Posljedice blokade Hormuškog tjesnaca svakim se danom sve više odražavaju na cijene energenata, a zahvaćen je i aviopromet. Odjeknula je tako vijest kako su četiri talijanske zračne luke upozorene na nedostatak mlaznog goriva pa samim tim i zatvaranje, a zrakoplovni stručnjak i bivši direktor dubrovačkog aerodroma, Tonči Peović, prokomentirao je aktualnu situaciju, piše Dubrovački vjesnik.
- Ne vjerujem da postoji problem s količinom goriva koja je dostupna za rafiniranje, više je problem u velikim oscilacijama u cijeni goriva s obzirom na stanje u Hormuškom tjesnacu. Naime, u zadnja tri tjedna aviogorivo je s 850 dolara po toni otišlo na 1.800, čak negdje na 1.900 dolara po toni! Naftne kompanije sad trebaju kupovati gorivo, odnosno naftu, iz drugih izvora osim iz Perzijskog zaljeva; pitanje je po kojoj cijeni mogu prodati gorivo ako sad kupe skupo gorivo, a u međuvremenu dođe do mirnog rješenja pa cijena goriva padne. To je odmah gubitak za naftnu kompaniju. Stoga su naftne kompanije oprezne i nerado na tržište stavljaju dovoljne količine goriva.
S druge strane, aviokompanije koje danas prodaju kartu ne znaju u trenutku polijetanja za dva mjeseca kolika će biti cijena goriva, a one će ga morati platiti u trenutku polijetanja, a ne u trenutku prodaje karata. Aviokompanije su oprezne kako se postaviti i kako se snaći, a da ne izgube previše novca, jer trošak goriva u aviokompaniji je negdje između 25 do 35 posto, zavisi radi li se o dugim ili kratkim letovima. Povećanje cijene goriva je jako veliki udar na ekonomiju aviokompanija. Što sad rade dobavljači goriva? Oni su oprezni i isporučuju gorivo na velike aerodrome na kojima je obrat isporučenog i prodanog goriva kratak, negdje oko tjedan-dva. Tamo gdje gorivo čeka dulje dok se proda, tu se pojavljuje veća mogućnost stvaranja štetnog ugovora, tako da će, vjerujem, regionalni aerodromi imati određene probleme u dostavi goriva, navodi stručnjak, upozoravajući:
- Sve to skupa nije dobro regulirano od Europske unije koja je sve prepustila tržišnoj ekonomiji, a nije dovoljno mislila na ovakve krizne situacije stvaranjem određenih strateških zaliha ili stvaranjem određenih obveznih lanaca dostave. Moglo bi to utjecati na neke regionalne aerodrome koji neće imati dovoljno goriva, pa se pojavljuje pitanje po kojim prioritetima će se gorivo isporučivati? Tko je prvi, ima pravo na njega, a tko nema? Tu se može pojaviti veliki problem u neravnopravnom tretmanu aviokompanija. Jer, inače to nije dopušteno; po Čikaškoj konvenciji svi bi trebali imati jednaku dostupnost goriva, ali u ovakvim situacijama očito će to biti stvar protekcionizma određenih kompanija od određenih dobavljača goriva. Inače, većina tih dobavljača goriva uglavnom su firme iz Velike Britanije, Francuske i SAD-a i sve te rafinerije koje su imali, kako na Bliskom istoku tako i u Europi, oni kontroliraju. Nekoliko je tu kompanija koje su dominantne na tržištu aviogoriva, navodi Peović.
Što je s Dubrovnikom?
No, što je s hrvatskim zračnim lukama, posebno dubrovačkom koja je žila kucavica turizma na jugu.
- Mislim da dostava goriva ne bi smjela biti ugrožena u Hrvatskoj. Hrvatske zračne luke dobivaju gorivo od INA-e. INA je svojevremeno rafinirala kerozin u rafineriji u Rijeci, međutim, to im nije baš bilo isplativo s obzirom na to da priprema za rafiniranje kerozina traje neko vrijeme, a rafiniranje od par dana napuni kapacitete za godišnju potrošnju. Koliko znam, INA je dosad kupovala aviogorivo na međunarodnom tržištu i isporučivala ga na svim zračnim lukama u Hrvatskoj. Međutim, to je ono što se tiče punjenja aviona kad on sleti, ali mene više brine ukoliko dođe do smanjenja isporuke goriva na regionalnim zračnim lukama odakle naši putnici, naši turisti, polijeću za Dubrovnik... Jer, ako tamo bude nedovoljno goriva, onda se taj let neće ostvariti u doletu, a o doletu više nemamo što govoriti... U tom segmentu postoji ta opasnost i na nju vrlo malo možemo utjecati, mada mislim da dostupnost kerozina na hrvatskim zračnim lukama ne bi trebala biti upitna, ističe Peović.
Drugim riječima, energetska kriza na zračnim lukama diljem Europe i svijeta itekako se može odraziti na turističku sezonu, a time imati i posljedice po hrvatsko gospodarstvo, piše Dubrovački vjesnik.
- Povećanje cijene nafte nije toliko značajno: kad pogledate po barelu, cijena je skočila negdje s 90 na 110, 120, a negdje na 150 dolara. Međutim, cijena kerozina je otišla dva i pol puta prema gore, tako da ne postoje realni, komercijalni razlozi; više mi se čini da postoje neki mešetarski razlozi. Ne možete toliko brzo prodati gorivo koje ste rafinirali kad je riječ o aviogorivu kao što možete kod cestovnog ili kod dizela i tu se pojavljuje vrlo brza i vrlo velika promjena cijene, a onda to stvara nesigurnost, kako dobavljačima goriva tako i aviokompanijama koje su onda oprezne kako održati svoju profitabilnost, objašnjava Peović.
Relaksaciji situacije ne doprinosi ni najava američkog predsjednika da će SAD sa svoje strane također blokirati Hormuški tjesnac. Ali...
- Burze reagiraju prema promjeni cijena i vrlo često možemo vidjeti da burzovni mešetari znaju prije informaciju koju će predsjednik Trump objaviti i na osnovu toga stvaraju određene financijske prihode za sebe. Prema tome, ovakve izjave kakve čujemo u zadnje vrijeme od određenih političkih čelnika, koje iz dana u dan mijenjaju situaciju, odmah se reflektiraju na burzi i to na dnevnoj promjeni. Mislim da bi čak potpuno zatvaranje Hormuškog tjesnaca za burzu bilo stabilnije nego ovakve promjene koje se događaju iz dana u dan. Potpuna blokada Hormuškog tjesnaca stvorit će manje dnevne oscilacije na burzi, onda bi se znalo kolika je cijena goriva koju kupujemo iz Amerike, Venezuele, Norveške i drugih izvora pa se na osnovu toga formira cijena. Dnevne oscilacije samo pogoduju burzovnim mešetarima koji onda mogu saznati informaciju dan prije i na osnovu brze promjene cijene na burzi postići određene financijske prihode. Potpuna blokada Hormuškog tjesnaca ne bi trebala sasvim negativno utjecati na cijenu goriva, nego se jednostavno stvari postave tako da goriva iz tog izvora nema i ide se na druge izvore. I ovo što je kontrolirao Iran, uglavnom je ta nafta prolazila prema Indiji i Kini, nije išla prema Europi, napominje sugovornik te dodaje:
- Nemojmo zaboraviti da je Europa dobar dio potreba za naftom prije rješavala preko Rusije, izgubili smo Rusiju, izgubili smo dio Bliskog istoka, a ostaje nam nafta iz Norveške, Azerbajdžana, Amerike, odnosno Venezuele, i to su izvori koji mogu opskrbiti primarne potrošače, pogotovo u turizmu. Jer, godišnji prihod od avioprometa na europskom nebu je negdje oko 580 milijardi eura, samo od avioprometa. Taj dio kolača se generira i na turizam je deseterostruko veći od ovog samog prijevoznog dijela, stoga treba biti oprezan da Europa ne izgubi svoju ekonomsku moć s ovako jednom ‘sitnom‘ stvari kao što je nedostupnost goriva koja nije posljedica smanjenja količine.
Da, smanjena količina definitivno postoji, ali isto tako postoji alternativa. Europa je imala nekoliko propisa koji su regulirali aviogorivo, koji su bili vrlo restriktivni i uglavnom su se odnosili na ekologiju. Jedan takav bio je CORSIA, u kojem se traži smanjivanje emisije ugljičnog dioksida i mjere za smanjivanje buke... Drugi je bio ReFuelEU, koji je tražio da se prijeđe na sintetička, a ne na fosilna goriva, treći je bio program zabrane u smislu da se gorivo za korištenje s jednog aerodroma nosi na drugi, što je u ovoj situaciji vrlo važno. Na primjer, u Beču tako možete dobiti gorivo: ukrcate više goriva u Amsterdamu i kad sletite u Beč, s gorivom koje vam je ostalo, letite iz Beča na daljnje destinacije, i to Europa ne dozvoljava jer smatra da je to dodatno poticanje zagađenja. Europa će morati biti liberalnija u ovim kriznim situacijama i dopustiti aviokompanijama neke stavke koje dosad nisu bile dopuštene. Konačno, vrlo je važno da se negdje u Europi stvore strateške rezerve, poručuje Peović.
Kupovati karte sada ili čekati?
Mnogi koji planiraju letjeti pitaju se ovih dana trebaju li čim prije kupiti karte ili je pametnije pričekati da se situacija smiri?
- Cijene se mijenjaju iz dana u dan, sad je cijena aviogoriva dva i pol puta veća nego što je normalna cijena i, ako bih rekao da je sad najbolje vrijeme za kupiti aviokarte, sutra se može dogoditi normalizacija situacije, cijena kerozina može pasti opet na 800 eura po toni, a onda pada i cijena karte. Ne bih davao nikakve prijedloge kad što kupiti, vrlo je nezahvalno davati bilo kakve prognoze... Brza je promjena cijene goriva, a u situaciji kad se kupuje karta dva mjeseca, čak i godinu dana unaprijed, za aviokompanije je neprihvatljiva. One će sigurno unijeti neke varijable i načine prodaje kako bi mogle doskočiti toj financijskoj krizi, zaključuje Peović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....