Dvije trećine mladića u dobi od 25 do 30 godina i polovica njihovih vršnjakinja, nastanjenih u Primorsko-goranskoj županiji, još živi s roditeljima!
Hrvatska je, prema podacima Eurostata, na vrhu europskih zemalja po udjelu mladih koji žive s roditeljima i prosječnoj dobi kad se osamostaljuju (32 godine!), a hrvatski rekorder po ostanku s roditeljima svakako je Primorsko-goranska županija.
Obrađeni podaci dobiveni temeljem Popisa stanovništva iz 2011. godine pokazuju da je u Hrvatskoj svako četvrto “dijete” - osoba koja živi s roditeljima bez partnera ili svoje djece, pa ima status djeteta - starije od 25 godina.
Status djeteta
Prema dobnim skupinama, polovica ukupnog stanovništva Hrvatske u dobi između 25 i 30 godina još stanuje s roditeljima i ima status djeteta - a među njima nisu oni koji su osnovali vlastite zajednice i obitelji, ali su ostali pod roditeljskim krovom. Sinovi su bitno skloniji ostanku s roditeljima od kćeri: s roditeljima živi 61 posto muškaraca i “tek” 39 posto kćeri. I u ranim tridesetima visok udjel “djece” nastavlja živjeti s roditeljima - 34 posto muškaraca i 17 posto žena.
Uzlazni trend
I ti udjeli s godinama rastu. U usporedbi s popisom iz 2001. godine, udjel “djece” od 25 do 30 godina povećao se s 43 na 50 posto, a one od 30 do 35 godina s 20 na 26 posto.
Prema podacima DZS-a, najteže iz roditeljskog doma odlaze mladi iz županija i gradova uz more. Na vrhu onih s najvećim udjelom odrasle djece koja žive s roditeljima su Primorsko-goranska, Šibensko-kninska i Dubrovačko-neretvanska županija, dok mladi najranije napuštaju dom u Virovitičko-podravskoj i Požeško-slavonskoj županiji. Između županije s najvećim i one s najmanjim udjelom mladih u kasnim dvadesetima koji su ostali s roditeljima razlika iznosi 10 postotnih poena.
Slična je situacija i s gradovima. U Splitu s roditeljima živi 57 posto sinova od 25 do 30 godina, zbpg čega je taj grad - grad rekorder: usporedbe radi, u Gospiću takvih ima 40 posto.
Rijeka, koja je također u vrhu, specifična je i po vrlo visokim stopama djevojaka koje se vrlo kasno odsele od roditelja. U Rijeci, primjerice, s roditeljima živi dvostruko više žena od 30 do 34 godine nego u Krapini (24 naspram 12 posto). Najviše sinova u dobi od 30 do 35 godina s roditeljima živi u Dubrovniku, njih 41 posto. U Dubrovniku i Rijeci s mamom živi i svaki peti muškarac star od 40 do 45 godina!
Posljedica krize
Takvo kasno odvajanje od roditelja specifično je južnoeuropskih zemalja, u kojima su obiteljske veze tradicionalno čvrste i jake, osobito one između majki i sinova. Samostalnost se ni približno ne cijeni kao, primjerice, na sjeveru Europe, gdje je uobičajeno da mladi napuštaju roditelje čim postanu punoljetni: u Danskoj, recimo, s roditeljima živi malo manje od dva posto mladih od 25 do 34 godine. U Hrvatskoj roditeljski dom djeca napuštaju s 18 godina jedino ako odlaze na studij u drugi grad: iznimno je rijetko i neuobičajeno da dijete iz Zagreba studira u Zagrebu i da stanuje odvojeno od roditelja. Iznajmljivanje stana smatra se bačenim novcem jer samostalnost nije na osobitoj cijeni.
Osim komocije, nezavidna financijska situacija mladih, dodatno pogoršana krizom, sasvim sigurno je dodatni motiv za ostanak u sigurnosti roditeljskog doma. Ipak, zanimljiv je podatak da je 61 posto onih koji u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima još žive s roditeljima zaposleno na puno radno vrijeme.