„Pad drona na Rumunjsku može se usporediti s iskustvom koje smo mi imali kada je dron proletio kroz nekoliko članica NATO-a i pao u Zagrebu. Pitanje je kamo bi došao da je išao dalje. Možda do nuklearke Krško. Ne bih rekla da je ovo napad na Rumunjsku jer nikoga ne napadate jednim dronom, ali je to neugodna situacija”, kaže u Briefingu pravnica i odvjetnica dr. sc. Vesna Škare Ožbolt, bivša ministrica pravosuđa, stručnjakinja za uspostavu mira.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Priželjkujem sveobuhvatni mir u Ukrajini uz jamstva nekih država članica Vijeća sigurnosti i prijatelja Ukrajine. U Iranu Donald Trump ide na postizanje mirnog rješenja, ali je to stepenasti mir u nekoliko faza. Trumpove poruke su toplo-hladne. Cijene nafte nisu katastrofično visoke kako se pretpostavljalo jer je na tržištu bio višak nafte, otpušteni su milijuna barela rezervi, a Trump stalno šalje poruke da će se pomiriti, nagoditi i potpisati nešto. Te njegove poruke toplo-hladno imaju nekog efekta. Teško da će se Iran odreći kontrole nad Hormuzom u zamjenu za skidanje sankcija. Sveobuhvatno rješenje još ne vidimo”, ističe Škare Ožbolt.
„Vladimir Putin ukrajinske napade rješava odmazdom, napadima na Kijev ili druge ukrajinske ciljeve. Čini mi se da je on svoje ciljeve ostvario. Potrebno je privremeno rješenje, a nakon nekog perioda tražiti trajno rješenje. Teško je naći cjelovito rješenje kojim će svi biti zadovoljni”, napominje Škare Ožbolt dodajući da je Ukrajina upoznata s hrvatskim modelom mirne reintegracije Podunavlja.
„Tri puta sam bila u Ukrajini, a kad god dođe neko ukrajinsko izaslanstvo, vrlo rado im objašnjavam kako smo mi proveli reintegraciju. Možda će biti potrebno neko privremeno rješenje da bi se stvari stabilizirale. Naš je model u dosta elemenata primjenjiv kod njih, ali ostaje ključno pitanje tko će biti administrator tog rješenja. Kod nas su bili Ujedinjeni narodi, odnosno američki predstavnik Jacques Paul Klein, kojeg je za tu misiju izabralo Vijeće sigurnosti. Danas je UN u blokadi, ne funkcionira, ima problema s financijama i zatvara svoje misije. Reforme koje poduzima António Guterres svode se na sve osim na Vijeće sigurnosti koje donosi odluke”, upozorava Škare Ožbolt.
„Neposredno prije rata Ukrajinci nisu bili toliko fokusirani na svoja krizna područja pod ruskom dominacijom. Danas, kad s njima razgovaram, traže pravdu, povratak i uspostavu prijašnjih granica. Kad im objašnjavam što smo mi sve poduzeli da bismo došli do mira, oni to ne prihvaćaju. Ne shvaćaju i ne žele o tome razmišljati. Govorim im koje smo mi sve kompromise činili da bismo na miran način izašli na istočne granice, kažu da nisu na to spremni. Na primjer, oprost. Nema šanse”, otkriva Škare Ožbolt, koja se slaže da Srbija vjerojatno nikada ne bi pristala na mirnu reintegraciju Podunavlja da nije bilo akcije Oluja.
„Intervenirali smo jer smo potrošili svu energiju pregovora i do nikakvih rezultata se nije došlo. Da nismo iskoristili sve pregovore, naše operacije ne bi bile toliko legitimne. Iscrpljivali smo se u pregovorima do maksimuma. Uvijek su bili prisutni i međunarodni predstavnici i oni su vidjeli da pregovori ne daju rezultate i da misije UN-a nisu bile efikasne jer su samo zamrznule postojeće stanje, pa smo imali ne samo moralno nego i legitimno pravo vratiti svoje teritorije. Ono što sigurno nismo htjeli jest da nam se stvori ciparski sindrom pa da Hrvatska bude presječena i da se ljudi ne mogu vratiti. Na kraju krajeva, i mi smo imali privremeno rješenje pod nadzorom UN-a, ali je trajalo četiri godine. UN je od 1991. do 1995. imao prilično snažnu ulogu, a danas je nema”, otkriva Škare Ožbolt i podsjeća da je početkom 1995. prijetilo spajanje Republike Srpske Krajine s Republikom Srpskom i formiranje nove srpske države na teritoriju Hrvatske i BiH, a nakon genocida u Srebrenici prijetila je slična katastrofa u bihaćkoj enklavi. Da nije bilo Oluje, pitanje je, kaže ona, kako bi Hrvatska i BiH izgledale danas.
„SAD je odlučio otupjeti ovlasti visokog predstavnika u BiH i prenositi ih na nacionalna tijela. To zagovara i Rusija. Ako je doista kandidat Talijan Antonio Zanardi Landi, u BiH će biti koncentrirana moć Italije jer je predstavnik EU Talijan kao i šef EUFOR-a. Sudbinu BiH određivala bi tri Talijana”, govori Škare Ožbolt.
„Mislim da postoji politička odgovornost za ubojstvo Luke Milovca u Drnišu. To dijete bilo bi živo da su mehanizmi pravne države funkcionirali. Mi, nažalost, nemamo kulturu davanja ostavki, čak ni kao moralni čin. Ovdje su se dogodili ozbiljni previdi. Na sudu u Šibeniku su katastrofalni uvjeti rada, suci su zatrpani spisima. Sudom upravlja predsjednik suda koji, ako ne može osigurati da sustav funkcionira, treba informirati ministra pravosuđa, koji to mora riješiti. Kaos je i na drugim sudovima”, tvrdi Škare Ožbolt, koja smatra da se uvođenjem kazne doživotnog zatvora ništa ne bi promijenilo jer i danas imamo zatvorske kazne od 40 i 50 godina koje se ne primjenjuju, kao ni sigurnosne mjere.
„Zašto ne postoji zakon kojim se nameće obveza transparentnog iznošenja i stavljanja na internet svih financija, od ručkova i večera do putovanja. Takvo rješenje nitko ne spominje. Onda bismo vidjeli na što Hrvatski olimpijski odbor troši novac i moglo bi se odmah reagirati, a ne nakon 30 godina”, govori Škare Ožbolt, kojoj je čudno što Vedran Pavlek ne želi biti izručen Hrvatskoj nego trpi kazahstanske zatvore, koji su među najgorima na svijetu, a Kazahstan dobiva prigovore i kazne zbog maltretiranja zatvorenika.
"Uvjeti su neljudski, maltretiraju se zatvorenici. Sve grozno i ružno što možete zamisliti, tamo se događa. Doista mi nije jasno kako Hrvatska može biti gora od kazahstanskog zatvora", ustvrdila je.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....