U zoru 15. studenog 1991. započela je paljba s fregate Split po gradu Splitu, uvrstivši taj ratni brod JNA na popis koji počinje i završava s njime; prvi je to put u povijesti pomorskog ratovanja da se s ratnog broda pucalo po gradu čije ime nosi!
Ujedno, tog je jutra počela i bitka za Split; paljbi s brodova razmještenima u splitskom akvatoriju pridružile su se jedinice JNA raspoređene u velikim vojnim kompleksima u Divuljama, Lori i drugim kasarnama. Građani su pozvani u skloništa, a putem Radio Splita skupljali su se ljudi koji znaju upravljati topovima.
Premda je JNA imala popis “odabranih ciljeva”, izgleda da su se granate sipale nasumično: pogođen je Arheološki muzej, Općina, sportski centar na Gripama, Higijenski zavod, Tehnička škola, mnogi civilni objekti, posebno u starom dijelu grada. Splićani su se čak i u tim užasnim trenucima bojali da granate ne pogode simbol grada - kampanel Svetoga Duje, koji bi, onako građen od kamene čipke, zasigurno bio fatalno oštećen. Pogođena su i dva Jadrolinijina trajekta u gradskoj luci, Bartol Kašić i Vladimir Nazor, na kojima su poginuli vođa stroja Jure Kalpić i upravitelj stroja Dinko Maras, kormilar Ante Vidović je ranjen, a ranjeno je i šest građana.
Pripadnici Hrvatske ratne mornarice, tada još u nastajanju, žestoko su uzvratili na ove zločinačke napade usmjerene prema civilnom stanovništvu: topničke posade iz marjanske uvale Kašjuni, s položaja na Veloj Straži na Šolti i s Golog brda na Braču paljbom po brodovima vatru su s civilnih ciljeva navukle na sebe. Za otprilike sat vremena projektili obalnog topništva bili su sve precizniji i granate su padale bliže brodovima JRM-a, pa su s jugoslavenskih brodova pozvane u pomoć zračne snage i ubrzo iz Mostara pristiže šest aviona tipa Jastreb, od kojih je dva oborila hrvatska Protuzračna obrana s Brača, a pilote je iz mora izvukao helikopter JNA. Preciznom paljbom hrvatskog mornaričkog topništva nadmoćni protivnik natjeran je u bijeg i oko osam sati zapovjedništvo JRM-a dalo je nalog za povlačenje svih brodova iz Splitskog kanala. Bitka za Split mlade Hrvatske ratne mornarice bila je dobivena, no zanimljivo je i nepošteno da Split nikad nije dobio Povelju RH za posebne zasluge u Domovinskom ratu kakvu su dobili ostali gradovi i mjesta sudjelujući u borbi za oslobođenje.
No, vratimo se u ljeto 1991. godine i događajima koji su prethodili bitki u Splitskom kanalu. Srednja Dalmacija, posebno otoci, bili su u očajnom stanju: Jugoslavenska ratna mornarica uvela je pomorsku blokadu u rujnu - slabašno otočno gospodarstvo prestalo je s radom, vladala je nestašica osnovnih namirnica, luke su bile blokirane, kopnene komunikacije u zaleđu prekinute, gradske vojarne još su bile pune oružja i vojnika. Splićani su s bijesom promatrali sive, naoružane brodove pred gradom. U takvim se uvjetima 12. rujna 1991. godine osniva Hrvatska ratna mornarica, koja je značajnije količine naoružanja dobila nakon 14. i 15. rujna iz Ploča, skladišta streljiva u Malim Barama te skladišta podvodnih mina u uvali Tatinje. Osvajanjem obalnih topničkih bitnica na Žirju, Smokvici, Zečevu, Šolti i Korčuli i preuzimanjem brodova iz Mornaričkog remontnog zavoda u Šibeniku, HRM se napokon formira: ustrojene su snage za minska djelovanja, odred pomorskih diverzanata, postrojbe obalnog topništva i pomorske snage.
Opkoljeni Splićani nisu imali vremena za gubljenje: ubrzo su položene mine ispred ulaza u ratnu luku Lora i u Splitskim vratima, a u listopadu su postavljeni paljbeni položaji obalnog topništva na Šolti, Braču i u Splitu. Ni JNA nije mirovala: polovicom rujna pucali su po Pločama, po Splitu, Kaštelanskom zaljevu i Šibeniku, tijekom blokade prema Dubrovniku je prevezena 472. desantna brigada koja je napad na jedan od najljepših svjetskih gradova počela 4. listopada, gađan je Paški most, 21. studenog srušen je Maslenički most, ne dozvoljava se prolazak brodova s humanitarnom pomoći...
Za tromjesečne blokade more pred Splitom vrvjelo je ratnim brodovima, flotu je predvodio razarač Split, pridružila mu se i fregata Pula, a oko Splita, Visa i Korčule vrzmale su se raketne topovnjače, raketni čamci, patrolni brodovi... Pala je i prva žrtva mlade Hrvatske ratne mornarice, 24. rujna poginuo je na položajima na Kašjunima pod Marjanom 21-godišnji student ekonomije Josip Vranić. Torpedni brod približavao se Marjanu, hrvatske su snage otvorile vatru na njega, promašivši ga, ali nakon toga slijedi odmazda svih ratnih brodova JRM-a u akvatoriju: zasuli su paljbom položaje hrvatske bitnice, a jedan od projektila je pogodio i mladog Vranića. Dan kasnije pred ratnom lukom Lora jugoslavenska barkasa nailazi na podvodnu minu i tom prilikom pogiba pet vojnika, a zapovjedništvo JRM-a shvaća da je njihova najmoćnija ratna luka blokirana i s kopna i s mora. O hrabrosti hrvatskih mornara svjedoči i podatak da su mine pred Loru polagane s prastarog trajekta Gradac, a nadzoru JRM-a rečeno je da trajekt ide u brodogradilište na remont. Usput su položili mine i blokirali do zuba naoružanu Loru!
Nervoza je polovicom studenog 1991. dostigla vrhunac. Diverzanti HRM-a su 14. studenog na patrolni čamac Mukos, koji je blokirao Splitska vrata, uputili torpedo izrađen u Trogiru, koji oko 17.30 pogađa cilj, posadu spašava drugo plovilo JRM-a, dok su tri mornara poginula. Odmazda je došla brzo: ratni su brodovi iz viškog akvatorija 15. studenog usred noći, u 0.50 sati, otvorili topničku paljbu po Braču i Šolti, gađajući mjesta Milnu i Grohote te topničke položaje HRM-a, a nastavljaju paljbu do 1.20 sati po Milni i Gornjem Selu na Šolti, gađajući izričito civilne ciljeve. U tim trenucima vatrom po brodovima JNA odgovara šoltanska bitnica s Marinča rata. Paljba je trajala do pet sati ujutro, kad se ratna flota JRM-a povukla prema Visu, a sat i pol kasnije počinje paljba po Splitu.
Prva i velika pobjeda mlade Hrvatske ratne mornarice nad neusporedivo nadmoćnijom Jugoslavenskom ratnom mornaricom izvojevana je upravo u bitki pred Splitom, a nakon ovog sukoba deblokirane su sve luke osim dubrovačke. Ratni brodovi JRM-a povukli su se u viški i lastovski akvatorij, odakle su konačno završili u ratnim lukama u Boki kotorskoj.
Za napad na Split pravomoćno su osuđeni pripadnici JNA Mile Kandić, Nikola Ercegović, Dojčilo Isaković, Živomir Ninković i Ilija Brčić, a Državno odvjetništvo u Splitu i dalje ustraje na kaznenom progonu protiv dvanaest optuženika.