ISTRAŽIVANJE

Birači koji izlaze na izbore su obrazovaniji i informiraniji od izbornih apstinenata

 Boris Kovačev / CROPIX

Birači koji izlaze na izbore su obrazovaniji, politički informiraniji i imaju izraženiji osjećaj vlastite političke efikasnosti od izbornih apstinenata pri čemu birači novih stranaka imaju nižu percepciju mogućnosti utjecaja na politiku od birača starih stranaka, što je očekivano jer podržavaju stranke koje kritiziraju status quo i traže promjenu, pokazali su rezultati istraživanja objavljeni u časopisu Anali Hrvatskog politološkog društva.

Andrija Henjak, docent na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, je u istraživanju "Lojalnost, glas ili izlazak: Izborna participacija i potpora novim strankama u Hrvatskoj" analizirao promjene izborne participacije i izbornog ponašanja u parlamentarnim izborima 2015. i 2016., kada su podrška novim strankama i izborna apstinencija dosegnuli najvišu razinu od 1990.

Primarno je za istraživanje koristio podatke ankete koju je proveo istraživački tim Fakulteta političkih znanosti za 2015. i 2016. te podatke prikupljene anketom što je provedena u sklopu projekta "Žene na tržištu rada" početkom 2016.

Prvu kategoriju ispitanika čine birači stranaka koje korijene vuku iz devedesetih godina i stranaka koje su nastale njihovim cijepanjem ili spajanjem: HDZ, SDP, IDS, HSS, HNS, HSLS i razne pravaške stranke.

Drugu kategoriju čine ispitanici koji su glasovali za nove stranke: Most, Živi zid, Stranku rada i solidarnosti, HDSSB i Pametno.

Treća kategorija uključuje ispitanike koji nisu glasovali u izborima.

U kombiniranom uzorku nastalome iz anketa provedenih 2015. i 2016. godine, 46,4 posto ispitanika izrazilo je potporu starim strankama, 18,2 posto novim strankama, a 35,4 posto odgovorilo je da nisu glasovali. U anketi o tržištu rada iz 2015. godine, 44,6 posto ispitanika podržalo je stare, 16,5 posto nove stranke, a 39,9 posto ispitanika odgovorilo je da nisu izašli na izbore.

Birači starih stranaka imaju jasniji odnos prema povijesti od birača novih stranaka i apstinenata

Henjak ističe kako birače novih i starih stranaka razlikuje odnos prema političkim elitama i prevladavajućima ideološkim rascjepima, kao i vrednovanje ekonomskog stanja. Tako birači starih stranaka imaju znatno jasniji odnos prema povijesti od birača novih stranaka i izbornih apstinenata, odnosno birači starih stranaka skloniji su prihvatiti lijevu ili desnu interpretaciju povijesti od birača novih stranaka koji imaju manje polarizirano viđenje povijesti.

Birači novih stranaka znatno negativnije ocjenjuju stanje ekonomije od birača starih stranka te se u tome ne razlikuju značajno od izbornih apstinenata koji, također, negativno ocjenjuju ekonomsko stanje.

Uz to, birači starih stranaka imaju pozitivniji odnos prema političkim elitama od birača novih stranaka i izbornih apstinenata, dok birače novih stranaka i apstinente ne razlikuju bitnije njihov odnos prema političkim elitama.

Rezultati istraživanja pokazuju i da su izborni apstinenti donekle skloniji preferirati demokraciju od jakih vođa, dok su birači starih stranaka skloniji snažnim vođama. No, navodi Henjak, razlika između tih kategorija i birača novih stranaka nije značajna. Žene su donekle sklonije podržati nove stranke, religiozni ispitanici donekle su skloniji podržati stare stranke, dok su nereligiozni ispitanici skloniji izbornoj apstinenciji.

Birači novih stranaka značajno mlađi od birača starih stranaka

Što se tiče demografskog profila birača novih stranaka, Henjak navodi da se posebno značajnim čini to što su njihovi birači prosječno značajno mlađi od birača starih stranaka, dok su izborni apstinenti donekle mlađi od birača novih stranaka.

Prema dobnoj distribuciji, birači starih stranaka prosječno su najstariji, slijede ih birači novih stranaka, dok su izborni apstinenti najmlađi.

Henjak navodi i da su varijable koje mjere političku efikasnost, političku informiranost i procjenu stanja ekonomije na vjerojatnost glasovanja za stare i nove stranke te izbornu apstinenciju pokazale kako najveće učinke na biračko ponašanje ima politička efikasnost, slijedi politička informiranost, dok procjena stanja ekonomije ima najslabiji učinak.

Dok su birači starih i novih stranaka slični prema političkoj informiranosti i percepciji političke efikasnosti, razlikuju se u procjeni stanja ekonomije, pri čemu vjerojatnost podrške novim strankama i nesudjelovanja na izborima opada kako se procjena stanja ekonomije kreće od negativne k pozitivnoj.

Osim što su birači starih i novih stranaka obrazovaniji, oni žive u imućnijim kućanstvima, a pokazalo se i da su izloženiji kreditnim zaduženjima, iako je utjecaj te varijable manje značajan. Nadalje, pokazalo se i to da su apstinenti izloženiji socijalnoj isključenosti i da su češće zaposleni u privatnom sektoru od birača starih stranaka.

Apstinenti su nižeg obrazovanja, slabijeg imovinskog statusa i više razine socijalno-ekonomske isključenosti

Rezultati istraživanja pokazali su i da je utjecaj socijalno-ekonomskog položaja značajan, pogotovo na izborne apstinente. Izborni apstinenti imaju znatno manji interes i povjerenje u svoju sposobnost utjecaja na politiku od svih birača uzetih ukupno. Apstinente karakteriziraju niži stupanj obrazovanja, slabiji imovinski status i viša razina socijalno-ekonomske isključenosti.

Što se tiče razlika između birača novih i starih stranaka, analiza je pokazala da se razlikuje njihov odnos prema političkim rascjepima koji su dominirali hrvatskom politikom. Birači novih stranaka zauzimaju centrističku poziciju u odnosu prema novijoj hrvatskoj povijesti, dok su birači starih stranaka skloniji izrazitijoj lijevoj i desnoj interpretaciji povijesti.

Drugu osnovnu razliku čini odnos birača novih stranaka prema efikasnosti političkog sustava i političkim elitama. Kombinacija tih dvaju čimbenika pokazuje da su birači novih stranaka udaljeni od lijevih i desnih političkih identiteta i elita, te da se vrlo vjerojatno nalaze na novoj dimenziji natjecanja koja dijeli sustavske od protusustavskih pozicija.

Henjak navodi da je izbornu participaciju u Hrvatskoj od 1990. do 2015. obilježio postupan pad broja birača koji su sudjelovali u parlamentarnim izborima, osim kritičnih izbora 2000. Najviše birača, gotovo tri milijuna, izašlo je na prve parlamentarne izbore 1990, a samo oko sto tisuća manje na parlamentarne izbore 2000. Na ostalim izborima, osim izbora 1992. na koje je izašlo malo više od 2,7 milijuna birača, broj birača kretao se od 2,4 do 2,5 milijuna.

Broj birača u izborima smanjivao se usporedno s porastom broja birača novih stranaka

Prvi je put broj birača znatnije pao u izborima 2015, u kojima je sudjelovalo oko 2,25 milijuna birača, da bi u izborima 2016. prvi put sudjelovalo manje od dva milijuna birača. Broj birača u izborima smanjivao se usporedno s porastom broja birača novih stranaka, odnosno s padom ukupnog broja birača koji su glasovali za stranke lijevoga i desnog bloka nakon izbora 2003. godine.

Broj birača koji su glasovali za stranke nastale devedesetih godina u svim je izborima do 2000. bio veći od 2,5 milijuna, dok je u izborima 2003. i 2007. bio neznatno veći od dva milijuna. U izborima 2011. ukupan broj birača koji su glasovali za stranke lijevoga i desnog bloka pao je ispod 1,8 milijuna, u izborima 2015. spustio se na oko 1,6 milijuna, da bi u izborima 2016. pao ispod 1,4 milijuna, što je najniža razina u povijesti suvremenoga hrvatskog parlamentarizma.

Istodobno, broj birača novih stranaka – ako ih se definira kao stranke koje nemaju ni organizacijski kontinuitet ni kontinuitet političkih elita od devedesetih godina – postupno se povećavao od 2000. godine.

Nove stranke, odnosno stranke koje nisu nastale cijepanjem stranaka koje potječu iz devedesetih godina, osvojile su u izborima 2003. i 2007. manje od 150.000 glasova.

U izborima 2011. nove stranke, ponajprije Hrvatski laburisti, lista Ivana Grubišića i Blok umirovljenici zajedno, dobile su više od 250.000 glasova i osam mjesta u parlamentu. No, taj rezultat nije promijenio bipolarnu dinamiku stranačkog natjecanja koje se strukturiralo oko rascjepa utemeljenih na povijesti, religiji i tradiciji, dok su se na vlasti smjenjivale stranke lijevoga i desnog bloka.

Tek je u redovnim izborima 2015. i prijevremenim izborima 2016. potpora novim strankama znatnije porasla. Nove stranke, Most, Živi zid, Pametno i Stranka rada i solidarnosti, dobile su više od 400.000 glasova u tima dvama izbornim ciklusima. Istodobno, broj glasova koje su osvojile etablirane stranke ljevice i desnice pao je na najnižu razinu dotad.

Izbori 2015. i 2016. promijenili obrasce biračkog ponašanja, stranačkog natjecanja i formiranja vlade

Henjak navodi i da su važnije od broja glasova bile promjene u stranačkom sustavu. Izborni rezultati novih stranaka proizveli su odnos snaga u parlamentu u kojemu koaliciju nisu mogle sastaviti samostalno ni stranke lijevoga ni desnog bloka pa su bile prisiljene birati između suradnje s novim strankama, koje su nastale iz prosvjeda protiv etabliranih elita i njihova načina upravljanja državom, odnosno protiv samih starih stranaka, i suradnje sa strankama iz suprotnoga ideološkog bloka s kojima ne dijele suglasnost o temeljnim vrijednostima i ideološkim pitanjima.

U tom su smislu izbori 2015. i 2016. promijenili obrasce biračkog ponašanja, stranačkog natjecanja i formiranja vlade. Slični trendovi u izbornoj apstinenciji i promjeni obrazaca biračkog ponašanja zabilježeni su i u drugim zemljama srednje i istočne Europe.

Napisao: Tomislav Delač / Hina

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. prosinac 2021 10:56