Korupcija je broj jedan problem u Hrvatskoj, misli 93 posto građana, pokazalo je novo istraživanje ‘Korupcija i povjerenje u institucije u Hrvatskoj prije i poslije ulaska u Europsku uniju‘.
Pritom polovina Hrvata misli da se korupcija u Hrvatskoj danas povećala u odnosu na vrijeme prije ulaska Hrvatske u EU, a najviše je problematičnom vide umirovljenici, nezaposleni i oni s fakultetskim obrazovanjem. Nešto manje oni s osnovnom školom, učenici i studenti. Veliki je to obrat u odnosu na mišljenje otprije 14 godina, kada je većina Hrvata govorila da je naš najveći problem velika nezaposlenost.
Na rezultate novog istraživanja, smatra Jelena Budak, autorica istraživanja i viša znanstvena suradnica Ekonomskog instituta, vjerojatno su utjecale nedavno otkrivene korupcijske afere. Usput, anketa je provedena na 500 ljudi, a razgovori s ispitanicima vođeni su 2022. godine.
- Aktualni događaji jako određuju mišljenje ljudi. Građani su posljednjih godina bili informirani o korupcijskim skandalima u Hrvatskoj, odjeknule su velike afere, sjetimo se Ine, plina, pronevjere fondova EU, korupcijskih skandala i istraga protiv najviših dužnosnika. Sve je to moralo utjecati na percepciju hrvatskih građana o sve većoj prisutnosti korupcije, točnije, na to da korupcija izbije na vrh ljestvice problema u Hrvatskoj prema njima - objašnjava Budak.
Prije 14 godina Hrvati su nezaposlenost, rad Vlade, a tek onda korupciju - vidjeli kao glavne društvene probleme. Danas misle da je korupcija prvi i najvažniji problem, a onda inflacija i nizak životni standard (siromaštvo). Budak napominje da smjena prioriteta na vrhu nije neobična jer je ondašnja anketa provedena nakon velike financijske krize 2008. godine.
- Kako se novi problemi pojavljuju, stari gube na značenju. Nakon svjetske krize 2008. ogroman problem je bila nezaposlenost, ali ona se sama ‘riješila‘ odlaskom potentne radne snage iz Hrvatske i starenjem stanovništva. Korupcija ostaje u vrhu desetljećima. Ulazak Hrvatske u punopravno članstvo EU, po meni, bilo je jedino razdoblje stvarnih pomaka naprijed što se antikorupcijske politike tiče. Međutim, nakon toga, korupcija je nestala iz fokusa politike, i domaće i europske. Korupcija u Hrvatskoj danas više nije ničiji problem, osim građana ili kad se radi o novcu EU. To je poražavajuće - kaže.
Isto potvrđuju i europska istraživanja. Hrvatska ima najveći postotak građana koji misle da je "korupcija u zemlja raširena", dvije trećine Hrvata vjeruje da je korupcija u porastu, a svaki je peti građanin imao u posljednjih godinu dana osobno iskustvo s korupcijom.
Što se korumpiranih javnih institucija tiče, građani misle da je najgora lokalna samouprava, potom Vlada i ministarstva, onda sudstvo i političke stranke. Na začelju su, kao najmanje korumpirana, javna sveučilišta.
Hrvati vide ove koruptivne radnje kao najgore: prihvaćanje poklona za usluge u javnim službama, zapošljavanje rodbine, sklapanje javnih ugovora s povezanim poduzećima i namještanje javne nabave. Danas, više nego prije, misle da će prijavu takvih koruptivnih radnji institucijama požaliti, a veliki broj ističe da ‘uopće ne znaju kome korupciju mogu prijaviti‘.
Istovremeno, zanimljivo, Hrvati danas više nego prije misle da je njihova sitna korupcija opravdana. Najviše su skloni opravdati poreznu evaziju, švercanje u javnom prijevozu, varanje na porezu, uzimanje državne naknade koja ti ne pripada i primanje mita na javnom mjestu.
Budak vjeruje da iza tih stavova stoji ‘duboko nepovjerenje građana u institucije‘.
- Hrvati su se toliko puta uvjerili u neefikasnost i nepouzdanost institucija da im je danas lakše opravdavati svoju tzv. sitnu korupciju. Naravno, vladajućim strukturama i eliti takvo nepovjerenje odgovara jer onda mogu obavljati poslove u javnoj upravi bez straha da će ih razočarani građani, koji ih plaćaju, tražiti polaganje računa o efikasnosti i rezultatima - govori.
Pritom, dodaje, uvijek iznenađuje činjenica da će birači rijetko kazniti korupciju, što se pokazalo i na nedavnim izborima.
- Biračko tijelo u Hrvatskoj nikada nije kaznilo sumnju na korupciju, ali ni dokazanu upletenost u korupcijska djela. To je, zapravo, još više poražavajuće. Nema nade da će se nešto promijeniti nabolje dok nema oštrih sankcija korupcije u pravosuđu i u društvu - ističe.
Na pitanje zašto je to tako, Budak objašnjava da je Hrvatska ipak mala zemlja u kojoj je neformalna povezanost jaka. Drugim riječima, da su građani i tvrtke skloniji svoje resurse trošiti na umrežavanje koje će im donijeti brže koristi nego da čekaju izbore ne bi li promijenili sustav.