PRVI VODITELJ OBRAZOVNE REFORME

BORIS JOKIĆ Kako mu je Vrdoljak nudio ulazak u Vladu i zašto smatra da reformu treba odgoditi: 'Ovo što se kod nas radi rade države Trećeg svijeta...'

Zagreb, 130418
Boris Jokic, hrvatski pedagog i sociolog, jedan u vodstvu refrome obrazovanja u Hrvatskoj, tzv. Kurikularne reforme, koji se usprotivio pokusajima Vlade da izmjeni projekt reforme.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

Nakon višetjednog čekanja odluke tko će biti novi voditelj Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu, tijekom kojeg se spominjala kriza Vlade zbog neslaganja ministrice obrazovanja s odabirom državnog tajnika Matka Glunčića, postignut je politički konsenzus. ERS službeno više nema voditelja, a premijer Plenković u sagu o kurikularnoj reformi kao protutežu ministrici iz kvote HNS-a uključuje bivšeg HDZ-ova ministra obrazovanja Radovana Fuchsa. Iznimno kritičan prema cjelokupnoj situaciji je Boris Jokić, voditelj prvog ERS-a, do mjere da u razgovoru za Jutarnji apelira na odgodu eksperimentalne primjene reforme od jeseni.

I drugi je put zaredom poništen natječaj za voditelja ERS-a, sada na inzistiranje HNS-a. Što to govori o transparentnosti procesa javnog natječaja?

- Više je ozbiljnosti, transparentnosti i društvene odgovornosti u odabiru predsjednika kućnog savjeta, o predsjedniku i higijeničaru 3.c osnovne škole da ne govorim. Nemogućnost provedbe jednostavnog natječaja dva puta u dvije godine primjer je kako političke elite u Hrvatskoj troše povjerenje građana u demokratske procese i kako svojim djelovanjem urušavaju institucije. Ovaj slučaj najbolje opisuje Hrvatsku sredinom 2018. i spremnost političkih struktura na manipulacije u svrhu opstanka na vlasti.

Nije li to predramatična ocjena? Koalicijski partneri očito su zadovoljni rješenjem situacije, tvrde da ubrzavaju reformu.

- Po cijenu urušavanja vladavine prava i očuvanja minimuma demokratskih standarda, oni to čine isključivo iz vlastitih partikularnih interesa, krijući se iza interesa djece. Kunu se u demokratske principe, europejstvo i transparentnost, a uživo ih pred kamerama ruše. Kad ljudi sutra budu rekli ‘više ne vjerujemo u demokratski poredak’, reći će - to su populističke tendencije protiv kojih se trebamo zajednički boriti. Istina je samo jedna: demokratski poredak, vladavinu prava i pokušaj uvođenja meritokratskih principa svjesno urušavaju oni koji vode Hrvatsku. Posebno je nevjerojatno da to rade već drugi put, i to nakon što su deseci tisuća ljudi izašli na ulice zbog netransparentnosti prethodnog postupka.

Ulogu koordinatora procesa i tijela vezanih uz kurikularnu reformu preuzeo je bivši HDZ-ov ministar Radovan Fuchs. Koliko je ovakvo, dvojno rješenje prihvatljivo za sam proces reforme?

- Od trenutka kada je ministrica Divjak preuzela dužnost, vlada paralelizam u upravljanju procesima u odgoju, obrazovanju i znanosti. To se najbolje očituje u slučaju kada premijer postaje predsjednik nekog povjerenstva, ministrica članica istog, a njezin državni tajnik kandidat za voditelja reforme. Svi su oni dio tima pod nazivom Vlada RH, koji bi trebao raditi zajedno i skladno. Ministrica ne želi da državni tajnik, čovjek koji bi trebao biti od njezina najvećeg povjerenja, uopće bude povezan s reformom. U televizijskom intervjuu, tijekom natječajnog postupka, javno kaže da on neće biti izabran. Premijer istodobno javno govori da je državni tajnik najbolji kandidat.

Državni tajnik preko medija govori da je dobio najviše bodova. Premijer se na sastanku u petak u ponoć sastaje s predsjednikom stranke koja podržava ministricu te koji mjesecima ponavlja da bi sve učinio za djecu i da je njemu prihvatljivo ono što je prihvatljivo hrvatskoj djeci. Na kraju, državnog tajnika ne izabiru, nego osmišljavaju novu poziciju i svi su sretni. Ovih nekoliko rečenica nisu scenarij loše turske sapunice ni ulomak nadrealnog romana. To je točan opis odnosa i akcija u jednom timu koji bi trebao danonoćno zajednički raditi kako bi bilo koji proces, a kamoli tako složen kao što je reforma obrazovanja, imao šanse zaživjeti. Kolegi Fuchsu iskreno želim sreću.

Koliko je ERS bitno tijelo za provedbu reforme u situaciji kada se pokazuje da o svemu ionako odlučuje premijer?

- Bez ERS-a ništa od ovoga o čemu govorimo ne bi postojalo. Nas sedmero smo, s još stotinama ljudi, osmišljavali i vodili vrlo složene stručne i organizacijske procese. U tome smo uspjeli jer smo bili odvojeni od birokratskog sustava i jer nam je omogućena neovisnost i kreativnost u osmišljavanju rješenja. Taj je naš zajednički rad prepoznat i u svijetu. U posljednjim preporukama Europska komisija navodi da dizajn, razvoj i procesi koje smo razvili tijekom reforme mogu biti model za pokušaje reformi u zemljama članicama EU. To je važna stvar jer pokazuje da zemlja ima kreativni i organizacijski potencijal, i to u školama. U čemu još Hrvatska može biti model?

Kako ocjenjujete tijek reforme otkad je na čelu Ministarstva obrazovanja Blaženka Divjak?

- Nije u potpunosti jasno tko i kako vodi reformske procese. Učinjeno je nekoliko dobrih koraka. Rješenja iz reforme predložena su kao dio izmjena Zakona o odgoju i obrazovanju, očuvana je struktura samih stručnih radnih skupina koje su izradile dokumente, recenzentski postupak također ima neke pozitivne elemente. Postoje i krupni propusti.

Gdje se griješi?

- Dva su ključna problema. Prvi je nedostatak cjelovitosti. Ova promjena ima smisla jedino ako je cjelovita. To nije uvođenje jednog predmeta ili promjena nekih sadržaja. Od samog početka, to je i novi sustav vrednovanja, ocjenjivanja i izvješćivanja, nova rješenja za djecu i mlade osobe s poteškoćama i darovite, to su novi materijali, udžbenici, digitalni sadržaji. Ne prepoznaje se posvećenost promjeni organizacije škole, iskoraka u drugačija okruženja i modele učenja i poučavanja, uvođenje izbornosti, povećanja autonomije odgojno-obrazovnih radnika. Reforma je prije svega uključivala posvećen i dugotrajan rad s odgojno-obrazovnim radnicima kako bi promijenili način na koji se uči i poučava, vrednuje i ocjenjuje. Uz to se veže drugi, jednako velik problem, a to je da se promjena želi uvesti preko noći u škole.

Po čemu se konkretno proces razlikuje od priče osmišljene dok ste vi vodili Ekspertnu skupinu?

- Premda se Ministarstvo oslanja na neke naše prijedloge od prije dvije godine, razlika je i u osmišljenosti, koordiniranosti cjelokupnog procesa, otvorenosti, uključivosti i jasnoći vizije. Naš je plan bio postupno uvesti promjene u vrtiće i škole kako bi se osigurala pripremljenost odgojno-obrazovnih radnika, učenika i roditelja. Za to su potrebna sredstva, jasan pravni okvir, inovativne organizacijske strukture, suradnja s različitim dionicima u obrazovanju i, prije svega, vrijeme. Vrijeme koje političari nemaju ili ne žele dati.

Zvučite kao da se odričete čitave priče? Zašto ako je ministrica zadržala 130 članova stručnih radnih skupina koji su pod vašim vodstvom pripremali kurikularne dokumente?

- To više nije Cjelovita kurikularna reforma predviđena Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Prije pet godina, kada je tijekom izrade Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije nas nekolicina osmišljavala reformu, najviše smo se bojali toga da će političari doći i uzeti što im se u tom trenutku čini privlačnim. Ono na čemu mogu dobiti jeftine bodove u javnosti. Bojali smo se da će to upakirati u floskule i agresivno prikazivati kao veliku promjenu. Sve ostalo, što je složenije i dugotrajnije, odbacit će. Isključivo cjelovita, postupna, dobro osmišljena promjena koja je usmjerena na ljude i uključuje njihove potrebe i mogućnosti može donijeti dobro Hrvatskoj. Toga, na žalost, više nema.

Kako komentirate činjenicu da je u testni uzorak ušla samo jedna osnovna škola iz Zagreba? Zbog čega se škole nisu masovnije prijavile na javni poziv za ulazak u reformu?

- Sredinom 2016., u vrlo teškim uvjetima, na naše upite velika je većina škola bila spremna prijaviti se za sudjelovanje u eksperimentalnoj provedbi. Žao mi je što se mali broj škola prijavio na javni poziv, ali me to ne iznenađuje jer ljudi vide da se radi o procesu u kojem više nitko nikome ne vjeruje. Vide, također, da stvari nisu spremne i da se uvođenju pristupa bez osmišljenog plana. Umorni su od svađa i prepucavanja. Osobno ne sumnjam u dobru volju i motivaciju škola koje su se javile i one predstavljaju pozitivan element u svim ovim događajima.

Ministarstvo je školama koje ulaze u eksperimentalnu primjenu osiguralo novac za opremanje kabineta. Ipak se nešto pokreće?

- Važno je opremiti škole. To možete relativno jednostavno učiniti za njih 72, ali morate imati plan, sredstva, operativnu podršku za trenutak kada ćete isto učiniti za njih više od 1200. U protivnom riskirate da promjenama povećate razlike u standardu odgojno-obrazovnih ustanova i time doprinesete povećanju nejednakosti u odgoju i obrazovanju. Za to vam je također potrebno vrijeme i to je jedan od važnih razloga za postupnost uvođenja tijekom godina.

Ministrica Divjak tvrdi da će sve biti spremno za eksperimentalnu provedbu od jeseni - i kurikulumi, i edukacija nastavnika, i nastavni materijali. Je li moguće kvalitetno pripremiti teren u manje od pet mjeseci?

- Apsolutno nije. Niti jedna uspješna svjetska reforma nije provedena tako da je priprema toliko kratko trajala. Nastavnici rade u školama. Približava se kraj školske godine. Slijede praznici. Rok za udžbenike je početak ljeta. Novi sustav vrednovanja i ocjenjivanja nije se niti počeo razvijati. Nema rješenja za učenike s poteškoćama i darovite učenike. Kada gradite zgradu i pitate stručnjake je li moguće za nekoliko dana sagraditi zgradu snažnih temelja koja će funkcionalnošću i kreacijom biti primjer drugima, oni koji poznaju složenost posla spremno će vam reći da to nije moguće i da si osigurate vrijeme. Princip takvih nepripremljenih promjena primjenjuju zemlje Trećega svijeta. Hrvatska to sigurno nije.

Možete li to objasniti?

- Zamislite jednu Austriju, Norvešku, Englesku, Njemačku. Zapravo, možete i Sloveniju, Češku, Estoniju… Zamislite te zemlje i situaciju da je sredina travnja i najavljujete da ulazite u škole. Nemate odobrene kurikulume, nastavne materijale, niste počeli s osposobljavanjem odgojno-obrazovnih radnika, još nemate uspostavljene funkcionalne mreže potpore, ne komunicirate ideju o tome po kojem ćete modelu eksperimentalnu primjenu proširiti na sve škole, ne znate tko vodi cijeli proces, postoji neslaganje oko osnovnih postavki unutar struktura vlasti. Još jednom zamislite Austriju, Norvešku ili Češku i odgovorite bi li te zemlje u takvoj situaciji na ovaj način ulazile u promjene?

Želite reći da bi eksperimentalnu primjenu trebalo odgoditi?

- Temeljni dio eksperimentalne primjene je rad sa školama. Tako smo to od samog početka osmislili. Ovom prilikom kao građanin, znanstvenik u području odgoja i obrazovanja i jedan od onih koji su osmislili Cjelovitu kurikularnu reformu apeliram na ministricu Divjak, premijera Plenkovića i posebnog savjetnika Fuchsa da u školskoj godini 2018./19. nastave intenzivno raditi na pripremi za uvođenje kurikularnog pristupa, ali da sama primjena novih dokumenata počne sa školskom godinom 2019./20.

Time Hrvatska ne gubi, nego dobiva priliku da se uvedu smislene i pripremljene promjene. Time bi se dao i prostor za izradu materijala i novih oblika vrednovanja. Time bi se i odgojno-obrazovnim radnicima dalo vremena da se prilagode novim postavkama. Jedino je ovakvo rješenje stručno i znanstveno opravdano. Sve drugo je nestručna improvizacija koja nema veze s onim što je ta reforma trebala i mogla biti.

Sigurno ste razgovarali o tome s ministricom. Je li imala razumijevanja za takve vaše stavove?

- Nije.

Je li točno da je HNS prvo vama nudio poziciju ministra obrazovanja?

- Istina je. Ivan Vrdoljak mi je to ponudio 2. lipnja 2017., dan nakon prosvjeda oko 14 sati u kafiću pokraj sjedišta HNS-a. Zahvalio sam i odbio.

Zašto? Mislite da ne biste bili dobar ministar?

- Smatram da ne posjedujem kvalitete koje bi mi omogućile snalaženje u okruženju današnje hrvatske politike.

Odstupili ste iz čitavog procesa prije gotovo dvije godine, ali ste se ponovno bili javili na natječaj, a i dalje ste, eto, tu. Zašto?

- Odstupili smo zato što je proces bio miniran. Nas više stotina nije imalo nužnu ljudsku, organizacijsku, financijsku i političku potporu koja bi omogućavala nastavak procesa. Ali nismo odustali od našeg zajedničkog rada. Svi iz originalnog ERS-a smo se javili na prethodni javni natječaj, koji je također poništen. Premda nikada nije rečeno iz kojeg razloga. Naša želja za uspjehom tog procesa, koji smo zajedno s brojnim ljudima osmislili i vodili, nikada nije bila upitna. Ono što je politika sada od toga napravila, način na koji je iznevjerila podršku desetaka tisuća ljudi na prosvjedima za promjene u odgoju i obrazovanju, suprotno je svemu onome što smo zastupali, a mislim da je i opasno i dugoročno štetno.

Uporno kritizirate politiku. Kako ste zamislili bez političke podrške uopće provesti reformu? Fraza ‘struka iznad politike’ ipak je samo fraza, nije li?

- Nije. Politika donosi izvršne odluke. Na kraju može i odbaciti sve. To je njezin mandat i pravo temeljem demokratskih izbora. Ali da se politika miješa u to što se uči u tehničkoj kulturi, likovnom, fizici ili biologiji... Da o tome odlučuju saborski zastupnici i državni tajnici koji smatraju da je Zemlja ravna ploča ili da je teorija evolucije pakleni plan? Mislite da bi politika i po tom pitanju treba biti iznad struke? O tome se tu radi. Naravno da je za provedbu nužna politička podrška.

Vjerujete li još u bolju perspektivu za Hrvatsku?

- Možemo se nadati reformi. Hrvatska nije zabit Europe i neće to postati ako sami to ne dopustimo. Za uspjeh ovih procesa potrebni su vrijeme, strpljenje i mudrost. Nadam se da će ih oni koji donose odluke barem malo pokazati. To do sada u vezi s kurikularnom reformom nisu činili. Siguran sam i dalje u bolju perspektivu. Vidim to svaki dan u interakciji s različitim ljudima. Pojedinci ukazuju na bolju perspektivu, napose djeca i mladi, ali jednostavno smo kao društvo iznevjereni od onih koji vode to društvo. Ipak, za neke se ideje vrijedi boriti do kraja. Hrabro i otvoreno. Do kraja i bez straha.

Izdvajamo