Teško da bi rekao da se izliječio jer će ga njegova nekadašnja ovisnost o kocki vjerojatno pratiti do smrti, no 20-godišnji obrtnik iz Samobora siguran je kako mu na putu prema oporavku nisu pomagale poruke koje i dalje svaki tjedan prima na mobitel.
"Trebate li kratkoročni kredit? Podignite do četiri tisuće eura bez dokumentacije, jamaca, zaloga i slično... Nazovite nas na...", stiglo mu je baš jučer.
"Svaki tjedan stigne barem jedna takva poruka. Ja sam napravio pogrešku - kad sam bio tinejdžer, prijavio sam se putem jedne online stranice za kredit, a oni su dalje prodali moje osobne podatke drugima i sada me maltretiraju", priča mi moj sugovornik.
On je bivši ovisnik o kocki i kokainu koji se zaliječio zahvaljujući 1,5-godišnjoj terapiji u dnevnoj bolnici jedne klinike u Zagrebu, no svi oni koji su znali koliko je nekad bio labilan - ne odustaju.
"Ništa ne pomaže - većina tih poruka odnosi se na kredite koje odobrava jedna konkretna kompanija, a iako sam joj nekoliko puta pisao i tražio da uklone moje osobne podatke i prestanu me maltretirati, nove poruke neprestano stižu s novih brojeva i tome jednostavno nema kraja", iskren je.
Brz povratak u recidiv
Odlučan je u tome da nema povratka na staro pa ga dosad nisu motivirale da poklekne, ali svjestan je kako mnogi ovisnici o kocki koji su trenutačno u programu liječenja možda nemaju takvu snagu volje i da ih svaka takva ponuda vrlo jednostavno i vrlo brzo može otjerati u recidiv.
"To se, uostalom, i meni jednom dogodilo, zato mislim da treba pričati o problemu koji kao društvo imamo. Od influencera koji mimo svih propisa reklamiraju klađenje i ostale rizične aktivnosti pa sve do tvrtki koje vas pokušavaju uvući da uzmete kakav zajam, sve je to zapravo preko ruba legalnosti, no nitko na državnoj razini o tome ne vodi brigu", kaže mi dok razgovaramo o njegovoj prošlosti.
Imao je normalno djetinjstvo sve do 13., 14. godine kad je, malo-pomalo te ponukan društvom u kojem se kretao, počeo obilaziti kladionice i automat-klubove.
"U prvoj prilici, odnosno prvom susretu s klađenjem u automat-klub sam ušao s 50, a izašao s 200 kuna. Već drugi put izašao sam s iznosom protuvrijednosti 500 eura, što mi je kao dječaku bio zbilja golem iznos. Nastavio sam taj novac polako vraćati u kocku i nije trebalo proći puno vremena prije nego što sam se našao u problemu. Kockao sam najmanje jednom tjedno, ali sam bio aktivan i online putem očeva računa. Tu mi je već polako počelo propadati psihičko stanje, a ubrzo sam počeo i sa sitnim krađama - novac, zlato, nakit, sve što mi je došlo pod ruku", priča mi.
Patila je i škola - zbog ovisnosti nije najbolje pratio nastavu ni program, a istodobno je konobario te sav novac koji je zarađivao dalje usmjeravao u kocku.
Pauza tijekom lockdowna
Jedina pauza koju je napravio bila je tijekom lockdowna kad su jedno vrijeme bile zatvorene i kladionice, ali pravo ludilo počelo je nakon toga kad je s prijateljem otvorio tvrtku za organizaciju događaja i partyja po klubovima i kafićima i kad je u kocku počeo usmjeravati prilično visoke iznose.
"Tako sam funkcionirao sve do 18. godine kad sam prvi put uhvaćen i kad sam se prvi put morao suočiti s time da imam ozbiljan problem", kaže mi.
Roditelji su bili neumoljivi i moj se sugovornik prvi put odvažio na liječenje, konkretno u popodnevnom programu jedne zagrebačke bolnice u koju je odlazio jednom tjedno.
Ipak, to prvo liječenje nije bilo uspješno, vrlo vjerojatno jer samome sebi nije do kraja priznao koliko je njegova situacija opasna.
Odlazio je u bolnicu, ali ostao u starom društvu, ponajviše uz dotadašnjeg najboljeg prijatelja koji je također kockao i koji mu je redovno pričao o svojim dogodovštinama.
"Pričao bi mi kako je uplatio listić, a ja bih sve to rado slušao jer nisam shvaćao da se, liječenju usprkos, zapravo nisam odmaknuo od svojeg problema. Tako je prolazilo vrijeme dok jednoga dana i sam nisam odlučio uplatiti 15 eura i odmah se vratio u igru", kaže.
Sve postalo još gore
Sljedeća dva mjeseca bila su paklena: sve ono što je prije prve faze liječenja bilo grozno, sada je postalo najmanje sto puta gore - trošio je više novca nego ikad, od stresa natukao petnaestak kilograma, a spas je došao u trenutku kada ga je drugi put razotkrila majka nakon čega je ponovno odlučio ići na liječenje.
Ovaj put uz promijenjeni koncept - umjesto popodnevnog, sudjelovao je u jutarnjem svakodnevnom programu u kojem je jedno od pravila bilo preživjeti dan uz samo četiri eura.
"Nije bila poanta da se snađemo s četiri eura, nego da shvatimo pravu vrijednost novca koju kao ovisnici nismo razumjeli. Novac nam nije predstavljao ništa - ja bih bez problema odveo curu na večeru koja je koštala 300 kuna, a ostavio 500. To za mene nije imalo nikakvo značenje i to su jako dobro razumjeli u bolnici zbog čega su nam i uveli takvo pravilo", prisjeća se.
Program je inicijalno trebao trajati dva mjeseca, no naš je sugovornik to odlučio produljiti kako bi bio siguran da će liječenje ovaj put uspjeti. Danas je točno godinu dana i osam mjeseci otkad ne kocka, a kaže kako mu je ovisnost zapravo pomogla.
Osjećaj sreće kratko traje
"Zvuči glupo i možda to mnogi neće razumjeti, ali meni je to pomoglo da s 20 godina spoznam mnogo toga što neki ljudi ne shvate cijeli život. Ovisnost te tjera na poteze koji te pune dopaminom, ali taj je osjećaj kratkotrajan i sreća te vrlo brzo popušta nakon čega sve kreće iznova. I taj put da to shvatim bio je dugotrajan i trnovit", iskreno kaže.
Dodaje kako mu je teško zbrojiti koliko je novca u životu potrošio na kocku, ali računa kako je to zasigurno bilo blizu 80 tisuća eura, mnogo živaca i psihičkog zdravlja.
Danas radi kao obrtnik i život drži pod kontrolom, a poruke kojima ga obasipaju zasad ga nisu povukle na tamnu stranu, iako je svjestan da mnogi ovisnici nemaju taj luksuz.
"Svugdje oko nas nalaze se neke vrste okidača, no ovakav direktni pritisak trebao bi biti reguliran, odnosno takve se stvari ne bi trebale događati. Sjećam se koliko su mi te poruke smetale u prvom liječenju. Kocka je tabu-tema, ali ne bi trebala to više biti i ljudi bi trebali biti svjesni koliko štete mogu učiniti drugima", završava.
Imate prijedlog za Veliku škrticu?
Pišite na: [email protected]
Uključite se u Facebook grupu Velika škrtica, povežite se s najvećom zajednicom potrošača i saznajte odgovore na sva pitanja o kojima drugi šute
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....