DAMIR POLANČEC

‘Bio sam izložen prekomjernom granatiranju, a da mogu vratiti vrijeme, jednu stvar ne bih napravio‘

Prvo treba saživjeti s tom konačnom činjenicom da je donijeta presuda, treba se priviknuti da nema više onog iščekivanja i nervoze, kaže bivši potpredsjednik Vlade

Damirom Polančec

 Goran Mehkek/Cropix

Damir Polančec gostovao je u emisiji televizije N1 Točka na tjedan koju vodi i uređuje Nataša Božić Šarić. Govorio je o svom slučaju i smatra kako je bio izložen prekomjernom granatiranju te da su mediji mogli izvještavati o tom slučaju i na drugačiji način.

'Prvo treba saživjeti s tom konačnom činjenicom da je donijeta presuda, treba se priviknuti da nema više onog iščekivanja i nervoze, da je to to. Samu presudu nismo još uvijek primili. Ja sam je očekivao, ali procedura je takva da Vrhovni sud presudu, nakon što je objavi, dostavlja prvostupanjskom sudu, a onda je oni redistribuiraju, uz neki popratni dopis, svim akterima slučaja'.

Komentirao je rezultat popisa stanovnika, kao i činjenicu da je u njegovom selu Đelekovcu 200 stanovnika manje.

'Reflektori nisu pomogli, ali u odnosu na mnoga druga sela u našem okruženju, naše selo se još sasvim solidno drži. Kad se usporedi s istočnim dijelom Hrvatske, ta depopulacija u našem kraju je još uvijek manja nego u Slavoniji. Što se tiče reflektora, tamo su, nisu koristili meni nego nogometnom klubu i djeci. To je jedan od kaznenih progona, što javnost ne zna, u kojemu mi se nije stavljalo na teret da se financirao iz državnog proračuna. To je slučaj u kojem smo nas četvorica bili optuženi, jedan je dobio status pokajnika, dvojica su se nagodili i ostaneš sam. Tu mi se stavljalo na teret da sam potaknuo vodeće ljude Zagreb montaže i obrta koji je izvodio radove da falsificiraju svoju poslovnu dokumentaciju. Ti ljudi koji su falsificirali su dobili oprosnice. Želim još jednom reći, izgrađeni su, služe i nisu financirani iz državnog proračuna. Svatko tko je bio u javnom prostoru mora snositi dio odgovornosti. Nisu to samo događanja karakteristična za Hrvatsku. I druge manje zemlje s nižim standardom gube stanovništvo. Činjenica je da su Hrvati oduvijek išli na zapad raditi, da su granice nestale, da su naši ljudi percipirani kao vrijedni radnici i da smo skloni tome da potražimo sreću drugdje ako nismo zadovoljni uvjetima ovdje. To ne amnestira sve nas koji smo radili javne poslove i bili na odgovornim pozicijama. Svi snosimo odgovornost, ali dopustite mi da apostrofiram da odgovornost snose i mediji. Mislim u smislu atmosfere u društvu. Iako politika i pravosuđe formiraju opće stanje, ipak su mediji ti koji izvješćuju i čestim senzacionalizmom utječu na stanje u društvu.

Politički potaknut proces

Evo, dat ću primjer na vlastitoj koži. Sjetite se što je sve 2009. pisano, izgovoreno, na koji način me se tretiralo, kako se izvještavalo, rijetki su pozivali na presumpciju nevinosti. Sve to izvještavanje je, konkrentno u mojem slučaju, imalo velike reperkusije na percepciju mene svih ovih godina. Svi mi imamo svoju odgovornost', smatra Polančec.

Podsjetimo, DORH je tada Polančeca teretio da je veliku kompaniju oštetio za 400 milijuna kuna, a u tom trenutku bio je potpredsjednik Vlade.

'Ne bi mediji to trebali igorirati, ali postoji način na koji se određene stvari mogu i trebaju tretirati, a postoji način koji je prekomjerno granatiranje. Ja se usudim reći da sam bio izložen medijskom prekomjernom granatiranju', smatra bivši potpredsjednik Vlade.

Polančec tvrdi da je proces bio politički potaknut.

'Ako preslušate moje izjave zadnjih tjedana, otkad se pojavila vijest o pravomoćnosj presudi, ja nisam tvrdio da je netko iz politike naredio DORH-u da protiv mene vodi kazneni postupak. Nisam to nigdje govorio. Govorio sam i mogu to ponoviti koliko god puta treba kako smatram da je DORH dijelom neprofesionalno postupao, odnosno USKOK, i smatrao sam i smatram, i to se sad pokazalo, da je stanje spisa, tih 60 tisuća strana, iskaza svjedoka danih već u fazi istrage i da je iz svega toga bilo vidljivo da nema elemenata za tvrdnje koje je USKOK iznio u optužnici. U ovom procesu, mene nije teretio nijedan dokument nego dvoje svjedoka i činjenica je da se iskazima tih svjedoka pristupilo nekritički i da ih se nije dovoljno preispitivalo. Da se to učinilo, možda do optužnice u ovakvom obliku ne bi došlo. Činjenica je i da su neka hapšenja i podizanja optužnica, pa i u mojem slučaju, koincidirala s dolascima važnih ljudi EU-a. Mi smo bili pri kraju pregovora i stalno nam se stavljalo na teret kao zemlji da se nedovoljno borimo protiv korupcije, posebno na najvišoj razini. Taj moj slučaj je sigurno politici došao jako dobro da kaže: ‘Vidite da nema nedodirljivih, da smo spremni progoniti i visokopozicionirane plitčare’. Politika je to vrlo vješto iskoristila, a DOHR je bio neprofesionalan i nije trebao inzistirati na nečemu za što nije imao dokaza od prvog dana.

Ljut na politiku i bivšu stranku

Netko si je gradio karijaru. Tada je na čelu DORH-a bio Bajić. To je jedno objašnjenje. Drugo je da smo htjeli Europi dokazati da se ipak borimo, ali ja nemam dovoljno dokaza da je politika bila u direktnoj sprezi. Kao član Vlade sam često bio na sastancima Bajića s vrhom Vlade. Tako mogu vjerovati da se i o mojoj sudbini na takvim sastancima razgovaralo. Nemam dokaza za to.

Dat ću vam primjer zbog čega sam bio ljut na politiku i moju bivšu stranku. Pritvoren sam u slučaju Spice i onda su se različiti slučajevi počeli redati kao na traci. Isti dan kad sam pušten iz pritvora u slučaju Spice, uhićen sam zbog TLM Mostar. Pisao sam Vladi, tražio od kolega da jasno izađu u javnost i progovore o stvarima koje su se meni stavljale na teret, a bile su političke odluke koje smo zajedno dogovarali. Samo sam tražio: Izađite u javnost i recite iskreno gdje i kada smo svi zajedno sjedili i donosili te odluke, političke odluke. I sada se šteta tih odluka proglašava kaznenim djelom i stavlja meni na teret. Andrija Hebrang je jednom rekao da se radilo o političkim odlukama, a ostali su šutjeli. Naravno da me to boljelo i da sam za to smatra odgovornim i neke moje bivše kolege.

Kaže da je u jednom trenutku ponudio ostavku Jadranki Kosor.

'Uporno me se proziva i povezuje s tim događanjima i to postaje teret za mene kao potpredsjednika Vlade i samu Vladu. U jednom trenutku pritisnut svim tim medijskim granatiranjem ponudio sam ostavku Kosor, ona je rekla da ćemo razgovarati drugom prilikom, primila je to na znanje. Ubrzo me nazvao Biškupić i da možda ne bi bilo loše da aktiviram ostavku koju sam ranije dao. Tad sam 30.10. podnio ostavku, kazneni progon je uslijedio kasnije. Ivo Sanader je održao presicu gdje je najavio svoj povratak, drugi dan se na Predsjedništvu raspravljalo o tome, još sam bio član Predsjedništva. Pozvan sam na sjednicu kad je rasprava već debelo trajala, moj je stav bio da treba Sanadera pitati zašto je tako postupio pa onda donijeti konačnu odluku. Većina je bila za to da ga se odmah isključi. Tjedan kasnije sam primio prvo rješenje. Ne tvrdim da je to nepobitno povezano.

Nisam tražio da se spriječi kazneni progon niti bi to bilo ispravno. Nisam nikada tražio da politika intervenira u slučaju Podravke i reflektora. Tražio sam da se javno izjasne o stvarima koje su se meni stavljale na teren, a bile su političke odluke', veli Polančec.

Prisjetio se i sastanaka na kojima je bio i Mladen Bajić.

'Na tim sastancima bilo je riječi o dogovorima o stvarima koje će se poduzimati. Takvih je sastanaka bilo puno. Rješavalo se zemljište TLM-a koje u pretvorbi nije bilo unijeto u kapital, npr. Sjećam se više takvih situacija', napominje Polančec.

Postupak je trajao više od desetljeća...

'Nakon što je održano optužno vijeće, formiran spis i krenulo se s raspravama, sud je za 10 mjeseci u godini zakazao rasprave tri puta tjedno, tri tjedna u mjesecu. Mjesecima unaprijed smo znali kad su ročišta. Odgovorno tvrdim da nema većeg postupka u hrvatskom pravosuđu koji je održan s manje odgoda na traženje optuženih i njihovih odvjetnika. Dolazio sam na ročišta s temperaturom, bolestan i s glavoboljama i kad nisam bio u stanju slušati, samo s jednim ciljem, da to što je moguće prije završi. Odgode koje su se događale najmanje su se događale zbog nas. Volio bih da je išlo brže, moralo je ići brže, ali ja na to nisam mogao utjecati', kazao je Polančec.

Zgažen, sam i ponižen

Imali smo Spice, a sad je u tijeku slučaj Agrokor.

'Svaka je institucija na svoj način odraz stanja u društvu. DORH-u i USKOK-u stoji na raspolaganju sva pamet koju imaju unutar kuće, MUP, PNUSKOK, SOA, po potrebi i svi mogući vještaci koje mogu angažirati. S jedne stane imaš to sa svim mogućim oružjima i s druge strane si sam, zgažen, ponižen i moraš se boriti. USKOK mora imati dovoljno znanja i iskustva za svaki postupak u ovoj zemlji. Slučaj Agrokor pratim iz medija. Prošla su vremena kad sam bio jako emotivan i zalijetao se izjavama. Ako je istina da je bilanca Agrokora bila kakva je bila i ako je točno da je Agrokoru, a po svemu što se može vidjeti, Agrokoru jest prijetio stečaj. Odgovornost države je bila da taj stečaj prevenira i spriječi posljedice koje su mogle nastati blokadom takvog sustava. Vlada se mora u takvim situacijama savjetovati sa svim mogućim izvorima koji mogu podići kompetentnost, ali mora drastično paziti na sukob interesa. Ako su informacije o stanju u Agrokoru bile točne, stečaj je bio dužnost Vlade. I da se događalo u naše vrijeme, isto bi bila dužnost Vlade da prevenira veću štetu.

Nije želio komentirati odbačenu prijavu protiv Martine Dalić.

'Ne mogu to komentirati, imam premalo saznanja. Želim vjerovati da institucije danas rade bolje nego 2009. Što se tiče njenog vođenja tvrtke - Podravka je vrlo stabilna, ima dobre rezultate. Veseli me da se ponovno vidi organski rast, na ključnim brendovima. Čini mi se da se Dalić počela oslanjati na kadrove koji su nikli u Podravki i mislim da je to dobar put. Drago mi je da se konačno obnavlja i poslovna zgrada, to je poruka da se središte neće seliti, da se i dalje vjeruje u Podravku. Znamo koliko država ima vlasništva. Ja držim da je to dobro'.

INA i MOL

Polančec je sudjelovao i u pregovorima INA-e i MOL-a. Sud je utvrdio da je taj ugovor bio koruptivno djelo.

'Sva dobit se istopila, INA je potonula u strahoviti gubitak, to je vrijeme financijske krize. U takvim okolnostima pregovaramo o dioničarskom ugovoru, MOL je dao ponudu i stekao više dionica nego što je imala hrvatska država.

Vlada RH nije MOL-u prodala nijednu dionicu. Fond hrvatskih branitelja je prihvatio ponudu. U tim pregovorima smo gledali cijeli paket. … Trebalo je sjesti i probati razgovarati i to promijeniti. Mislim da će ovaj spor završiti dogovorom.

Nakon svega što sam prošao, sad da velim da bih ponovno potpisao isto, svi bi me smatrali ludim. Nakon ovog iskustva, vjerojatno ne bih. Ali tada se to činilo normalnim.

INA-om netko upravlja tih 11 godina, ne bih rekao da je to isključivo MOL. Dokumentirao sam da nisam bio jedini pregovarač, u cijelom ovom periodu netko upravlja INA-om. Jeste li ikada čuli da je neka odluka donesena preglasavanjem? INA je hrvatska kompanija, stabila je, Hrvatska nije imala nikakvih redukcija u opskrbi plinom, naftnim derivatima. Činjenica je da se situacija u rafinerijskom bizinisu drastično promijenila i nešto što je izgledalo kao lukrativni biznis, danas to više nije. Činjenica je da se i prije ove transakcije, često raspravljalo trebaju li Hrvatskoj dvije rafinerije. Nije to posljedica samo dioničarskog ugovora nego svega što se događalo na tržištu. Ako je to bilo neprihvatljivo, trebalo je sjesti i tražiti rješenje. Koliko sam vidio, mi pokušavamo pokrenuti arbitražu koju smo izgubili. Hoće li to biti prihvaćeno, ne znam. Da li bi danas išao u otkup dionica INA-e od MOL-a? Trebao bih puno više informacija. Da mogu vratiti vrijeme, ne bih pokrenuo privatizaciju INA-e, ne bih je prodavao bilo kome', rekao je Polančec.

Kaže kako nema namjeru vratiti se u politiku.

'Mislim da u Vladi imaju dovoljno znanja, pameti i mudrosti da povuku dobre poteze. Jedina država koja ima dovoljne količine prirodnog plina je Rusija. Ja bih probao sklopiti 10-godišnji ugovor s jedinim dobavljačem plina, a to je Gazprom. Da je to država radila, možda danas na hrvatskom tržištu ne bi bilo jedne uspješne kompanije, PPD-a. Možda bi to radila neka kompanija u državnom vlastništvu i onda ulagala u Petrokemiju. … Imali smo ugovor i ispregovarali smo još u moje vrijeme novi koji realiziran.

Za kraj je komentirao i uvođenje eura.

'Sama činjenica da smo članica EU-a nam je donijela mnogo dobroga. Ako smo se uključili u tu utakmicu, onda da, ali ja bih volio da ostane mogućnost plaćanja u kuni. Dok imaš vlastitu valutu, imaš i vlastitu monetarnu politiku i manevarski prostor u krizi', zaključio je Damir Polančec.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. svibanj 2022 14:24