Četvrtak 21. ožujka bio je jedan od najnapetijih dana u političkom životu naše eurozastupnice Biljane Borzan i njezinih suradnika. S velikim nestrpljenjem, naime, čekali su epilog najvažnijeg sastanka u ovih šest godina, koliko je Borzan zastupnica u Europskom parlamentu, sastanka kojemu nije mogla nazočiti, ali se uvelike održavao pod njezinim pečatom.
Riječ je bila o trijalogu, odnosno sastanku predstavnika triju najvažnijih institucije Europske unije - Europskog vijeća, Europske komisije i Europskog parlamenta, a tema zabrana različite kvalitete istih proizvoda u zemljama članicama EU. Možda je pretjerano reći da je to životni projekt zastupnice socijalista i demokrata u EP-u, Osječanke Biljane Borzan, ali je sasvim sigurno riječ o najvažnijem projektu njezine dosadašnje političke karijere i projektu koji se približio svom sretnom završetku, jer su predstavnici triju navedenih institucija toga dana nakon deset sati pregovora postigli konačni dogovor o zabrani dvostruke kvalitete proizvoda na istoku i zapadu EU u okviru revizije Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi.
- Teško je ne biti emocionalan u ovakvom trenutku. Kad sam krenula u ovu borbu, uvjeravali su me da je to unaprijed izgubljena bitka jer neću moći nadjačati pritisak multinacionalnih kompanija. Srećom, posložilo nam se, sve zemlje iz istočne EU u svim institucijama radile su u istom smjeru i nisu pristajale na kompromis - kazala je Borzan dan poslije na konferenciji za medije, podsjetivši da je istraživanje koje je provela s Hrvatskom agencijom za hranu bilo kap koja je prelila čašu jer su rezultati pokazali da je trećina prehrambenih i neprehrambenih proizvoda u Hrvatskoj niže kvalitete nego u Njemačkoj, ali i skuplja. Čak 82 posto hrvatskih građana izjasnilo se kako smatra da nas multinacionalne kompanije tretiraju kao građane drugog reda.
Rovovski posao
- Mene su ti rezultati obvezali i obećala sam da neću stati dok ne ostvarimo stvarnu ravnopravnost za sve građane EU. To je bio rovovski posao, ali sinoć je dogovorena zabrana različite kvalitete za sve proizvode, dakle i hranu, ali i tehniku, automobile... - objasnila je Borzan, dodavši i da je dogovorena sigurnosna odredba da EK mora u roku tri godine napraviti ocjenu učinkovitosti novih pravila i po potrebi ih postrožiti. Bio je to zapravo predzadnji korak u ovom procesu, jer konačan tekst Direktive moraju potvrditi i Vijeće i EP, što bi se trebalo dogoditi tijekom travnja, na jednoj od preostalih plenarnih sjednica EP-a prije njegova raspuštanja, a uoči novih izbora. Iako su i na sjednici Parlamenta moguće određene izmjene, one bi eventualno mogle biti kozmetičkog karaktera.
- Ne bi se trebalo ništa revolucionarno promijeniti i mislim da će ovo što je u četvrtak dogovoreno već za koji tjedan postati sastavni dio Zakona o zabrani nepoštenih poslovnih praksi - rekla nam je Borzan s kojom smo odlučili napraviti presjek tog velikog projekta na kojem je radila praktički otkad je ušla u EP i kao SDP-ova i hrvatska zastupnica postala dio Kluba socijalista i demokrata. Bio je to težak i naporan put, na kojem je bilo barikada, ali u njezinu slučaju sve su se pokazale premalenima za motiv i borbenost koju je iskazala u nakani da građanima osigura ravnopravnost.
Razmjena mišljenja
- Sve je počelo kad sam 2013. kolegi Nevenu Mimici, koji je bio povjerenik za zaštitu potrošača, postavila pitanje o tome kad je jednom došao u Parlament na razmjenu mišljenja. To moje pitanje na društvenim je mrežama izazvalo nevjerojatnu reakciju građana, koji su ljutito reagirali na taj problem, navodeći pri tome svoja iskustva, i to mi je bila samo potvrda da se s tom temom treba ozbiljno uhvatiti u koštac. Treba reći da ja nisam prva koja je to pokrenula, jer je kolegica Olga Sehnalova iz Češke već najavila istraživanje o različitoj kvaliteti i mnogo govorila o tome. S obzirom da je to problem koji nije jednostavno riješiti, nas dvije odlučile smo maksimalno sinkronizirano djelovati u Odboru za zajedničko tržište i zaštitu potrošača, pri čemu sam ja učila i na nekim njezinim greškama. Moje istraživanje bilo je jedino koje proizvođači nisu mogli ni u čemu osporiti, što se njoj događalo u nekim slučajevima - prisjetila se Borzan početaka, koji su bili obilježeni i velikim otporima kako multinacionalnih kompanija, tako i od nekih kolega u Parlamentu.
- Recimo, prije nego što sam krenula s istraživanjem, kazala sam Andreasu Schwabu, Nijemcu koji je koordinator u Odboru za zajedničko tržište i zaštitu potrošača uime Europske pučke stranke, kako očekujem da će nas pučani podržati, jer je riječ o jednoj nepravednoj stvari. On se oduševio kad je čuo kako sam sve zamislila i zato što će biti egzaktno dokazano imamo li različitu kvalitetu ili ne. No, ubrzo je počeo na sastancima Odbora izražavati stajališta industrije u smislu da proizvodi moraju biti različiti. Primjerice, Nijemac voli da mu sredstvo za čišćenje u kući miriše na klor, jer on tada ima osjećaj da je sve dezinficirano i čisto, a Francuz voli da mu to sredstvo miriše na lavandu. Uopće to nisam sporila, jer nije bila riječ o preferencijama lokalnog stanovništva, nego o tome je li to sredstvo jednako kvalitetno i efektno, sastoji li se od istih sastojaka, pere li jednako dobro ako je prehrambeni proizvod, je li nutritivno jednako vrijedan itd. Nama nije bila sporna niti razlika u okusu ako se za neki proizvod upotrebljava lokalna sirovina. Dapače, mi smo za to da se potiče domaća poljoprivreda, ali da se potrošači ne zakidaju na kvaliteti - istaknula je Borzan, dodavši da joj je bilo jasno “da ga je izlobirala industrija“.
- Kad smo imali završnu raspravu u EP-u vezano za izvješće koje smo pripremile kolegica Sehnalova i ja, on je rekao kako je svjestan da to nije pravedno, ali da je industriji preskupo da bi sada mijenjala praksu, što je meni bilo šokantno. No, kod pučana je to uobičajeno, jer su poznati da štite velike igrače i znaju zašto to govore. Sreća je bila da su se i pučani na toj tematici podijelili prema državi porijekla. Mi smo imali potporu kompletne ljevice, ali i desnice i liberala iz zemalja koje muči taj problem - kazala je Borzan koju smo pitali je li imala kakvih neugodnosti, prijetnji...
Lista srama
- Kad sam postala zastupnica 2013., u tijeku je bila rasprava i usvajanje Direktive o duhanskim proizvodima. Cijeli Parlament vrvio je od lobista s ciljem da utječu na zastupnike i razvodne Direktivu. Nakon što je direktiva izglasana, svim zastupnicima koji su sjedili s lobistima duhanske industrije objavljena su imena u europskim medijima i završili su na svojevrsnoj listi srama. Tada sam vidjela u praksi kako to funkcionira kad sjediš s lobistima i daješ amandman koji razvodni raspravu. Zato sam nastojala lobiste uglavnom usmjeravati na komunikaciju e-mailom kako bih imala pisani trag za svaki kontakt. Ako sam s nekim i razgovarala izravno,dolazila sam maksimalno pripremljena na sva pitanja. Prijetnji nije bilo, ali pokušalo se na finiji način utjecati, no nije me to pokolebalo - rekla je.
Štoviše, još je jače zagrizla i pazila da ne učini bilo kakav krivi korak. Zato je za analizu proizvoda angažirala HAH i Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”. Sa znanstveno utemeljenim rezultatima koje je dobila analizom istih proizvoda kupljenih u Njemačkoj i Hrvatskoj, Borzan i Sehnalova došle su pred zastupnike EP-a i njihovo izvješće je prošlo, iako ga nije bilo lako ni uvrstiti u dnevni red Parlamenta.
Specifična situacija
- Naša varijanta išla je najviše na ruku potrošačima, a ona koju je predložilo Vijeće više je išla u prilog industriji, jer vlade članica EU u pravilu štite svoje industrije, a kako su sve više-manje desne i liberalne, njima je prioritet zaštita industrijalaca. Ovdje je bila specifična situacija, da su se istočnoeuropske zemlje, bez obzira na orijentaciju svojih vlada, udružile u zaštiti građana. Od 11 zemalja srednje i istočne Europe, samo je jedna, doduše ne znam koja, bila više za zaštitu industrije - objasnila je Borzan koja smatra da je dobro što će ovo postati dio postojećeg zakona.
Također uspjela je s kolegama iz Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača osigurati 800.000 eura kako bi se napravilo europsko istraživanje kvalitete proizvoda, ali još čeka rezultate .
- Mogli smo povući novac za istraživanje, ali još mi je više krivo što smo propustili prodati svoj know-how kako napraviti istraživanje i analizu ‘neprobojnu za metke’, prodati tu svoju pamet i iskustvo cijeloj Europi, kako bi se naš model istraživanja primijenio u cijeloj EU - rekla je Borzan.
U istraživanje, tj. usporedbu kvalitete proizvoda u Njemačkoj i Hrvatskoj, uložila je 40.000 eura iz fonda koji je imala za promidžbene aktivnosti, pri čemu je glavnina novca došla u Hrvatsku. - S tim je također bio show. Svaki zastupnik, naime, dobije novac za promidžbu svoga rada i to se obično troši na olovke, blokove, letke, reklame u medijima... Nikada nitko nije tražio novac za istraživanje, a vi za svaki cent koji ćete potrošiti morate dobiti odobrenje od stručne službe EP-a. To su uglavnom šprance. Kad sam zatražila novac za znanstveno istraživanje, prvi odgovor bio je: Ne može!, pa su uslijedili dani i tjedni objašnjavanja dok se nismo izborili, a na kraju su bili oduševljeni idejom. Danas mogu reći da je ovo najveći projekt na kojem sam radila i na njega sam najponosnija. Naravno, ne mogu zanemariti i projekte vezane uz bacanje hrane, ugradnju dizala u stambene zgrade, ali tu još nema epiloga, a ovdje smo uspjeli u nečemu prema čemu je bilo puno otpora - zaključila je.
