Kad se crvenim Hummerom probije preko blatnog puta pa nakon uspona skrene lijevo, Rob Zomer drži pogled ravno, gleda ispred sebe. Ali, prokleta je ta ljudska savjest, jer pobjegne pogled nadesno, u dolinu, na Potočare. A tamo bijeli nišani, kao sablasna vojska u nepreglednim nizovima na potočarskom mezaru. I sjećanja opet krenu po svome, mada se Rob već dugo bori sa svojim demonima, pa na tren umjesto nišana vidi žive ljude, one koje je poznavao prije 18 godina, kad je još bio u dvadesetima, nosio plavu beretku i brkove, a došao ovamo u Srebrenicu, u Bosnu i Hercegovinu, u svoj prvi i posljednji rat, piše Globus.
Utisnuta u brda kao dobro čuvana tajna, Srebrenica je sablasna i tužna i 18 godina poslije.
Iz razrušenih kuća u centru granaju se stabla. Ovaj je grad iz proteklo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....