U Italiji, kažu zainteresirani, svaki euro utrošen u vakcinacije generira 44 eura uštede u društvenome brutoproizvodu. Dakle, nije posrijedi društvena korist od zarade farmaceutske industrije, koja je i u Italiji važan porezni platac i važan faktor u zapošljavanju.
I vakcine su izvor zarade farmaceutske industrije, koja je i sama dobrim dijelom kriva za svoj zao glas i za nepovjerenje koje izaziva, od naštimanih istraživanja do podmićivanja liječnika i političara. Sam Sanofi Pasteur, odsjek za proizvodnju vakcina korporacije Sanofi (čija je jezgra nastala fuzijom Rhône-Poulunca i Hoechsta) obrnuo je preklani na vakcinama 2,13 milijarde eura, A Pfizer odnosno Moderna ukupno (ne samo vakcine) oko 52 milijarde odnosno 60 milijardi dolara - koliko otprilike iznosi nominalni društveni brutoproizvod Republike Hrvatske.
Mogao bi imati realne osnove strah da takvi kolosi u pojedinim zemljama utječu na zdravstvenu politiku, na politiku odobravanja lijekova, a onda i na politiku cijepljenja, da bi sebi osigurale prihod. Gotovo pa eksponencijalan porast cijena lijekova u ukupnoj zdravstvenoj potrošnji evropskih država mora izazvati sumnje, tim više što su baš cijene lijekova bitan izvor javnih dugova u nekima od njih. U Hrvatskoj, kao što znamo, bolnički sustav konstantno duguje veledrogerijama za lijekove, čak do 15 mjeseci. U Italiji porast utroška na lijekove (što je u nadležnosti oblastî) poništava efekte štednje na područjima u nadležnosti Republike. I tako dalje.
S druge strane nema nikakve sumnje da baš uspjesima farmaceutske industrije dugujemo manju smrtnost od mnogih bolesti. U mome je vijeku tuberkuloza gotovo iščezla iz stanovništva; rak je u kraćem roku od besprizivne osude na smrt preobražen u tešku, ali većinom izlječivu pogibelj; u još kraćem roku je i HIV od apsolutne osude na smrt postao ugroza s kojom se umire ali od koje se ne umire; psihofarmaci su vratili u podnošljiv život barem polovinu populacije koja bi prije pola stoljeća bila osuđena na ludnicu. Velike boginje i dječja paraliza su među bolestima iskorijenjenima vakcinacijom. I tako dalje.
Orizzonti politici, think tank studenata (sadašnjih i bivših) milanskoga privatnog sveučilišta Bocconi, specijaliziranoga za ekonomiju, analizirao je ovih dana dostupne podatke. Tvrdi da je vakciniranjem u Italiji izbjegnuta smrt uslijed zaraznih bolesti triju milijuna osoba godišnje. Napominje da nije posrijedi samo izbjegnuta smrt, nego i poboljšana kvaliteta života, što je jedan od ključnih činilaca u proizvodnosti nekih sektora, poput javnog i privatnog prijevoza, odnosno turizma. Naime, ne putuju niti odsjedaju bolesne osobe, a kamoli preminule.
Italija je 2015 godine (posljednje za koje postoje verificirani podaci) na vakcine utrošila 317,9 milijuna eura, tj. oko 1,4 posto ukupnog utroška za medikamente. Podijeljen s brojem stanovnika, utrošak je bio 5,23 eura po glavi.
Meridiano Sanità (u sklopu farmaceutske industrije Ambrosetti, dakle ne neovisan) kaže da vakciniranje pozitivno utječe na javnu potrošnju, jer smanjuje trošak nacionalnoga zdravstvenog sustava. Daleko je jeftinija prevencija cijepljenjem, nego medikacija necijepljenih. Upravo na to se odnosi procjena od 44 eura uštede za svaki euro utroška.
Ima i drugih prednosti. Cijepljenje protiv ljudskoga virusa papillome (HPV) imalo je izravan utjecaj na žensku plodnost u Italiji. Iako su mnogi tipovi papillome zapravo bezopasni, nema nikakve dvojbe da tipovi 16, 18, 31 i 33 uzrokuju maligne promjene na vratu materice, što se ne tako davno liječilo samo histerektomijom, to jest odstranjenjem materice, sa svim posljedicama koje to nosi.
Unatoč tome, na Zapadu se diže ofenziva protiv vakciniranja, u kojoj ne sudjeluje samo notoran političar s posebnim potrebama Donald Trump, nego i neki utjecajni predstavnici kršćanskih vjeroispovijesti, među kojima je i Katolička crkva.
"Pandemija je Đavlov projekt da se svjetskim elitama omogući da prisvoje vlast uspostavivši sanitarnu diktaturu", tvrdi o. Livio Fanzaga, glavni urednik Radija Marije, najrasprostranjenije radiomreže u Italiji (gdje ima više od 850 repetitora, dakle više nego državna tvrtka Rai), a funkcionira i u streamingu preko Interneta. I u Hrvatskoj Radio Marija ima četiri frekvencije. Bivši apostolski nuncij u USA nadbiskup Carlo Maria Viganò, u posljednjoj svojoj poruci iz američkog skrovišta piše o "navodnoj pandemiji", naime o "tajnome dijaboličkom planu", "pod jedinstvenim vodstvom", radi "kontroliranja svijeta" vakcinama.
S druge strane, u subsaharskoj Africi i u jugoistočnoj Aziji ljude još ubijaju kolera i ospice. Afrička medicinska i istraživačka zaklada (AMREF) organizirala je lani u Ruandi skup na kojemu je izračunato da bi povećanje pokrivenosti vakcinama u zemljama s oskudnim društvenim brutoproizvodom po stanovniku spriječilo do 2030 da još 24 milijuna stanovnika padnu ispod granice bijede. One koja ih tjera bježati u Evropu riskirajući utapanje u Sicilijanskom kanalu.