ČAK SU I SVOJIM RODITELJIMA NEPOZNANICA: ZAŠTO JE GENERACIJA ROĐENA IZMEĐU 1985 I 2002. REVOLUCIONARNA I zašto cijeli svijet bruji o milenijalcima?

Je l’ njihov mentalni sklop poput našeg? Imaju li možda šest prstiju na rukama? Znaju li nešto s čime ostatak populacije nije upoznat? Čime se bave? Tko su ta mistificirana bića koja, baš poput svih ostalih ljudi, hodaju na dvije noge i kroče istom zemljom kao i naši roditelji, bake i djedovi? I, naposljetku, zašto uopće cijeli svijet bruji o milenijalcima?

U posljednjih nekoliko godina možda najpopularniji termin u medijima označava dobnu skupinu koja obuhvaća sve one rođene između 1982. i 2002., odnosno osobe trenutačno u dobi od 15 do 35 godina. Milenijalci će, ako već ne rade, uskoro početi privređivati te u skladu s time i trošiti, zbog čega ih marketingaši doživljavaju poput Svetog grala. Zahvaljujući tehnologiji uz koju su odrasli u bliskom su doticaju s cijelim svijetom, a ne samo sa svojom neposrednom okolinom. Uz to, to je generacija koju je recesija “prisilila” da se orijentira na poduzetništvo i samozaposlenje umjesto na dočekivanje penzije u stabilnoj državnoj tvrtki, a internet im je, pak, omogućio da se besplatno educiraju o čemu god žele, onda kada to žele.

Tisuću Hrvata

Kako bismo, među ostalim, doznali više o tome kako žive milenijalci, GfK, globalna agencija za istraživanje tržišta, provela je opsežno “Consumer life” istraživanje na više od 30 tisuća ispitanika iz 25 zemalja, od kojih je čak tisuću iz Hrvatske. Riječ je o prvom takvom istraživanju u Hrvatskoj koje je obuhvatilo i takozvanu “iPhone generaciju”, klince koji su odrasli uz pametne telefone. Iako se svijet za njihova života drastično promijenio, hrvatski milenijalci i dalje najviše cijene iste vrijednosti kao i ostatak populacije: u životu im je najbitnija obitelj, uživanje u životu, romantika, ispunjenost poslom te prijateljstvo, a dom doživljavaju kao utočište od svijeta. Ambiciozniji su i optimističniji od ostatka populacije, ali i u mnogo većem strahu od terorizma, pogotovo kada su u pitanju najmlađi milenijalci. Putovanja su im vrlo visoko na listi prioriteta, a riječ je o, kako pokazuje istraživanje, hedonistički nastrojenoj generaciji koja mnogo više cijeni iskustva nego materijalno.

Dva desetljeća

S obzirom na to da najstarijeg i najmlađeg pripadnika milenijalaca (kojih je u Hrvatskoj 27 posto) dijeli gotovo dvadeset godina, neozbiljno je očekivati da žive istim životima. Iz tog razloga sve je popularnija podjela milenijalaca na dvije skupine: na “zrele milenijalce”, one starije od 25 godina, te “Generaciju Z”, one do 25. godine. U te kategorije pripadaju i zagrebački gimnazijalac, 17-godišnji Bartul Tadić, te Ines Kirchbaumer, stručnjakinja za odnose s javnošću rođena 1983.: zahvaljujući velikoj razlici u godinama neki njihovi stavovi prilično su različiti, no ipak dijele slične poglede na svijet, tehnologiju, a prije svega na percepciju uspjeha.

- Uspjeti u životu znači naći posao koji te veseli, biti dobar u tome što radiš, zarađivati pristojan novac i biti okružen ljudima koje voliš i koji te podupiru - smatra učenik zagrebačke 5. gimnazije, a s njegovim se stavom slaže i Ines. S obzirom na to da će najveći dio života provesti upravo na poslu, složni su, iznimno je važno da ih ono što rade ispunjava. Oboje napredak na radnome mjestu smatraju nužnim i, ako nastave raditi na sebi, neizbježnim, a prosjekom se nijedan od njih ne planira zadovoljiti. Osim, naravno, u iznimnim situacijama. Primjerice, ako se zaposli u Microsoftu, bio bi sretan s time da bude “prosječan programer”, priča Bartul koji nakon završetka srednje škole planira upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, a volio bi dizajnirati videoigrice. Izuzetno je bitno, smatra Ines, stalno raditi na sebi i unapređivati se u profesionalnom smislu, što danas više nije ni teško, a ni skupo.

Online certifikati

- Danas je sve više ljudi samouko, barem u industriji u kojoj ja radim. Na internetu postoji pregršt besplatnih tečajeva, ja sam, primjerice, tako stekla certifikat za Google AdWords i Facebook Blueprint, alate za online oglašavanje nužne u mojem poslu. Inače, čini mi se da sve više ljudi radi te “nove” poslove, koji do prije pet do deset godina nisu ni postojali - napominje Ines Kirchbaumer, dodajući kako joj je žao što nije završila fakultet. Zapela je na trećoj godini prava, no nije odustala. Studij planira završiti kad-tad jer smatra, baš kao i Bartul, da “papir” danas olakšava snalaženje na tržištu rada.

- I ja i svi moji prijatelji mislimo da je diploma jako važna, otvara mnogo mogućnosti, a zahvaljujući njoj lakše ćeš i napredovati na poslu - govori Bartul, koji od šestog razreda osnovne škole uči programirati, uz engleski i njemački govori (i piše) i kineski te odmalena igra tenis. Oduvijek mu je tehnologija bila vrlo zanimljiva, a zbog toga je odlučio i upisati matematičko-informatički smjer u gimnaziji. Isto kao i svi njegovi kolege iz razreda, smatra da je kvaliteta obrazovanja nešto čemu bi trebalo pridati mnogo pažnje, a isto razmišlja i 28 posto domaćih pripadnika Generacije Z.

Dok Bartula brine kvaliteta predavanja u školi, a kasnije i na fakultetu, Ines muči recesija i nezaposlenost (kao i 54 posto zrelih milenijalaca), no ne vjeruje da je to nešto na što “mali ljudi” mogu utjecati.

Tko čeka tramvaj

- Da, kad se skupi mnogo ljudi, svašta se može, ali kod nas se rijetko “ljudi skupljaju”, malo smo inertni. Uz to, pa pogledajte što se dogodilo s prosvjedom za kurikularnu reformu. Gotovo 50 tisuća ljudi javno je reklo što misli i ništa se nije dogodilo. Čekali smo tramvaj. Malo je to demotivirajuće - naglašava Ines te dodaje kako su pripadnici njezine generacije koji je okružuju, kao što i pristaje navodno “sebičnim” milenijalcima, u najvećoj mjeri fokusirani na sebe. Žive svatko u svojem svijetu, objašnjava, i ponašaju se kao da se društveni problemi njih “ne tiču”. Smatra da je razlog tome činjenica da su milenijalci informirani upravo onoliko koliko žele. Zahvaljujući internetu, sve im je dostupno, ali isto tako, ako želiš informacije izbjeći, to nije teško postići.

- Zbog prirode svojeg posla pratim gomilu digitalnih medija, a novine čitam mnogo rjeđe nego internetske portale. Ali mislim da bi isto tako bilo i da se ne bavim PR-om. Volim pročitati što je moguće više članaka na istu temu i onda stvoriti svoje mišljenje, umjesto da slijepo pratim ono što mi se servira - kaže Ines, koja se, osim na portalima, a mnogo rjeđe u tiskanim medijima, informira i putem Facebooka. Doduše, među njezinim prijateljima i kolegama sve se više ljudi odmiče od te društvene mreže, dok Bartul i njegova ekipa gotovo u potpunosti izbjegavaju Facebook.

- Facebook ima taj glupi algoritam koji ti gura sve više plaćenih objava i oglasa, a sve manje privatnih postova. Osim YouTubea, na kojem doznam gotovo sve, glavni izvor informacija mi je Instagram, ali i on je sve gori jer ga je, naime, kupio Facebook pa je Zuckerberg i na njega primijenio isti algoritam - priča Bartul, koji na Instagramu prati brojne brendove i javne osobe kao što su, primjerice, američki komičar Kevin Hart i glumac Dwayne Johnson. Njihovim preporukama vjeruje i rado će kupiti nešto što netko od njih pohvali. U slučaju starije milenijalke Ines, situacija je drastično drugačija.

- Svi znamo da smo targetirani i to nam, zapravo, ide na živce. Kada znaš da netko za promociju proizvoda nekog brenda dobiva “poticaj”, njegova vjerodostojnost drastično pada. I ja bih preporučila neku glupost da mi netko plati - smatra Zagrepčanka koja, kako kaže, 26 sati dnevno provodi uz mobitel. U torbi redovito nosi dvije rezervne baterije, za svaki slučaj, a pametni telefon koristi za posao, ali i razonodu: muziku sluša konstantno, a na telefonu gleda i filmove, baš kao i Bartul koji, kaže, 80 posto vremena kada je kod kuće provede uz mobitel. U školi je situacija drugačija, tamo je mobitel sekundaran jer se ljudi druže “uživo”.

Gaming generacija

- Donedavno smo umreženo igrali i igrice, uglavnom League of Legends, no sada sve manje i manje. Zapravo, sve manje igram igrice, iako i dalje pratim što se događa u industriji - govori srednjoškolac, dodajući kako je došao do zaključka da je previše vremena potratio na igranje, a da ga to nikamo nije dovelo. Dok su bili mlađi, objašnjava, on i njegovi frendovi bili su uvjereni da će jednog dana od igranja super živjeti jer postoje ljudi koji na turnirima zarađuju i po 20 milijuna dolara, no sada mu je jasno da, nažalost, ništa od toga.

Dok se Bartul i njegova generacija najčešće zabavljaju uz pomoć tehnologije, a čitaju samo školske udžbenike (i u Bartulovu slučaju Sportske novosti), Ines i njezini i dalje mnogo vremena provode uz knjige. I to “prave”, ne digitalne.

- Da, kada putuješ, Kindle i tablet su super praktični, a praktični su i kada čitaš u krevetu, ali knjiga... Okretanje stranica i taj osjećaj pod prstima su nezamjenjivi, kao i miris knjige - kaže Ines, koja se, osim čitanjem, opušta i sportom. Odlazak na jarunsko jezero u blizini svojeg doma koristi za rekreaciju i “čišćenje mozga”. To su trenuci u kojima može biti sama sa sobom, razmišljati i istodobno učiniti nešto dobro za svoje zdravlje. Multitasking je sastavni dio njezina života jer život je, smatra, prekratak da bismo gubili vrijeme. Iz istog razloga rado kupuje online, a na internetu pribavlja gotovo sve, osim odjeće. Nju, kaže, voli probati u dućanu, no prije nego što se uputi u trgovinu pregleda što ima u online shopu da, kada dođe u trgovački centar, ne bi morala satima glavinjati i tražiti ono što joj treba. Marke odjeće nisu joj bitne: ako joj haljina dobro stoji, kupit će je bez obzira je li riječ o ovom ili onom brendu. Bartul, pak, mnogo pažnje pridaje odabiru odjeće i obuće. Kao i svim njegovim prijateljima, vrlo mu je bitno o kojem se brendu odjeće radi jer odabirom onoga što nosiš daješ neki statement. Na internetu kupuje apsolutno sve - od tehnologije do odjeće - i radije će odabrati online shopping nego odlazak u dućan. Kao ni Ines, nije ga strah da će ga netko okrasti na internetu.

Chat aplikacije

Kao pripadnici generacije odrasle u vremenu rapidne ekspanzije tehnologije, i Ines i Bartul s prijateljima komuniciraju putem raznih aplikacija kao što su WhatsApp i Messenger te u Inesinu slučaju Viber, a u Bartulovu Snapchat. Stručnjakinja za odnose s javnošću priznaje da je njezinu generaciju vrijeme malo pregazilo i da je za nju Snapchat “preapstraktan”.

- Danas, prvi put u povijesti, ljudi su postali vlasnici svojih osobnih medija jer putem pametnih telefona postaju aktivni sudionici i kreatori društva i tržišta - govori Tamara Kraus iz GfK Hrvatska. Milenijalci su odrasli u digitalnom okruženju kod njih se fizički i digitalni svijet preklapaju čineći tako neodvojivu cjelinu. Milenijalcima je tehnologija sredstvo, a ne cilj, ona je alat uz pomoć kojeg će brzo i efikasno riješiti svoj problem. Sva svoja iskustva dijele s brojnim prijateljima, no to dijeljenje sadržaja, objašnjava savjetnica u istraživanju, nije uvjetovano njihovom dobi, nego svijetom u kojem žive. Baš kao što tvrdi istraživanje, naši milenijalci život bez tehnologije ne mogu ni zamisliti, a Bartul upravo tehnološki napredak smatra najvećom blagodati 21. stoljeća. Također, vjeruje u svijetlu budućnost i smatra da će svijet s daljnjim razvojem tehnologije postajati sve bolje mjesto, a s njim se slaže i Ines. Naravno, govori, u slučaju da Kim Jong-un i Trump u međuvremenu ne raznesu svijet.