ZAGREB - I ove se godine nad obljetnicu bleiburškog zločina nadvila sjena jednog vrlo spornog čovjeka. Naime, Bože Vukušić, glavni tajnik, glasnogovornik i siva eminencija Počasnog bleiburškog voda (PBV), osuđivani je kriminalac s kaznenom evidencijom u tri države.
Jugoslavenske su vlasti protiv njega raspisale tjeralicu 1982. g. zbog provale u privatni stan u Splitu i krađe jedne narukvice, ogrlice, prstena, te zlatnog i srebrnog posuđa. Pobjegao je prije uhićenja, a tjeralica za njim bila je na snazi sve do 1993., što potvrđuje izvod iz kaznene evidencije RH u posjedu Jutarnjeg lista.
Zbog ubojstva J usufa Tatara, suradnika bavarske krimpolicije, njemačko je pravosuđe Vukušića osudilo na doživotnu robiju 1983. godine.
Osumnjičen za palež
Pod nepoznatim okolnostima oslobođen je služenja kazne (ne i od optužbi) 1991. godine. U Hrvatskoj je 1994. osumnjičen za paljevinu automobila izvjesnog Milana Eljuge (postupak pao u zastaru), a 2001. optužen za otmicu Blagoja Zelića, bivšeg djelatnika Udbe (postupak traje). Netko bi pomislio da se uz takvu kriminalnu biografiju Vukušić nije uspio realizirati u civilnom društvu.
Stručnjak za viktimologiju
Ipak, od 1991. do danas bio je agent tajne službe SZUP i saborski službenik, potom stručni suradnik niza Vladinih i saborskih institucija, autor više publikacija o djelovanju jugoslavenske tajne policije, koautor dviju monografija o Bleiburgu i analitičar u jednom niskotiražnom tjedniku u kojem je za suradnju s Udbom optužio i obitelj predsjednika Ive Josipovića.
Bavio se poduzetništvom, držao predavanja i organizirao edukativne tribine, gostovao na nacionalnoj televiziji kao stručnjak za viktimologiju (o čemu nešto zna iz prve ruke), te naposljetku preuzeo upravljanje Počasnim bleiburškim vodom kao najmlađi član tog pretežno domobranskog sastava i jedini koji je okrvavio ruke. Tuđmanovu režimu nije nedostajalo takvih likova, u čijim se biografijama nadopunjuju kriminal i politika, ustaštvo i udbaštvo, kokošarenje i znanost... No, Vukušić je opstao i nakon promjene vlasti, a u mandatu premijera Sanadera doživio je i najveće priznanje - preuzimajući Počasni bleiburški vod.
Uklonio ustaško znakovlje
Za potrebe Sanaderova idejnog zaokreta nakon 2003. Vukušić je znatno ublažio ikonografiju bleiburške svečanosti, razvodnio ekstremističke poruke i uklonio ustaško znakovlje. Zauzvrat je Bleiburški vod pretvorio u svoj obrt, u čemu ga institucije države i dalje podupiru.
Bivše članove naziva udbašima
Njegov prethodnik Mirko Karačić, uz emigranta Petra Miloša jedan od osnivača PBV-a, tvrdi da ga je Vukušić smijenio kako bi komercijalizirao tragediju Križnog puta. Tvrdi da je Vukušić u Austriji osnovao tvrtku Bleiburger Ehrenzug - Honorary Bleiburger Guard preko koje se upravlja financijama.
Nedugo nakon što je imenovan u PBV kao predstavnik Hrvatskog sabora, Vukušić je otjerao šest članova, uključujući predsjednika i suosnivača, 80-godišnjeg Mirka Karačića. Dio njih žali se da ih je ucjenjivao navodnim udbaškim dosjeima. “Kada mu kažemo da je višestruki kriminalac, suradnik Udbe, ubojica koji manipulira s nama časnim, pa i starijim ljudima, on ne uzmiče nego nas čak pojedine telefonski proglašava suradnicima Udbe i engleskim špijunima, nekima psuje majku i prijeti.”