada za rad iznosi im 2500 kuna.
Osim naknade, udomitelji dobivaju i opskrbninu, odnosno iznos za pokrivanje troškova života udomljene djece, koja iznosi oko 2000 kuna po djetetu te se uvećava do 2800 kuna ako se radi o djetetu s teškoćama. Za HIV pozitivno dijete opskrbnina iznosi 6250 kuna.
Naknada standardnim udomiteljima jednaka je kao i za tradicionalne udomitelje, kojima se ne plaćaju doprinosi, no tek manji broj njih može konkurirati za standardno udomiteljstvo kao zanimanje: uz obalu gotovo da nema interesa za udomiteljstvo, a u gradovima je prije svega problem osigurati dovoljno prostora.
Potencijalni posvojitelji
Prema podacima Ministarstva, do sada su odobrena dva zahtjeva za ovu vrstu udomiteljstva za djecu, i to na sjednici Povjerenstva za izbor udomitelja za obavljanje udomiteljstva kao zanimanja, koja se održala ove srijede.
- Na sjednici su izabrane predsjednica i zamjenica predsjednice Povjerenstva, usvojen je Poslovnik o radu te je izabrano osmero udomitelja, od kojih je dvoje za djecu, za obavljanje standardnog udomiteljstva kao zanimanja - kažu u Ministarstvu.
U prvih sedam mjeseci ove godine, prema podacima koje su nam dostavili, ukupno su evidentirana 84 tradicionalna udomitelja za djecu, no nisu nam odgovorili je li to više ili manje od broja novoevidentiranih udomitelja u istom prošlogodišnjem periodu. Također, nije moguće procijeniti koliko je među novim udomiteljima potencijalnih posvojitelja, kojima udomiteljstvo kao dugotrajna djelatnost zapravo nije cilj.
Ukupne brojke govore da je u godinu i pol ukupni broj udomitelja u Hrvatskoj pao za stotinjak, sa 1496 na njih 1400.
- To nas ni najmanje ne čudi, cilj donošenja novog zakona, uvođenja profesionalizacije i kampanja koje su ga pratile bio je povećanje broja udomitelja. Dobna struktura naših udomitelja je loša, većina ima više od 55 godina, mnogi posljednjih godina navršavaju 65, nakon čega se više ne mogu baviti udomiteljstvom. A mladih zainteresiranih nema. Mladi odlaze - kaže Čordašev.