BORIS DEŽULOVIĆ Od ponoći je Lijepa naša Treći program radija: Kao da nikad nije bilo Thompsona, zmija, vukova, gorskih vila...

I tako smo preko noći postali uljuđena, europska država, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju.

Mislim, doslovno preko noći, dok pošteni svijet spava. Podnapili se predvečer Hrvati domaćom brljom, zagrnuli trobojkom i otišli na Poljud, na posljednji Thompsonov koncert u nezavisnoj i suverenoj Hrvatskoj, a ujutro se probudili na klupi na zagrebačkom Zrinjevcu, pokriveni plavom zastavom ujedinjene Europe: u ruci im prazna boca Tomčevog šampanjca, berba 2009., a pod otežalom glavom, tko zna kako se tu našao – kofer za violinu.

Koliko jučer, eto, treštao je poljudskim stadionom teški gitarski deseterac Marka Perkovića, oznojeni su hrvatski muževi goli do pasa, zagrljeni i podliveni etilnim alkoholom, suznih očiju pjevali o didinom gumnu, zmijama, vukovima i gorskim...