Radim 33 godine u ovoj tvornici, preživljavam na minimalcu od 2200 kuna, a sada više niti ta crkavica ne stiže na račun. Nikad se nisam žalila na svoj život.
Imam troje djece kojima sada nije jasno zašto odlazim na posao za koji nisam plaćena. A ja više nemam za litru mlijeka, više ga ne pijem jer znam da sutra moram imati za dijete - u suzama priča Marija, jedna od radnica DTR-a, donedavno jedne od najboljih hrvatskih tvornica rublja koja postoji 99 godina.
Stotu godišnjicu tvornica možda ne doživi, jer radnice su već jedanaest dana u štrajku. Duguju im, kažu, jednu do dvije plaće, naknadu za prijevoz unatrag pet mjeseci i brojna materijalna prava. Zbog toga su dovedene na rub egzistencije, u minusima su i ne mogu otplaćivati kredite, a ne znaju kako će djeci donijeti hra...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....