Frank Walter Steinmeier njemački je savezni ministar vanjskih poslova koji je zajedno s britanskim kolegom Philipom Hammondom, na hrvatski poticaj, pokrenuo inicijativu za približavanje BiH Europskoj uniji. Osim toga, jedan je od glavnih pregovarača u ukrajinskog krizi. Steinmeier je član SPD-a, a na mjestu ministra vanjskih poslova bio je i u prvoj vladi velike koalicije kojoj je na čelu bila Angela Merkel, od 2005. do 2009. godine.
Gospodine ministre, dolazite u Zagreb nakon predsjedničkih izbora, a u tretnutku kad već počinje kampanja za parlamentarne. U Zagrebu se otvoreno navodi da su hrvatsko-njemački odnosi narušeni nekim potezima Hrvatske (slučaj Josipa Perkovića) te da postoje značajni problemi i na području poslovanja. Je li vaš dolazak pokušaj da se ti odnosi stave na pravi kolosijek i što očekujete od posjeta Zagrebu?
- Njemačku i Hrvatsku povezuju izvrsni odnosi. Naše dvije zemlje jedna su drugoj pouzdan partner u Europskoj uniji. Širokom mrežom veza, uključujući veliku hrvatsku zajednicu u Njemačkoj, usko su uzajamno isprepletene: politički, društveno, gospodarski. Trgovinska razmjena između Njemačke i Hrvatske snažno raste; njemačka poduzeća uspješno rade i ulažu u Hrvatskoj. Prelijepa hrvatska obala mnogim Nijemcima je destinacija za odmor. Daljnje poboljšanje investicijskih uvjeta u Hrvatskoj, osobito na području pravne sigurnosti, moglo bi još više ojačati angažman njemačkog gospodarstva. Osim bilateralnim pitanjima, prilikom mog posjeta posvetit ćemo se, naravno, i hitnim pitanjima međunarodne politike, poput dramatične situacije s izbjeglicama na prostoru Sredozemlja. Osim toga, radujem se procjenama mojih hrvatskih sugovornika o razvoju stanja u vašem susjedstvu.
Uskoro će se napuniti dvije godine od ulaska Hrvatske u članstvo EU. U našoj zemlji postoje razne ocjene hrvatskog članstva te bismo vas molili da sa svoje pozicije ocijenite u kojoj je mjeri Hrvatska opravdala svoj ulazak u članstvo, koji su najveći problemi i što bi trebalo promijeniti da se ta pitanja riješe.
- Hrvatska se u najkraćem roku razvila u dragocjenog i pouzdanog partnera u Europskoj uniji. U najrazličitijim pitanjima Njemačka i Hrvatska imaju slične stavove. Usto, imamo zajedničke vrijednosti, slijedimo zajedničke interese. Suradnja u Bruxellesu je izvrsna. Tamo gdje Hrvatska stavlja vlastite naglaske, primjerice u pitanjima europske energetske politike, to čini konstruktivno, obzirno, kompetentno i s mjerom.
Hrvatska je radila na ponovnom vraćanju problematike BiH na EU agendu. U Makedoniji tenzije traju već duže vrijeme, a nedavno je došlo i do izravnih sukoba, Srbija i dalje traži svoj put između EU i Rusije, Kosovo pak ima svoje duboke probleme. Dakle, zapadni je Balkan i dalje europski problem. U kojoj mjeri Hrvatska jest i može na planu europeizacije tog prostora dati svoj doprinos?
- Države zapadnog Balkana partneri su u srcu Europe. Želimo ih primiti u Europsku uniju kao članice. Na tom je putu pred tim zemljama pojedinačno još duga dionica, koja će, ovisno o napretku u reformama, biti dulja ili kraća. Hrvatska sa svojim iskustvima iz pristupnog procesa može dati važan doprinos približavanju svojih susjeda Europskoj uniji. Hrvatska je, u odlučujućoj mjeri, sudjelovala i u novom pristupu Europske unije Bosni i Hercegovini. Upravo je tamo od temeljne važnosti da svi bosanskohercegovački političari preuzmu odgovornost vođenja. Sukob oko etničkih pitanja mora se staviti u drugi plan u korist politike koja je na dobrobit svih građana, donoseći gospodarsku stabilnost i brz napredak prema Europi. Kad je riječ o putu Srbije u smjeru Europe i hrvatsko-srpskim odnosima, držim važnim da Hrvatska i Srbija odlučno nastave započetim putem pomirbe i snažnije suradnje.
Ukrajina je i dalje najveća europska kriza. U stalnom ste kontaktu s Kijevom i Moskvom, kako vidite mogućnost konačne stabilizacije te je li ruski predsjednik Vladimir Putin spreman na smirivanje stanja i poboljšavanje odnosa s EU?
- Dogovorima iz Minska uspjeli smo spriječiti da se sukob u istočnoj Ukrajini posve otme kontroli. Od tada je uspješno uspostavljen prekid vatre koji uglavnom djeluje. Počelo je povlačenje teškog naoružanja. Sada je odlučujuće to da se unaprijedi ulazak u politički proces - onako kako je predviđeno u paketu mjera iz Minska od 12. veljače. Moskva se i u najnovijim konzultacijama u normandijskom formatu u Berlinu još jednom opredijelila za dogovore iz Minska koji u biti označuju vozni red deeskalacije krize u istočnoj Ukrajini. Uspjeh pritom nije zajamčen. No, s obzirom na veliku opasnost koja za Europu proizlazi iz sukoba u Ukrajini, trebamo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo omogućili miran izlaz.