StoryEditor
FRANJO KOVAČEVIĆ

‘Dao bih obje ruke u vatru da moj Dragan nije napravio to za što ga terete. Znam ga u dušu‘

Danas mu broje koliko novca ima, što je sve kupio. Pa, prvi stan u Zagrebu sam mu ja kupio, kaže otac Dragana Kovačevića
Franjo Kovačević

 
 Vlado Kos/Cropix

Franjo Kovačević posljednjih dana proživljava najteže trenutke u svom životu. Na leđima mu je 78 godina, ali, kaže nam, nikada se nije osjećao tako pogođeno kao posljednjih desetak dana otkako je njegov sin Dragan Kovačević, sada već bivši predsjednik Uprave Janafa, završio u istražnom zatvoru zbog sumnje da je primio mito od 1,96 milijuna kuna od poduzetnika Kreše Peteka. Obitelj Kovačević jedna je od najstarijih i najuglednijih u Brodskom Drenovcu, selu koje se smjestilo na obroncima Dilj gore nedaleko od Pleternice.

Po nekim povijesnim knjigama Kovačevići su tamo dulje od 300 godina.

- Uđite dečki, nećemo na ulici pričati - riječi su kojima nas je dočekao Franjo Kovačević kada smo se pojavili ispred njegove obiteljske kuće. Već na prvi pogled, u usporedbi s većinom ostalih kuća u Brodskom Drenovcu jasno je da je riječ o jednoj od najuglednijih i najimućnijih tamošnjih obitelji koja je sve što ima, kako kaže Franjo, a što su nam potvrdili i praktički svi s kojima smo u ovom selu razgovarali, stekla vrijednim i predanim radom na uzgoju stoke i obradi zemlje.

Preko puta kuće, s druge strane ulice je gospodarsko dvorište s traktorima i priključnim strojevima, izvan sela je gospodarstvo na kojem drže stoku... Riječ je o pravom slavonskom seoskom imanju na kojem su dvije obiteljske kuće koje povezuje ulazni ‘ajnfort’, a dalje u dvorištu su gospodarske zgrade. Da, i tri neizostavna hrvatska ovčara uvijek spremna da obrane gazdinstvo.

- Da vam sada kažem da na naše imanje već dulje od stotinu godina nije ušla kupljena krava biste li mi povjerovali - upitao nas je domaćin nakon što smo ušli u veliku prostoriju kuće koja je očito pomno uređena za druženja. Tu je šank, veliki drveni stol, stolci.... Na njegovo pitanje nismo ni stigli odgovoriti.

image


 
Vlado Kos/Cropix

Pošteno stekao

- Imamo skoro 80 grla krava i bikova, ali kravu nismo kupili dulje od 100 godina. Sve one vuku porijeklo od krava koje su nabavili naši preci - pohvalio nam se Franjo Kovačević, prije nego što smo prešli na razgovor o temi zbog koje smo i došli u njegovo selo, u njegovu kuću. Ovaj 78-godišnjak svjestan je interesa javnosti i premda mu nije nimalo lako otvorio nam je vrata svoje kuće kazavši kako će on pričati o Draganu kakvoga on poznaje. No, prije nego što smo počeli bilo kakav razgovor zamolio nas je da slučajno nešto ne kažemo pred njegovom suprugom, koja je teško bolesna i kojoj još uvijek nisu rekli što se dogodilo s njihovim sinom.

- Draganovu mamu smo odlučili od ovoga zaštititi. Ne gledamo TV, ne slušamo vijesti zajedno. Ja tu i tamo nešto pogledam i pročitam, iako su mi unuci rekli da bi bilo najbolje da ništa ne gledam i ne čitam - kazao nam je gospodin Franjo i odmah potom izrekao svoj sud.

- Dajem obje ruke u vatru da on nije napravio to što se priča. Ja sam mu otac, poznajem ga u dušu i uvjeren sam da nije radio to za što ga terete. Znam, netko će reći da je normalno da tako govorim, jer sam mu otac, ali ja sam uvjeren da je to tako. Što god bilo, meni je najvažnije da je on živ - priča gledajući nas čvrsta i sigurna pogleda i nastavlja.

- Nije mi lako, slabo i spavam zadnjih dana, brinem se za njega, unučad, imam bolesnu suprugu, imam veliko imanje, preko 200 ovaca, krave, svinje, obrađujem 36 hektara zemlje... moram se o svemu tome brinuti, ali stalno mislim i na to što se sada s našim sinom događa - kazao je Kovačevićev otac. Na njemu se vidi kako mu je ovaj slučaj teško pao, ali svakom svojom gestom i izgovorenom riječju nastoji i najčešće uspijeva odati dojam jakog čovjeka, premda samo on zna što zapravo osjeća.

Priča nam kako je prije Domovinskog rata 20 godina bio predsjednik Mjesne zajednice, predsjednik lokalnog rukometnog kluba, u tri navrata prije rata bio je odbornik tadašnje Skupštine općine Požega... ali se poslije rata nije bavio politikom čak ni na lokalnoj razini iako je formalno bio član HSS-a.

image


 
Vlado Kos/Cropix

Otvorena vrata

- Ja sam sve to prije rata radio i obavljao te funkcije kako bismo u selu mogli napraviti nešto od infrastrukture i dosta smo toga i uspjeli riješiti, a mene su birali jer sam bio financijski neovisan i mogao sam tražiti da nam se ispune neki naši zahtjevi, a da za to ne budem nikome dužan. Nikada nisam bio stranački opterećen, a naša je kuća uvijek bila za sve otvorena. Pa, iz naše kuće svake godine kreće tradicionalno Pokladno jahanje za Župu Bučje, dođu i gradonačelnica, župan, saborski zastupnici... Svima su vrata otvorena. I Dragan je dolazio svaki put - spomenuo je sina, pa uzdahnuo i nastavio.

- Danas mu broje koliko novca ima, što je sve kupio. Pa, prvi stan u Zagrebu sam mu ja kupio. Kada je išao na studij u Zagreb otišao je Fordom Escortom, a tada su profesori na fakultetima vozili možda stojadine. Sve je to pošteno zarađeno, a on je kao dječak sve radio na imanju što je trebalo, kosio, vodio stoku na ispašu, orao, tanjurao... - kaže, dodajući kako mu je sin završio ondašnji CUO “Zvonko Brkić” u Požegi, smjer Agroekonomika.

- Uvijek je bio najbolji učenik u generaciji, pa sa 28 godina je doktorirao. I nikada nije zaboravio svoj rodni kraj. Pomagao je financijski i udruge i klubove, i ja im pomažem. Ma, znate što, dobro je Škoro neki dan rekao: ‘Imaju oni nekoga svog, pa je trebalo njega skloniti!’. No, što je tu je. Meni je najbitnije da je on živ, a ostalo će biti kako bude - zaključio je Kovačevićev otac prije nego što smo se pozdravili i našu priču nastavili u selu koje danas broji manje od 400 žitelja i gdje se ljudi uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom.

Brodski Drenovac dao je Hrvatskoj i jedno globalno priznato ime, koje je posljednjih mjeseci među najspominjanijima u našoj zemlji. Riječ je o dr. Andriji Štamparu, koji je rođen baš u ovom selu. Na tu činjenicu danas u centru sela podsjeća tek spomen-ploča na zgradi u kojoj je dr. Štampar rođen. Ni škola više ne nosi njegovo ime, a rodna kuća mu je tik do zgrade Područne škole fra Kaje Adžića Pleternica. Tu se školuju djeca od 1. do 4. razreda, a ovdje je abecedu, zbrajanje i oduzimanje naučio i Dragan Kovačević, koji je bio razlog našeg dolaska u ovo mjesto, čijim žiteljima nije baš ugodno što se ime njihovog malog sela sada po Hrvatskoj spominje u nekom negativnom kontekstu, a s obzirom na to da je iz njega potekao i Dragan Kovačević.

image


 
Vlado Kos/Cropix

Balaševićev Bane

Slušajući mještane Brodskih Drenovaca, koji su s nama pristali razgovarati samo uz uvjet anonimnosti, došli smo do zaključka da je Kovačević nešto poput Baneta iz poznatog Balaševićevog hita.

- Njegova je obitelj jedna od najuglednijih i najbogatijih, ne samo u našem selu, nego u ovom kraju. Stari Franja je iznimno vrijedan, pošten čovjek i mislim da je njemu sada najteže i najgore. Što se tiče Dragana ja ga pamtim kao dječaka i mladića, jer smo generacijski bliski.

Uvijek je bio pametan, odličan učenik, bavio se sportom i što god mi danas o njemu mislili već tada smo znali da mu je predodređen životni uspjeh. I zato što je bio takav kakav je bio, ali i zato što je imao oca koji mu je mogao omogućiti da ode studirati u Zagreb - priča nam jedan mještanin Brodskih Drenovaca, koji nije bio dio Kovačevićevog društva, ali su se susretali kao djeca i mladići.

- Ja sam bio sirotinja, a on bogataš, pa nismo imali previše dodirnih točaka, ali nije se on nikada nešto bahatio - kazao nam je naš sugovornik. Kovačević nije često dolazio u svoje rodno selo, a kada bi i došao onda bi se družio s lokalnim političkim moćnicima i svojim rođacima, što je u biti značilo isto.

image


 
Vlado Kos/Cropix

- Tko je dolazio? Pa, Marijan Aladrović, bivši saborski zastupnik i požeško-slavonski župan čija je supruga Draganova sestrična, zatim Franjo Lucić, Alojz Tomašević... Prije je s njima češće bio i Marijanov sin Josip Aladrović, današnji ministar, ali on koliko čujem u zadnje vrijeme baš i nije imao toliko vremena za takva druženja. To je bilo njegovo društvo kada bi ovdje došao - priča mještanin Brodskih Drenovaca. No, svi naši sugovornici su iznenađeni onime što je sada izbilo na površinu. Znali su da je Kovačević ‘jak igrač’ na nacionalnoj razini, ali nisu ni slutili da bi mogao ovako završiti.

- Sada je bila berba kukuruza i samo se o tome pričalo. Bez obzira na sve, ipak nas je to iznenadilo i nekako nam je teško povjerovati da je on to radio - rekao nam je sugovornik iz Brodskih Drenovaca u kojima živi i Kovačevićev bratić Stjepan Matijević, koji je pristao s nama podijeliti nekoliko rečenica.

- Jako me iznenadilo ovo što se sada događa, ali iskreno više će me iznenaditi ako se dokaže to što mu stavljaju na teret, jer ja baš i ne vjerujem da je to bilo tako - kaže.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. rujan 2020 15:36