Prije punih trideset godina, u ljeto osamdeset prvo, na Omladinskoj radnoj akciji Kozara moj prijatelj Renato Stefanović Crnac i ja utemeljili smo Komisiju za pizdarije. Dok su mladi udarnici prebacivali norme, mi iz Komisije osmišljavali smo - sam naziv kaže – njihov društveni život. Imali smo mali natkriveni ured na otvorenom, na obodu šume, s radnim stolom od jelovih dasaka, i tamo smišljali svakojake, kako se to tada precizno zvalo, pizdarije.
Stalo mi je, eto, da se zna kako Jadranka Kosor nije prva koja se dosjetila tog koncepta – institucionalno se baviti pizdarijama umjesto ozbiljnim poslom. Makar i najveće budalaštine što smo ih Crnac i ja tada uspijevali domisliti, sa svom nesvrstanom marihuanom iz budžeta brigade, prema blistavim dometima Kosoričine vlade bile – piz...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....