“Što je to cesta?” “Na koliko se godina biraju zastupnici u Saboru?” “U kojem su se roku nasljednici koji žele prenijeti obrt na sebe nakon smrti obrtnika dužni prijaviti nadležnom županijskom uredu?”
Malo zbunjujuća pitanja, ali sva su iz istog kataloga: onog Hrvatske obrtničke komore, a potrebno ih je svladati za pripremu ispita za “upravitelja prijevoza”.
Ta je funkcija, naime, neophodna u svakoj firmi ili obrtu koji se želi baviti taksi prijevozom pa su ovih dana, nakon što ih je novi Zakon o prijevozu u cestovnom prometu izjednačio s klasičnim taksistima, brojni uberovci, točnije vlasnici tvrtki koje voze za Uber, pohitali polagati ispit bez kojeg nakon 1. rujna više neće moći legalno obavljati svoj posao.
Zakon, naime, nalaže da svaka kompanija koja obavlja taksi usluge mora imati jednu osobu stručno osposobljenu za “upravitelja prijevoza”.
Tečaj 1500 kuna
Funkcija je sama po sebi malo nejasna, ali zapravo je riječ o osposobljavanju za vođenje taksi posla – učenje o papirologiji i ostalim obvezama koje taksisti imaju - a koje u Hrvatskoj obrtničkoj komori stoji 1500 kuna. “Gledajte, mi smo svi to položili već davno i smatramo da je u redu da se od osoba koje obavljaju taksi posao ipak traži neka vrst osposobljenosti”, rekao je za Jutarnji list predsjednik Udruženja autotaksi prijevoznika grada Zagreba Jozo Kovačević.
Ipak, ispitna pitanja zbunila su brojne uberovce i buduće taksiste koji su se do kraja kolovoza masovno krenuli stručno osposobljavati.
Da bi stekli titulu upravitelja prijevoza, moraju proučiti poseban priručnik te 282 stranice dugačak katalog pitanja kroz koja se testira njihovo znanje Zakona o trgovačkim društvima, onog o obrtu, Zakona o prijevozu u cestovnom prometu te ostalih dokumenata koji definiraju njihov posao.
Ipak, kako ne postoji stvar koju Hrvati ne bi uspjeli malo pokvariti, tako se i stručno osposobljavanje ovih dana sve više pretvara u farsu u kojoj je, zapravo, jedino nužno zadovoljiti formu, dati neki novac i voziti bez brige.
Naime, novi Zakon o prijevozu u cestovnom prometu tvrtkama koje obavljaju taksi djelatnost ostavlja dvije mogućnosti: jedna od opcija je da imaju zaposlenu osobu koja se stručno osposobila za upravitelja prijevoza, a druga, na kojoj su mnogi profitirali, omogućava im da unajme neku izvanjsku tvrtku koja će posao upravljanja prijevoza obavljati u njihovo ime.
To se mnogim taksistima i vlasnicima obrta učinilo i jednostavnije i jeftinije, a prepredeno je domaće tržište reagiralo vrlo brzo pa se na njemu, najednom, pojavila cijela sila novih kompanija koja drugima pruža upravo usluge upravljanja prijevozom.
Formulari
Jednu takvu pod nazivom “Upravitelj prijevoza” odmah je osnovao i poznati sudski vještak za telekomunikacije Đuro Lubura, Dubrovčanin koji se prije par godina bio aktivirao i na spašavanju Imunološkog zavoda, a tijekom 2016. godine bio je i kandidat za zastupnika u Saboru.
Kad u tražilicu čovjek upiše pojam “upravljanje prijevoza”, među prvima izlazi upravo Luburina stranica koja je pritom u najmanju ruku “neobična”.
Na njoj je, naime, u rubrici “najčešće postavljana pitanja” moguće pronaći upute kako u tvrtku ne možete telefonirati niti dolaziti osobno jer ona nema sjedište u kojem bi mogla primati građane, a ako baš ne treba, nije nužna niti komunikacija mailom.
“Ne, ne možete doći do nas jer ne primamo stranke na adresi sjedišta - komunikacija je isključivo e-mailom, a uplate isključivo na naš transakcijski bankovni račun prema uputama za sklapanje ugovora”, stoji na njihovim stranicama.
Potencijalnim klijentima na webu su unaprijed pripremljeni svi potrebni dokumenti pa čak i unaprijed sastavljena očitovanja u slučajevima da uredi državne uprave taksistima prave kakve probleme prilikom ishođivanja licenci.
Ismijavanje
“Da, nismo predvidjeli mogućnost izravne komunikacije s našim klijentima, a sve iz razloga kako bismo im mogli ponuditi najbržu, najjednostavniju i najjeftiniju uslugu.
Gotovo 99 posto naših partnera uslugu upravitelja prijevoza plaća sto kuna mjesečno, a s jednim zaposlenim teško bismo im još mogli pružati i korisničku uslugu”, iskren je Lubura koji kaže da se u ovu nišu ubacio kad je shvatio da se na tržištu otvorio prostor za pružanje ovakve usluge. Ipak, nas je najviše zanimalo što to točno korisnik dobiva za tih stotinjak kuna mjesečno, no Lubura nas je obavijestio kako o tome ne zna puno, jer je on samo osnivač, ali ne i operativno angažiran na poslovima.
“Gledajte, nema to veze sa sigurnošću u vožnji već je to praktično neka vrsta administrativne, konzultantske podrške tvrtkama koje se bave taksi prijevozom. Mi im, naprimjer, pomažemo održavati evidenciju vozila i slično”, kaže Lubura, ali ne otkriva za koliko kompanija njegova tvrtka radi.
Kovačević iz Udruženja autotaksi prijevoznika grada Zagreba upozorava kako je novi zakon ismijao funkciju upravitelja prijevoza koja je zamišljena kao konkretno stručno osposobljavanje.