Miroslava Garbin i njezina kći Rahela Janković pred ulazom u Dom umirovljenika na Zenti prvo su se u tišini sedam, osam, deset sekunda, s nekoliko metara udaljenosti, samo duboko gledale. A onda je Rahela potrčala, pa se od sreće bacila na majku, zgrabila je u najčvršći zagrljaj na svijetu, skoro je digla s poda. Raheli su poletjele suze, Miroslava je glasno zaplakala.
Naletjeli smo na filmsku scenu na splitskoj Zenti, emotivnu do kosti, svjedočili okupljanju obitelji koje je korona na tri mjeseca potpuno odvojila, piše Slobodna Dalmacija.
– Dođi, dušo, joooj, da te zagrlim, o sunce moje, bojala sam se puno, puno da te više nikad u životu neću vidit, nit zagrlit. Dođi mi, 'ćeri moja, da te zagrlim, koliko sam to čekala. Ja sam mislila, ovo je kraj! – kroz suze je govorila Mirosl...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....