KULMINACIJA BITKE

'BORBE NISU GOTOVE, ALI JASNO JE KAKO ĆE ZAVRŠITI: SLIJEDI POTPUNI PORAZ KLERIKALNO-DESNE STRUJE' Plenkovićev plan za potpunu kontrolu nad strankom

HANZA MEDIA

Andrej Plenković, Božidar Kalmeta, Gordan Jandroković, Mario Kapulica

 

Da su pametne, sve krajnje desne stranke, od HSP-a preko Hrasta do drugih, već bi intenzivno pregovarale o ujedinjenju i bile u potrazi za zajedničkim liderom. Osim toga, vrbovale bi ljude iz vodstva HDZ-a koji su upravo poraženi u sukobu s predsjednikom stranke Andrejem Plenkovićem. Ne znam jesu li svjesni da im Plenković otvara veliki politički prostor i da im je sada prilika za njegovo zauzimanje.”

Riječi su to jednog od članova Predsjedništva HDZ-a, Slavonca, koji tvrdi da unutarstranačke borbe nisu gotove, ali ne dvoji da u njihovu nastavku slijedi potpuni poraz klerikalno-desne struje. Plenkovićevi oponenti će, nastavlja naš sugovornik i pojašnjava kako pritom misli na Stevu Culeja, Miru Kovača, Damira Jelića, Davora Ivu Stiera i druge, sami otići iz stranke, biti izbačeni ili ostati u njoj i svjedočiti vlastitoj marginalizaciji.

“Usvojit ćemo novi Statut i odmah potom kreće čišćenje HDZ-a od svega što nam ne ide na čast. Plenković će očistiti stranku od svih koji su umočeni u sumnjive poslove, ali i od političkih ekstrema. Sve ide u tom smjeru. Nakon što Plenković provede to što je naumio, HDZ će biti prava stranka desnog centra. I tu će se stvoriti golem prostor za radikalniju desnicu poput one kakav je nekada bio HSP”, kaže pripadnik HDZ-ove vrhuške o smjeru u kojem će se razvijati njegova stranka.

Istanbulska konvencija tek uvod

U razgovoru s više HDZ-ovaca, i to pripadnika različitih struja i ljudi iz različitih regija, proizlazi kako je odmjeravanje snaga u povodu Istanbulske konvencije bilo tek uvod u ozbiljniji proces provjetravanja stranke. Slijede ozbiljniji zahvati za što se priprema stranačka logistika. O nacrtu Statuta koji je pripremio Karlo Ressler, posinak Vladimira Šeksa, intenzivno se razgovara unutar stranačkih tijela i pritom odvaguje koliko su predložene novine u životu i radu stranke alat koji će poslužiti za krojenje stranke po političkoj mjeri predsjednika Plenkovića, a koliko će ga one sputati na putu do cilja.

Jedan od prvih problema koji Plenković treba riješiti da bi kontrolirao stranačke procese jest aktiviranje funkcije glavnog tajnika. Evidentno je, kažu naši sugovornici, da Gordan Jandroković zbog obaveza koje ima kao predsjednik Sabora ne može obavljati taj posao kako treba. Isto tako je jasno, nastavljaju, da ga Plenković neće smijeniti s te dužnosti, a osnovni razlog nalaze u tome što ni u koga drugoga u HDZ-u nema dovoljno povjerenja. U jednom je trenutku bio blizu odluke da na Jandrokovićevo mjesto postavi Marija Kapulicu, ali je ipak odustao od tog poteza.

Rješenje je imenovanje trojice pomoćnika glavnog tajnika koji će de facto obavljati Jandrokovićev posao, svatko za svoju regiju. Za sjeverozapadnu i središnju Hrvatsku bit će zadužen Kapulica, za cijelu obalu od Dubrovnika do Istre pomoćnik glavnog tajnika bit će Božidar Kalmeta, a treći pomoćnik treba biti spona Slavonije i istočne Hrvatske sa stranačkom središnjicom i predsjednikom stranke. Plenković je, kako nam kažu upućeni, odlučio tko će biti treći pomoćnik glavnog tajnika HDZ-a, ali je njegovo ime poznato samo u Plenkovićevu najužem krugu i još ga ne žele otkriti. Saznali smo samo da je riječ o osobi koja nije iz tog kraja, nema nikakvu povijest odnosa s HDZ-ovcima iz istočne Hrvatske i poznata je široj javnosti.

“Događaji vezani za ratifikaciju Istanbulske konvencije vrlo dobro pokazuju koliko je velik problem nepostojanje prave spone između predsjednika stranke i organizacija na terenu. Budući da glavni tajnik ne provodi pet dana u tjednu na terenu među članstvom, što bi po prirodi svoje funkcije trebao, dogodilo se da predsjednici županijskih organizacija počinju međusobno stvarati saveze, svoje paktove i kao svojevrsna konfederacija počinju nametati svoje politike. A politike stranke kreira Predsjedništvo”, kaže jedan visokopozicionirani HDZ-ovac i napominje da je upravo takva situacija iznjedrila Kalmetinu rehabilitaciju.

“Kalmeta je ugasio požar oko Istanbulske konvencije. Pokazao je da ga se i dalje najviše uvažava u Dalmaciji, i to je glavni razlog da mu se povjeri posao pomoćnika glavnog tajnika”, smatra jedan od HDZ-ovaca s kojima smo razgovarali. Na pitanje vjerodostojnosti nove politike “čistog” HDZ-a s obzirom na Kalmetine optužnice, odgovara kako to predstavlja problem, ali dodaje da se posao glavnog tajnika, pa tako i njegovih pomoćnika, obavlja ispod radara, da su to ljudi koji rade u tišini, izvan medijske pažnje, što znači da bi javnost trebala relativno brzo zaboraviti na Kalmetu i njegovu novu dužnost.

Ipak, ostaje pitanje kako pomiriti najnoviju kadrovsku politiku s odredbama novog Statuta, prema kojima bi se suspendiralo svakog HDZ-ovca s potvrđenom optužnicom, a prijedlozi su da bi suspenzije trebale slijediti čak i u ranijoj fazi postupka kada je radi postojanja ozbiljne sumnje u počinjenje kaznenog djela pokrenuta istraga. Sugovornik koji aktivno sudjeluje u izradi novog temeljnog stranačkog akta sliježe ramenima i daje do znanja kako će se već uobličiti razlog za iznimku od pravila i progurati Kalmetu.

Pripadnik struje koji u Plenkovićevim potezima ne nalazi ništa vizionarsko, a kamoli korisno za HDZ, Kalmetin angažman vidi kao rezultat nešto šire operacije u sklopu koje Plenković nastoji pridobiti što širu podršku unutar stranke. U tom kontekstu promatra i nedavno pojavljivanje Vladimira Šeksa kao svjedoka obrane na suđenju Ivi Sanaderu zbog Fimi-Medije. “To je bila vrlo lukava operacija pridobivanja ljudi. Šeks je svojedočio u korist Sanadera, što znači da mu je odlučio pomoći. A ako nekome pomažeš, taj onda prema tebi ima moralnu obavezu i podrazumijeva se da će vratiti uslugu. Upravo bi u tom kontekstu trebalo sagledavati podršku Branimira Glavaša za Istanbulsku konvenciju, kao i Kalmetinu”, ističe Plenkovićev oponent i nastavlja da se aktualni stranački šef, u nastojanjima da ljude u stranci pridobije za podršku Istanbulskoj konvenciji, obilno služio pričom o političkom kontinuitetu.

“Prikazuje se kao sljedbenik Sanaderove progresivne politike i poziva na kontinuitet politike koja je okrenuta prema EU. Njegov je argument da se ‘katolibani’ bune protiv politike Ive Sanadera”, tvrdi ovaj HDZ-ovac i nastavlja da u tom kontekstu više ni Šeksova obrana Sanadera nije sporna jer se Sanaderova politika smatra progresivnom i poželjnom.

Plenković ipak nije Sanader

“Nema tu nikakve koordinirane akcije. Šeks je na sudu prije svega branio HDZ”, kazao nam je HDZ-ovac blizak Plenkoviću i ujedno otklonio bilo kakva nagađanja da su Kalmetin angažman i Šeksovo svjedočenje uvertira u povratak Sanaderovu HDZ-u. “Gleda li se kadrovska slika stranke, onda će se naći nešto Tuđmanova HDZ-a, zatim Sanaderova HDZ-a, pa dosta HDZ-a Jadranke Kosor, Karamarkova HDZ-a, a najmanje je tu Plenkovićeva HDZ-a”, tvrdi ovaj HDZ-ovac. Ističe da se jedina paralela sa Sanaderovim vođenjem stranke nalazi u tome što je u njegovu mandatu stranka bila na političkom kursu desnog centra gdje je smješta i Plenković.

“Premda imaju sličnosti, Plenković je ipak političar drugačijeg profila nego što je bio Sanader. Slušao sam ga na stranačkom skupu kada je obrazlagao zašto treba ratificirati Istanbulsku konvenciju. To je bilo vrlo sustavno, argumentirano. Krenuo je od okolnosti u kojima je nastala Konvencija, objasnio njezin sadržaj i predočio kakve će imati učinke. Ljudi su ga slušali i shvatili što govori. Sjajan je i tečan govornik, kao što je to bio i Sanader. No, za razliku od Sanadera, on oko sebe ne stvara euforiju. Njegovo vođenje stranke ne temelji se na snažnim emocijama, nego mu je pristup miran i stabilan. Upravo su to osobine koje mu mogu jamčiti dugoročno upravljanje HDZ-om”, komentira iskusni HDZ-ovac iz sjeverozapadne Hrvatske koji smatra da Istanbulska konvencija nije Plenkoviću bila pravi unutarstranački test. Kaže da se svaki predsjednik stranke našao u situaciji kada mora dokazati da ima autoritet i presjeći neke stvari, pa takvu situaciju predviđa i Plenkoviću.

Ovaj naš sugovornik smatra i da je Plenkovićeva startna pozicija na čelu HDZ-a mnogo lakša nego što je bila Sanaderova. “Andrej Plenković je nakon Tomislava Karamarka dočekan s oduševljenjem i nestrpljenjem. Sanader se, za razliku od njega, morao izboriti za takvu poziciju. Na čelo stranke je došao kao relativno nepoznat širem članstvu i na drugoj strani imao je vrlo žestoke oponente”, kaže stranački veteran.

Pristaše aktualnog predsjednika HDZ-a kao bitnu razliku između njega i Sanadera vole isticati znatno drugačiji pristup stranci. Prema njihovu mišljenju, Sanader je autoritarno vladao HDZ-om, a Plenković nastoji uvesti više demokracije. Oponenti na to odmahuju rukom i ističu da se odluke donose u Plenkovićevu najužem krugu, bez ikakvih konzultacija sa stranačkim vodstvom. Iz te konstatacije izvlače i odgovor na pitanje kako to da jedino u Plenkovićevu mandatu na čelu HDZ-a stranačka desnica ne rješava ideološke probleme, nego ih samo podgrijava i multiplicira. “Točno je, Milijan Brkić je mogao otići u Jasenovac i skinuti spomen-ploču HOS-a s natpisom ‘Za dom spremni’ a da ga nitko zbog toga ne bi ni poprijeko pogledao, a kamoli nešto pitao. Jednako je tako Davor Ivo Stier mogao s Crkvom otkomunicirati potrebu ratificiranja Istanbulske konvencije. Svi se pitaju zašto oni to ne čine, a nitko se ne pita je li predsjednik stranke to od njih tražio”, kaže Plenkovićev kritičar i ističe da u HDZ-u pod Plenkovićevim vodstvom kronično nedostaje komunikacije.

Široka narodna stranka

Ovaj naš sugovornik razgovor je nastavio konstatacijom kako su kapitalni transformacijski procesi provođeni u vrijeme vlasti HDZ-a. “No, da bi HDZ zaista bio transformacijska snaga u Hrvatskoj, on mora biti konsolidiran. HDZ je, što se vidi u Statutu, narodna stranka koja obuhvaća sve strukture osim demokršćana, i to kako bi opravdao povjerenje što šireg kruga građana. Zato moramo znati kakva je društvena klima, da smo svjedoci velikih promjena koje stvaraju strahove kod ljudi. Te strahove moramo uvažavati”, kaže ovaj sugovornik i, potpuno suprotno svom kolegi iz Predsjedništva, smatra da Plenković ne bi smio HDZ politički pozicionirati tako da ostavi puno prostora snagama koje su desnije od HDZ-a.

“HDZ ne smije dopustiti veliki rast desnih stranaka jer bi se moglo dogoditi da ga one ozbiljno ugroze. Smatram da treba uvažavati strahove ljudi i održavati dijalog s biračima”, kaže protivnik Plenkovićeve politike, te dodaje da mu se u članstvu i na terenu zamjera što ne uvažava stranku, niti se prilikom sastavljanja Vlade rukovodio izbornim rezultatima.

“Pogledajte prvi sastav Vlade Ive Sanadera. Svi su ministri do jednog, s iznimkom Dragana Primorca, dobili izborni mandat. Pogledajte koliko je ministara u Plenkovićevoj Vladi dobilo povjerenje građana na izborima, a koliko ih je na ministarskim pozicijama samo zato što uživaju Plenkovićevo povjerenje”, napominje jedan od oponenata aktualnog predsjednika HDZ-a koji ne misli da je njegova struja doživjela poraz, niti je spreman prihvatiti političku marginalizaciju. Bitka se, tako, nastavlja...

Izdvajamo