1. Gospodine Jokiću, sindikati su odbili ponudu Vlade i nastavljaju štrajk. Što to znači za učitelje i njihova prava
- To znači da su zbornice jedinstvene i snažne. To ujedno i znači da se napokon čuje glas ljudi iz škola, da im nije prihvatljivo šutke prihvaćati rješenja koja su im ponuđena različitim političkim trgovinama. U njihovoj ih borbi svesrdno podržavam.
2. Prvi ste javno progovorili da bi se sindikati trebali boriti za više od koeficijenata. Čini mi se da su vas poslušali? Na što ste točno mislili?
- Prije svega na profesionalizaciju zanimanja koja uključuje autonomiju u odlučivanju što i kako se radi, potom na uvjete rada u hrvatskim školama, borbu za progresivna rješenja u obrazovanju te što je naročito važno za Hrvatsku, odmicanje od političkog utjecaja na rad učitelja i ravnatelja. Odmicanje od toga da se netko treba učlaniti u političku stranku da dobije satnicu ili da se vrši pritisak na zapošljavanje domara jer mu je ujak politički aktivan. Zauzimanje jasnog stava da obrazovanje nije poligon za političko zapošljavanje.
3. Što ovo sad znači za učenike, a što za roditelje?
- Ova je situacija iz perspektive djece i roditelja neodrživa. Može trajati još najviše pet radnih dana, a nakon toga je upitno može li se sustav vratiti u normalu. Ključ za izlaz iz situacije sada ima isključivo Vlada RH. Gotovo se ne spominje da će obrazovanje u utorak 3. 12. ponovo biti tema, ali iz drugog razloga. Tog će utorka u svijetu biti objavljeni novi rezultati PISA istraživanja. Nije za očekivati da će rezultati naših učenika biti bolji nego prije. To bi tek moglo gurnuti cijeli sustav u vrlo tešku situaciju.
4. Bili ste, čujem, na ovom prosvjedu. Kako vam je izgledao u usporedbi s onim za kurikularnu reformu?
- Nisam bio na prosvjedu za Cjelovitu kurikularnu reformu jer sam smatrao da je pitanje obrazovanja važnije od pitanja jednog čovjeka ili grupe ljudi. Ono što sam vidio o 1. lipnja 2016. bilo je prekrasno jer je pokazalo da su ljudi u ovoj zemlji prepoznali da je obrazovanje najvažnija stvar u Hrvatskoj. Prekrasno je bilo i ovaj put kad su ljudi pokazali odlučnost u borbi za svoja prava.
5. Pitam se bi li uopće došlo do ove situacije da se nastavila provedba prvo osmišljene kurikularne reforme. Što vi kažete?
- Sigurno ne bi. Osnovni razlog zato što je ta promjena građena iz same baze i to od odgojno-obrazovnih radnika. Ta je promjena također predviđala i postupno uvođenje i prije svega rad s odgojno-obrazovnim radnicima da ih se pripremi za provedbu promjena. Uključivala je i to da se do dođe do svake škole, da se s ljudima razgovara, da ih se sasluša i s njima osmisle rješenja.
6. I “Škola za život” je svojevrsna reforma. Ali ta tema se više uopće ne spominje?
- Škola za život je nažalost kozmetička promjena iz koje su isključena većina rješenja koja su trebala pomaknuti hrvatsko obrazovanje prema naprijed, ali i učiniti rad odgojno-obrazovnih radnika kvalitetnijim i dostojanstvenijim. Rješenja poput novog sustava ocjenjivanja, rada s učenicima s poteškoćama i darovitim učenicima, izbornosti u gimnazijama, novih organizacijskih rješenja. Ono što je ostalo je vrlo nespretno zamijenjeno pričom o tabletima i to su ljudi u školama prepoznali kao PR potez.
7. Dojam je da su Facebook grupe u najvažnijem trenutku preuzele kontrolu prosvjeda. Ide li to u prilog premijerovih teza da je prosvjed ispolitiziran?
- Ne ide. Prevelika je podrška zahtjevima sindikata u školama. Tamo se nalaze ljudi vrlo različitih svjetonazora. Političari ne razumiju da je obrazovanje najveća obiteljska vrijednost u Hrvatskoj. Prema odgoju, obrazovanju, znanosti i kulturi se većinom odnose maćehinski. Zanimljivo je da ih takav njihov stav košta već treći put zaredom. Njihovo mi je ponašanje nerazumljivo.
8. Sindikati stalno ističu kako je ovo štrajk za dostojanstvo učitelja, a sve zapinje na novcu. Dostojanstvo su vratili prosvjedom, a sada se čini da ni novac neće biti dovoljan. Koliko se štrajka zbog ovog, a koliko zbog onog?
- Štrajka se zbog desetljetnog zanemarivanja ovog važnog resora i zbog toga što su ti ljudi uvijek zadnji na ljestvici interesa onih koji odlučuju o našim sudbinama. Istovremeno, posao im je sve zahtjevniji. Štrajka se i zbog nepripremljenih promjena i jer prepoznaju da im se “podvaljuje” nešto za čiji mogući neuspjeh će oni na kraju biti odgovorni.
9. Premijeru sada sapunaju dasku i u njegovoj stranci zbog neodlučnost oko štrajka. Što reći na potez da ministricu Divljak isključi iz pregovora?
- U situaciji u kojem smo svi dovedeni do ruba ludila, koga briga za međusobne političke intrige i igre? Koga briga za ego pozicije i taštine? Škole nema u Hrvatskoj već mjesec dana. Ti su ljudi dobili legitimitet da vode ovu zemlju, za to su plaćeni. Najmanje što mogu učiniti je donositi odluke. Važan društveni podsustav ne funkcionira, a nije rat, niti elementarna nepogoda. Djeca ne idu u školu mjesec dana.
10. Nakon bezrezervne potpore štrajku, roditelje poprilično izdaje strpljenje. Kako ste vi zbrinuli svoje školarce? Koje pouke djeca mogu izvući iz štrajka, osim osobnih iskustava poput seljakanja kod rodbine ili gubitka praznika zbog nadoknade gradiva?
- Iz ovoga će izvući pouku da oni koji ih poučavaju imaju svoj obraz, da se vrijedi boriti, ali i to da je škola važna. Snalazimo se. Najviše pomaže baka. Čitaju, nešto kao uče, ali svima nedostaje škola. Čak i onim učenicima koji je ne vole jer škola je i mjesto susreta, razgovora, zaljubljivanja i samostalnosti… Kad nema škole, život mladih ljudi je osiromašen. Vrijeme je da škola u Hrvatskoj ponovo krene. Imamo još pet dana.