Da samo četiri mjeseca prije njezina rođenja tadašnja tinejdžerska pop senzacija Zdenka Vučković nije izdala jednu od svojih uspješnijih singlica, Kolinda Grabar Kitarović danas bi se zvala Ksenija. Majka Dubravka je, čim je zatrudnjela, odlučila: ako bude dječak zvat će se Arsen, a djevojčica će biti Ksenija.
Međutim, kad je 29. travnja 1968. beba konačno stigla na svijet, njen otac Branko pod Dubravkinim je prozorom pjevao Zdenkinu “Kolindu”, inače prepjev hita Kanađanke Lucille Starr, a majci se to vrlo svidjelo, pa je tako prva hrvatska predsjednica dobila svoje ime.
Ovo je tek jedna od manje poznatih crtica o djetinjstvu Kolinde Grabar Kitarović koje su se posljednjih mjeseci pojavile u javnosti.
Kolinda Grabar Kitarović rodila se 29. travnja 1968. Majka Dubravka joj je namjenila ime Ksenija. Ipak, dobila je ime po pjesmi ‘Kolinda’, prepjevu hita Kanađanke Lucille Starr. Tu je pjesmu njezin otac Branko pjevao pod prozorom kad se rodila.
Takva je, uostalom, i priča o prvoj i jedinoj četvorki koju je Kolinda dobila na polugodištu u 7. razredu, i to iz tjelesnog odgoja. Profesor Adolf Juretić ustvari je njen rođak, kasnije član SDP-a, a danas lokalni političar PGS-a u općini Jelenje.
Kako je to objasnila njena majka, Kolinda je 7. razred svakako naumila završiti sa svim peticama, pa je do kraja godine uporno trčala oko školskog igrališta kako bi ocjenu popravila.
Pune 33 godine kasnije Kolinda je ponovno “trčala”.
Tijekom kampanje odradila je preko 30 tisuća kilometara diljem zemlje, a sve kako bi do jučerašnjeg dana odluke popravila “loše ocjene”, negativne anketne postotke i početne kritike da joj je kampanja kaotična, zbrzana, a ona sama nespremna i bez sadržaja.
Jednakom upornošću su mi tijekom kampanje u njenom stožeru ponavljali: Kolinda je mesareva kći, djevojka sa sela. Bliža je ljudima od profesora Josipovića. Ankete ništa ne znače, na terenu je drugačije.
Kolinda Grabar Kitarović doista potječe iz obitelji koja nema značajniji politički pedigre. Iako joj je pradjed Viktor bio jedan od osnivača ogranka HSS-a, nitko u bližoj obitelji porijeklom iz sela Lubarska, osim, dakle, profesora Juretića, nikad se nije bavio politikom.
Grabari su bili mesari.
Grabari su bili mesari. Otac Branko u prizemlju kuće do kraja 80-ih imao je mesnicu, a u susjednom selu Lopača obitelj je imala ranč sa 22 krave
Bila je, objasnila je majka, jedina djevojčica u selu, a kad se nije igrala s dječacima, vježbala je matematiku
Otac Branko u prizemlju kuće do kraja 80-ih imao je mesnicu, a u susjednom selu Lopača obitelj je imala ranč sa 22 krave. Bila je, objasnila je majka, jedina djevojčica u selu, a kad se nije igrala s dječacima, vježbala je matematiku, pa je ubrzo krenula i na natjecanja.
Tadašnji Šuvarov sustav nalagao je da se Kolinda upiše u trgovačku srednju školu u Rijeci, što je ona odbila. Na vlastiti zahtjev upisala je riječku gimnaziju.
Krajem trećeg razreda saznala je za program studentske razmjene. I ovaj put se sama angažirala. Prijavila se, sama pronašla obitelj kod koje će živjeti, izvadila vizu za SAD i dobila stipendiju. Mjesto: srednja škola u Los Alamosu.
Bilo je to 1983. godine.
- Nisam to željela propustiti. Strahovala sam kako će me ta obitelj prihvatiti. Mislila sam da će kao republikanci imati predrasude prema djevojci iz Jugoslavije. Ali prihvatili su me kao svoju - rekla je jednom prilikom Kolinda o svojem iskustvu u Los Alamosu. S tom obitelji i danas je u kontaktu, oni su zbog nje čak dolazili ovdje na ljetovanje.
Tijekom kampanje Kolinda je otkrila kako joj stipendija koju je dobila za Los Alamos High nije bila dovoljna za pokrivanje troškova. Mjesec je stoga krpala peglanjem i čišćenjem za nadnicu od 20 dolara. Većinu odjeće u New Mexicu kupovala je u second hand shopovima, a i danas se ne ističe markiranom odjećom i skupim nakitom. Za kampanju čak, uz protivljenje svog tima, nije željela unajmiti stiliste.
- I danas sam u kontaktu s tom obitelji. Gospođa je preminula, a gospodin se preselio u Arizonu i ponovno oženio. On je nuklearni fizičar i sada se javlja gotovo svakodnevno jer prati kampanju. Oni su za mene bili druga obitelj, mnogo sam od njih naučila - pojasnila mi je još prije prvog kruga.
Iz Amerike je Kolinda uz srednjoškolsku diplomu donijela i dobro znanje engleskog i španjolskog. Upisala je Filozofski fakultet, engleski i španjolski jezik i književnost.
Fakultet je, nekoliko je već puta naglasila, završila s prosjekom 4,5, ali je zbog traženja posla u Zagrebu u kojem je silno željela ostati produljila vrijeme do diplome sve do 1993. Iste se godine učlanila u HDZ.
Za vrijeme studija živjela je u studentskom domu, ali kad je skupila dovoljno honorara od prevođenja i predavanja u privatnim školama za strane jezike, Kolinda se odselila u unajmljeni stan. Kad je prevela knjigu Željka Loparića “Optuženik Heidegger” dobila je svoju priliku. Upoznala je tadašnjeg ministra znanosti i tehnologije Antu Čovića. On je ubrzo fotelju predao Juri Radiću, koji ju je zaposlio preko studentskog servisa.
- U to je doba ministarstvu nedostajalo kvalitetnog kadra. Jure Radić zatražio je od Miomira Žužula, u to vrijeme redovnog profesora na FFZG-u, da mu pošalje nekoliko pametnih cura, prepričao nam je jedan od dobro upućenih sugovornika njene prve profesionalne korake.
Žužul mu je preporučio pet ili šest djevojaka, među njima i Kolindu Grabar.
- Prvi mi je posao u MZOŠ-u bio tajnički, no isti sam dan morala preuzeti poslove pomoćnice ministra koja je otišla na porodiljni dopust. Tada sam imala još šest ispita do kraja, a sjećam se da mi je prva plaća iznosila 95 tadašnjih maraka - otkrila mi je Kolinda.
U to je vrijeme upoznala i svog budućeg supruga Jakova Kitarovića, koji je bio student FER-a. Jakov ju je između ostalog privukao i stavovima o ravnopravnosti spolova.
Sa suprugom Jakovom
- Podredio je karijeru mojoj, i s djecom provodio dane i noći, jednom je ustvrdila.
Kolinda i Jakov u brak su stupili 1996. godine i danas imaju dvoje djece - Katarinu i Luku.
Karijeru je, dakle, KGK započela kao stručna referentica.
- Sjećam se da je Kolinda bila izuzetno marljiva i sposobna djevojka. Kad bi joj za neki zadatak dali rok od 48 sati, ona bi ga obavila za samo 24 - rekao mi je jednom prilikom Mate Granić koji je 1993. postao ministar vanjskih poslova.
U Granićevo ministarstvo uskoro je stigla i Kolinda, a Ivo Sanader, koji je bio njegov zamjenik, u ministarstvu je bio još za njegova prethodnika Zdenka Škrabala.
- MVP je oduvijek bio rasadnik velikih političara. Definitivno je već godinama najkompetentnija institucija RH - kaže Granić koji se i sam okušao u predsjedničkoj utrci te 2000. godine, ali je eliminiran već u prvom krugu. No, Kolinda mu izuzetno vjeruje, uostalom tijekom jednog televizijskog sučeljavanja naglasila ga je kao jednog od uzora. Nakon povratka iz Bruxellesa često ga je zvala i s njime se privatno konzultirala oko problema koji bi iskrsnuli.
Kolindu je u MVP ustvari doveo Ivo Sanader. Cijenio ju je, prepričava se, najviše zbog marljivosti i poslušnosti.
Ubrzo je postala načelnica Odjela za Sjevernu Ameriku. Tada su ona i Sanader počeli često i tijesno surađivati.
- Kolinda je odlično govorila jezike i bila je elokventna. A to su dvije bitne vještine u diplomaciji, zaključuje Mate Granić.
No, da ju postavi za ministricu Sanader je odlučio tek nakon sugestije irskog konzultanta Patricka Jamesa Mare, koji će kasnije postati poznat kao Sanaderov spin doktor.
Mara je predložio Sanaderu da u Vladu postavi što više žena.
Sanader je Maru poslušao ali je, otkrivaju nam izvori iz HDZ-a, za ministricu vanjskih poslova potajno želio Biancu Matković, s kojom je također razvio blizak odnos. Od te je namjere odustao zbog straha od reakcije javnosti, a Kolinda je bila sljedeći najbolji izbor.
Bila je mlada, stručna, marljiva i dobro je kotirala u javnosti. Njihov odnos iz prošlosti jamčio mu je da će bespogovorno slušati njegove savjete.
- Znao je da će ako postavi Kolindu za ministricu to ustvari značiti: ministar, to sam ja. S druge strane, Bianca je bila ta koja je operativno vodila ministarstvo, pa Kolinda nije imala mnogo manevarskog prostora - kaže naš sugovornik s iskustvom u diplomaciji.
S američkom državnom tajnicom Condoleezzeom Rice
I koliko god joj se politički protivnici danas trudili spočitavati da je bila Sanaderova miljenica i dio njegove koruptivne Vlade, Kolinda je uvijek govorila da se od njega maknula na vrijeme.
Iako i danas govori kako nikad neće javno govoriti o njihovom prljavom rublju, svjedoci nas uvjeravaju kako ju je Sanader ustvari iz svog tima potjerao. Iako je to tada izgledalo grubo, danas se ispostavlja da joj je učinio uslugu.
Priča glasi ovako: nakon komemoracije Franji Tuđmanu 2006. godine, vrh stranke sjeo je u restoran. Kolinda je sjela kraj premijera, a Sanader joj je odbrusio: tko ti je rekao da ovdje možeš sjesti?
Ona se zapanjila, i šutke sjela za drugi stol. Nikad više nisu bili prisni, a iako je Kolinda tada ozbiljno razmišljala o tome da odustane od politike, najuži krug ju je od toga odgovorio. Ona se prethodno žalila kako ne može raditi jer se “šefa mora pitati za svaku sitnicu”. Sanader je postavljao veleposlanike po inozemstvu, po ministarstvu joj je kadrovirala Bianca Matković i situacija je postala neizdrživa.
O “najtežem političkom trenutku u životu” Kolinda i dalje šuti.
- Nikada nisam iznosila prljavo rublje u javnost. Nadam se da ćemo se jednog dana Sanader i ja sresti i razjasniti odnose. Uvijek u životu želim stvari istjerati na čistac pa tako i u ovom slučaju - objašnjava.
Ispada danas, da je potjeravši je od sebe, u SAD na mjesto veleposlanice, a što je blagoslovio Stjepan Mesić, i udaljivši je od tadašnjeg HDZ-a, Sanader Kolindi dao čiste ruke za predsjedničku utrku.
U NATO-u je od srpnja 2011. obnašala dužnost pomoćnice za javnu diplomaciju glavnog tajnika Rasmussena
U NATO-u je od srpnja 2011. obnašala dužnost pomoćnice za javnu diplomaciju glavnog tajnika Andersa Fogha Rasmussena, a iako joj je to u početku bila pozitivna referenca, u kampanji je pozicija postala uteg oko vrata zbog nejasnog statusa zamrzavanja i neotkrivanja primanja u NATO-u.
Kolinda Grabar Kitarović kao veleposlanica u SAD-u sudjelovala je na vojnoj vježbi u bazi Nacionalne garde
Međutim, od 2012. se spekuliralo o njenoj kandidaturi za predsjednicu RH. Tomislav Karamarko s njom je često komunicirao, često i preko “kurira” Olega Butkovića, člana Predsjedništva HDZ-a, ali i njenog bliskog prijatelja. Kolinda nije odmah pristala, što zbog mandata u NATO-u, što zbog događanja u HDZ-u.
Butković Kolindu poznaje preko supruga, čiji mu je otac predavao na Pomorskom fakultetu.
Tvrdio je kako Kolinda od prvog dana nije imala plan B.
- Uopće nije razmišljala o tome što će biti ako ne pobijedi. Nije sumnjala - rekao mi je.