Ima sada već tjedan dana da je na Zagrebačkoj burzi objavljeno da sada već bivši predsjednik Uprave Liburnia Riviera Hotela, Igor Šehanović, iz te tvrtke odlazi s bonusom od 14 milijuna kuna neto, a strasti se još nisu stišale.
Dapače, Ivo Dujmić, gradonačelnik Opatije, grada koji ima 25-postotno suvlasništvo u Liburniji, smatra da su suvlasnici ove hotelijerske tvrtke izigrani, sindikati pak sumnjaju u izvlačenje novca iz kompanije, protiv isplate tako izdašnog bonusa bile su čak i dvije predstavnice Nove Liburnije u Nadzornom odboru tvrtke, a jedini koji trljaju ruke su najvjerojatnije vlasnik Darko Ostoja i Igor Šehanović. Uostalom, dobro upućeni ljudi iz sektora s kojima je Jutarnji list razgovarao kažu nam da je Šehanović izdašnu nagradu dobio kao bonus za posao zbog kojeg je 2011. godine i bio postavljen na čelo te kompanije: sređivanje financijskih rezultata, bilanci tvrtke, povećavanja vrijednosti kompanije te, ukratko, njenu pripremu za prodaju, na čemu su vlasnici inzistirali godinama.
Je li dogovor o prodaji kompanije doista i postignut, zasad je obavijeno velom tajne.
- Može se pretpostaviti da je Šehanović svoje odradio i sada odlazi, a postavlja se novi čovjek, sa sigurno značajno nižim iznosima bonusa i otpremnine jer je za očekivati da će novi vlasnici, ako je tvrtka doista prodana, na čelo postaviti svoje ljude - doznajemo od jednog dobro upućenog izvora.
Samozatajan
U međuvremenu, a u skladu s dosadašnjom politikom zatvorenosti tvrtke za medije, Šehanović novinarima ostaje nedostupan za bilo kakav komentar pa je, zasad, nepoznato u kojem će se smjeru dalje razvijati njegova profesionalna karijera.
Moguće je, naravno, da će se Šehanović vratiti u svoju privatnu kompaniju, tvrtku u kojoj je radio prije nego što je ušao u turizam, i to firmu registriranu za financijski konzalting putem koje je, kažu sugovornici Jutarnjeg, za različite firme u problemima obavljao restrukturiranja i slične poslove.
- To je bilo ono nešto za što se Igor specijalizirao i što mu je jako dobro išlo. Bio je od povjerenja, vrlo spretan s financijama, ali ujedno vrlo samozatajna i privatna osoba koja nikad nije pričala o svojem privatnom životu - doznajemo od jednog sugovornika.
Odlazak majke
Šehanovića je u jednom selu pokraj Poreča odgojio otac Jusuf Šehanović, sveučilišni profesor, bivši član HHO-a i vjerni pripadnik istarske muslimanske zajednice preko koje je sudjelovao i u gradnji muslimanskog centra u Rijeci. Otac Jusuf navodno je bio središnja figura Šehanovićeva djetinjstva s obzirom na to da ih je prilično rano napustila supruga odnosno majka, a predsjednik Uprave Liburnia Riviera Hotela dosta je teško podnio očev odlazak 2016. godine. Nakon završetka obrazovanja i osnivanja privatne kompanije za restrukturiranje Šehanović navodno Darka Ostoju upoznaje u vrijeme osnivanja Valamara, a nakon što su “kliknuli”, a Ostoja kupio Liburniju, povukao ga je sa sobom u novu tvrtku.
U trenutku kad je liburnijsko kormilo preuzeo Šehanović, svima je postalo jasno da je Ostoja svojem novom predsjedniku Uprave namijenio konkretnu ulogu: poboljšati financijske rezultate tvrtke i povećati njenu vrijednost kako bi je vlasnici u budućnost mogli što skuplje prodati.
Taj će proces, ispada, trajati minimalno sedam godina tijekom kojih će Šehanović bdjeti nad bilancama, a u javnost neprestano stizati vijesti o sve boljem i boljem poslovanju tvrtke. No, oni nešto upućeniji u slučaj Liburnia Riviere reći će da se Šehanovićevo upravljanje većinom svodilo na prilično jednostavnu praksu: pumpanje EBITDE, dakle dobiti prije kamata, poreza i amortizacije jer je to bio glavni cash-flow firme, a odlični poslovni rezultati kojima se tvrtka hvalila zapravo su više bili posljedica kontinuiranog rezanja troškova nego povećanja prihoda.
O tome, između ostaloga, svjedoči i revizorsko izvješće tvrtke iz 2015. u kojem revizori izjavljuju rezerve u vezi s povećanjem troškova amortizacije u iznosu od 38 milijuna kuna koje su, kažu, u skladu s poreznim propisima, značajno podcjenjuju životni vijek imovine.
Taj je potez vrlo vjerojatno povučen zbog pokušaja smanjivanja poreznih troškova, a potom su se rezanja dalje uglavnom provodila nad ljudstvom s obzirom na to da je tijekom Šehanovićeva mandata, tvrde sugovornici, kompaniju napustilo gotovo 50 posto ljudi.
- Kad je tek stigao, Šehanović je tvrdio da je zainteresiran za socijalni dijalog sa sindikatima, ali brzo je bilo jasno da ništa neće biti od toga. Ljude se kontinuirano poticalo na odlazak, što je bila posve kriva politika, posebno u današnjim okolnostima nedostatka radne snage. Za razliku od drugih hotelijerskih kompanija u Istri, Liburnia Riviera ostala je s najnižim plaćama koje su u posljednjim godinama rasle maksimalno sedam posto. Druge kompanije dotle su plaće radnicima podigle 30 posto - pričaju nezadovoljnici, upozoravajući da je Šehanović kao sugovornik uvijek bio vrlo krut i neprilagodljiv te s vrlo suženim krugom suradnika i prijatelja.
Sigurnost
Priče kazuju da je Šehanović jednak odnos imao i s vlasnikom tvrtke Darkom Ostojom, kojem je među rijetkima znao proturječiti i inzistirati na svojem, a u nekoliko mu je prilika, navodno, rekao i da će bez problema otići iz tvrtke ako se stvari ne naprave onako kako to želi predsjednik Uprave. Tu mu je poziciju, tvrde, davala financijska sigurnost jer je u Liburniju stigao kao financijski prilično potkovan član Uprave, zahvaljujući novcu koji je zaradio kroz privatnu tvrtku, ali i kroz rentanje nekoliko nekretnina u Istri u kojoj živi sa suprugom Samantom i dvoje djece.
Bilo kako bilo, iz Liburnia Riviere odlazi bogatiji za 14,2 milijuna kuna neto, a to je jedna od izdašnijih nagrada isplaćenih nekom od domaćih direktora.