StoryEditor
RAZGOVOR

DARKO HORVAT ZA JUTARNJI: 'NOVOG LOCKDOWNA VIŠE NEĆE BITI' Ministar otkriva što nas sve čeka u sljedećih 700 dana oporavka i kada stižu EU milijarde

Darko Horvat
 Sandra Šimunović

Hrvatska se nalazi u pomalo neobičnoj situaciji. Stižu izbori, a većinu građana vjerojatno puno više zanima kad i kako ćemo izaći iz krize ili hoće li se doista dogoditi novi val pandemije Covid-19, a ako se dogodi, kako ćemo na njega odgovoriti. Jasno je stoga kako je razgovor s ministrom gospodarstva Darkom Horvatom morao pomaknuti svoje težište od klasičnih pitanja koje susrećemo tijekom političkih kampanja kako bi čitateljima što jasnije sučelili stranačku ponudu te osigurali demokratskoj utakmici višu razinu transparentnosti. No, danas ipak ne znamo može li hrvatsko gospodarstvo, izrazito ovisno o turističkim prihodima, preživjeti krizu iniciranu koronavirusom. Može li nas EU spasiti?

Kad očekujete da bi mogli početi koristiti sredstva EU za oporavak od krize? Je li prva polovica 2021. preoptimistična? Imali ste zanimljiv sastanak s potpredsjednicom EK Vestager?

- Da, u petak sam imao prilike razgovarati s izvršnom potpredsjednicom Europske komisije Margrethe Vestager u Bruxellesu, neposredno prije još jednog sastanka COMPET vijeća (op.a. Vijeća za konkurentnost), vrlo vjerojatno i posljednjeg za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU. U razgovoru smo imali dvije važne teme. Jedna se odnosila na izvješće o posljednjim potezima Vlade vezanim za nastojanja oko revitalizacije brodogradnje u Puli i restrukturiranja Đure Đakovića te smo dobili punu podršku za nastavak u smjeru postavljanja ovih dviju industrija na zdrave osnove. Potpredsjednica EK pozdravila je namjeru Vlade da se kroz održivi plan restrukturiranja Đuro Đaković transformira u kompaniju koja će moći funkcionirati na tržištu bez daljnjih državnih potpora, a i koja će privući interes potencijalnih strateških partnera, zainteresiranih za dokapitalizaciju i ulazak u vlasničku strukturu. Također, nema nikakvih zapreka sa strane Komisije u vezi planova oko novoosnovane kompanije Uljanik 1856, kao ni namjeri izdavanja jamstva za kredit kojim bi se brodograđevna industrija u Puli ponovno mogla pokrenuti. Međutim, kao i u svim ostalim slučajevima dosad, jedini je uvjet da se Komisiju kontinuirano izvještava o svim poduzetim i upoznaje sa svim predstojećim koracima prije nego što oni nastupe.

To su pojedinačni slučajevi. No, kad naši poduzetnici, čije je poslovanje pogođeno pandemijom, precizno mogu očekivati novac EU za revitalizaciju poslovanja?

- To je drugo važno pitanje o kojemu smo raspravljali, a koje ustvari i najviše zanima sve naše poduzetnike. Kao što je već poznato, u procesu smo definiranja ukupnih sredstava koja će biti dostupna putem programa gospodarskog oporavka koji je Europska komisija pripremila kao odgovor na ugrozu koju je pandemija koronavirusa nanijela na nacionalna gospodarstva, a drugi se tiče novog Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027. godine. Hrvatska bi u tom smislu trebala imati više od 20 milijardi eura na raspolaganju, zahvaljujući snažnom angažmanu premijera Plenkovića, od čega polovicu sredstava dostupnih upravo za gospodarski oporavak. Povratna informacija je takva da bi ta sredstva trebala biti dostupna već početkom sljedeće godine, a najkasnije do mjeseca travnja. Ovdje govorimo o osiguranju nove likvidnosti za tvrtke čije je poslovanje pogođeno koronavirusom, dijelom kroz bespovratne potpore, a dijelom kroz različite financijske instrumente. Također, još jedna stvar oko koje smo dobili načelnu suglasnost, jest da za natječaje koje već imamo spremne u Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta, a koji bi nam trebali služiti za pokretanje novog ciklusa investicija i revitalizaciju industrije, možemo krenuti s raspisivanjem kako bi se oni što brže odradili u sljedećih pola godine, a zatim i zaključili potpisivanjem ugovora čim nam ta sredstva budu na raspolaganju. Dakle, paralelno s periodom usuglašavanja Vijeća i Parlamenta oko raspodjele tih sredstava, što će se sigurno odvijati idućih šest mjeseci, mi ne želimo gubiti vrijeme, već odraditi cijeli administrativni dio posla, kako bismo bili spremni na realizaciju odmah u trenutku kad se za to stvore svi potrebni preduvjeti.

Što očekujete od drugog i trećeg kvartala? Pristižu podaci koji govore da bi pad mogao biti puno viši od dvoznamenkastog. Mali plus u prvom kvartalu zavarao je mnoge laike koji sada misle da pad nije jako strašan.

- Ne treba bježati od činjenice da nas u periodu koji slijedi očekuje izvjesni pad BDP-a, što je i realno s obzirom na razdoblje od gotovo dva mjeseca koje smo morali provesti u svojevrsnom ‘lockdownu’, situaciji bez presedana kakvoj cijeli svijet do sada nije bio izložen. U takvim okolnostima jedini prioritet bio je zaštititi živote i zdravlje naših građana. Mislim da smo u tome bili itekako uspješni i da nije pretjerano reći da je Hrvatska jedna od najboljih primjera u nošenju s koronavirusom. Stvarno je žalosno sada slušati predstavnike nekih drugih političkih opcija kako likuju nad time da nas očekuje gospodarski pad i zaduženje, u trenutku kad se svi zajedno trudimo zaštititi svako radno mjesto i ni jednog poduzetnika ostaviti na cjedilu. Zato su u konačnici i Vladine mjere bile tako izdašne. Naravno da smo svega što nas sada čeka bili svjesni kad smo prije tri mjeseca morali donositi važne odluke, preuzimati odgovornost i boriti se protiv vanjske prijetnje. Vjerujem da pad gospodarske aktivnosti na kraju godine ipak neće biti veći od procjena MMF-a, Svjetske banke, Europske komisije, pa i Vlade RH, a to bi značilo da ćemo ovu godinu završiti s padom na razini od otprilike 9 posto. Ono što je ipak pozitivno u svemu tome, iste analize pokazuju očekivanje snažnog oporavka u obliku gospodarskog rasta i to po stopi većoj od 6 posto. Naravno, pod pretpostavkom da ne dođe do drugog vala epidemije. Mjere koje u ovom trenutku kreiramo moraju dodatno akcelerirati taj oporavak koji će dijelom ovisiti i o tome kada će nam na raspolaganju biti novac iz europskog fonda za gospodarski oporavak. Odgovorno tvrdim da u sljedeće dvije godine možemo vratiti stope gospodarskog rasta kakav smo napustili pri kraju 2019. godine.

Šefica Klinike za infektivne bolesti, Alemka Markotić, već je izjavila kako u slučaju drugog vala više nećemo ići na novi lockdown. Može li se Hrvatska uopće dopustiti još jedno zatvaranje gospodarstva?

- Stvarno je velika šteta što nas je zadesila ova pandemija i to u trenutku kad su nam trendovi za prva dva mjeseca 2020. pokazivali jasnu tendenciju daljnjeg rasta, koji se u Hrvatskoj kontinuirano događa već tri godine za redom. Znamo da nas sada očekuje ekonomski pad i dobro je da smo toga svjesni. Isto tako, treba znati da naše gospodarstvo uvelike ovisi o stanju naših najvećih trgovinskih partnera, dakle Italije, Austrije i Njemačke, a potom i Slovenije, Mađarske, BiH te Srbije. Zabluda je misliti da ćemo izaći iz krize puno prije njih. Hoćemo li u slučaju pojave drugog vala imati priliku primjenjivati istu epidemiološku i zdravstvenu strategiju obrane? Mislim da si tako nešto nećemo moći priuštiti i to iz vrlo jednostavnog razloga – nećemo imati čime to sve platiti. Zbog toga je teško zamisliti da još jednom zaustavljamo gospodarsku aktivnost. Tako nešto ne bi mogla podnijeti ni puno žilavija gospodarstva od Hrvatske. Mi zapravo moramo biti fokusirani na brzinu oporavka i pritom ne smijemo dopustiti da kasnimo za drugima, odnosno da naši strateški partneri u tome budu brži od nas. Ove godine trebamo barem pratiti tempo oporavka naših partnera i to ne samo u izvozu, nego i u uvozu. Ako dobro iskoristimo sva sredstva koja će nam biti stavljena na raspolaganje, moja je procjena da će nam trebati dvije proračunske godine kako bismo se vratili na stope rasta iz 2019. Teško je i nezahvalno prognozirati koliki će točno biti pad gospodarstva. Hrvatska ima industrije koje i dalje dobro kotiraju na svjetskim tržištima, ali im je potrebna financijska injekcija za likvidnost, spašavanje radnih mjesta te za novi investicijski ciklus. Ako u 2022. vratimo Hrvatsku na razinu 2019., moći ćemo reći da smo napravili dobar posao.

Primijetio sam istraživanje MMF-a u kojemu je glavna tema bila Švedska. Prema tom istraživanju, Šveđani jesu imali veći broj zaraženih i smrti nego njihovi skandinavski susjedi, ali su ipak bez lockdowna prošli bolje nego nekoliko velikih europskih zemalja. No, ključna poruka jest da je švedsko gospodarstvo uvjerljivo najmanje palo u odnosu na druga usporediva gospodarstva. Možemo li i razmišljati kao Šveđani ubuduće?

- Prijetnja koronavirusa jako nas je promijenila u mnogim aspektima života, pa tako i u dijelu gospodarskih aktivnosti. Danas imamo dovoljno fizičkih barijera koje sprečavaju širenje virusa i dovoljno dezinficijensa kako bismo umanjili njegovu transmisiju. Imamo i kontingent zaštitne opreme koji možemo osigurati građanima, a posebno radnicima koji moraju raditi. Ali ostaje i dalje ta činjenica da si jednostavno nećemo moći još jednom priuštiti potpuni ‘lockdown’ jer je za očekivati da će i druge zemlje u slučaju drugog vala također modificirati svoje mjere. No, smatram da su mehanizmi koje smo primijenili u Hrvatskoj bili korak ispred. Ako nam se dogodi da dinamika gospodarskog rasta bude dvoznamenkasta, a mi ostanemo na 3 ili 4 posto, ponovno ćemo dodatno zaostati za razvijenim zemljama. Zbog toga, smatram kako će se u slučaju drugog vala donositi drugačije odluke, potaknute iskustvom koje sada već imamo u borbi s ovom novom vrstom prijetnje.

Puno se govori o malim i srednjim poduzetnicima. Na njima je, naravno, fokus državnih i nadnacionalnih planova pomoći. Ali što mogu očekivati najveći hrvatski poduzetnici od europskog plana oporavka, ipak su oni značajni nositelji zaposlenosti?

- Prije svega, mi smo već zatražili od Europske komisije da planom gospodarskog oporavka budu obuhvaćeni i veliki poduzetnici, s obzirom na to da taj plan neće biti definiran istim kriterijima kojima se novac kroz postojeće prioritetne osi dosad stavljao na raspolaganje hrvatskim poduzetnicima. Također, u definiranju novog Višegodišnjeg financijskog okvira, za razdoblje 2021. - 2027., naš je prijedlog prema Komisiji da velike poduzetnike maknemo iz postojećih limita, kako bismo mogli stvoriti kriterije po kojima će i oni moći koristiti sredstva iz projekta Pametna Europa.

Žao mi je što to nije bilo omogućeno u nekim programima koje je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta provodilo kroz svoje prioritetne osi, jer sam siguran da bi njihov doprinos bio iznimno važan u strukturi ukupnoga gospodarskog rasta, posebno u segmentu investicija. Moramo dati priliku izvrsnima da budu još bolji i da za sobom povuku i velik dio mikro, malog i srednjeg poduzetništva. Osobno sam tijekom cijelog svog mandata proveo velik dio vremena na terenu, prošao cijelu Hrvatsku, imao priliku vidjeti u što sve investiraju naši poduzetnici, osluškujući što im je potrebno. Samo u proteklih mjesec dana razgovarao sam s predstavnicima brojnih srednjih i velikih kompanija iz klastera automobilske industrije, zatim prehrambene, metaloprerađivačke i drvne industrije, a također i s tvrtkama iz segmenta proizvodnje guma i plastike. Zbog toga imam vrlo jasan uvid u najveće izazove s kojima se oni trenutno suočavaju, a samim time i ideju kako im pomoći da prebrode ovo izazovno razdoblje koje je tek pred nama.

Što prema vašem mišljenju diferencira gospodarske programe HDZ-a i SDP-a? U čemu glasači trebaju prepoznati ključne razlike, osim po tome što i jedni i drugi govorite da ste bolji od onih drugih?

- Upravo ovo o čemu sam vam sad govorio. Znamo što našim građanima, poduzetnicima i radnicima treba, znamo gdje se nalaze najveće boljke našeg sustava, imamo viziju kako ta pitanja riješiti i jasan plan u nekoliko etapa. Ono što Hrvatska nema je vrijeme za nove eksperimente i čudna preslagivanja, mijenjajući time strukturu koja funkcionira, iza sebe ima rezultate, a pred sobom jasnu želju da nas vrati tamo gdje smo stali prije dolaska koronavirusa. Našim građanima dajemo perspektivu, realne i provedive projekte, te ono najvažnije – povećanje njihova životnog standarda kroz veće plaće, mirovine i socijalna prava, a istovremeno kontinuitet smanjenja poreza, doprinosa, administrativnih barijera i parafiskalnih nameta. Iako bi oporba voljela te ciljeve prezentirati kao nerealne, mi iza sebe imamo jasne brojke od gotovo 1000 kuna veće prosječne plaće, 750 kuna veće minimalne plaće, 12 posto veće mirovine, 110 tisuća novih radnih mjesta i mnogih drugih rezultata koji se u Hrvatskoj danas vide, koliko god neki htjeli da to nije tako. Ovim programom želimo naglasiti našu želju za još bržom dinamikom u provedbi zacrtanih mjera i ciljeva jer sve relevantne europske i svjetske ljestvice iz godine u godinu potvrđuju da radimo dobar posao, a da hrvatsko gospodarstvo postaje konkurentno. Činjenica da o gospodarskom rastu danas raspravljamo na način da bi on eventualno trebao biti veći i događati se brže također je svojevrstan uspjeh. U tom smislu smatram da je 2019. doista bila referentna godina koja je pokazala rezultat politika koje smo strpljivo provodili, unatoč svim pritiscima i krizama koje su se paralelno događale. Ostvarili smo rast po održivoj stopi od tri posto, a istovremeno smanjivali javni dug, stope poreza, parafiskalne namete, uz rast plaća, mirovina i ono najvažnije – investicija. Restart je već učinjen 2016., a o njemu danas govore isti oni ljudi s istim ‘figurativnim’ idejama koje su neslavno propale 2014. i 2015. godine. Nemamo vremena za takve stvari, nama je potrebna stabilnost i sigurnost, treba nam ‘upgrade’, dakle nadogradnja na postavljene zdrave temelje. Znamo kako to postići i zato na izborima tražimo povjerenje naših građana za još jedan mandat.

Vaša bivša pomoćnica osumnjičena je u aferi vjetroelektrane. Kakva je zapravo bila uloga Ministarstva gospodarstva u toj priči?

- Ne postoji uloga ili poveznica Ministarstva s navedenim slučajem. Svi natječaji koji se kod nas u kontinuitetu provode prošli su proces interne i državne revizije te u njima nije uočena nikakva nepravilnost. Uvjeti su jasno postavljeni i transparentno prezentirani javnosti putem medija i web stranica, a bude li potrebe za dodatnom provjerom, mi ćemo istog trenutka dostaviti svu predmetnu dokumentaciju institucijama koje provode istragu.

Možete li se osvrnuti na svoj ministarski mandat? Koji su bili najveći izazovi? Brodogradnja?

- U protekle dvije godine svog mandata kao ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta ne mogu se sjetiti ni jednog dana ili trenutka u kojem se na stolu nije nalazilo neko važno pitanje koje zahtijeva određenu pozornost ili promptnu reakciju. Iz današnje perspektive, gledajući sve ono što se događalo otkako sam u svibnju 2018. prihvatio poziv premijera Plenkovića da preuzmem dio odgovornosti u izvršnoj vlasti i njegovom timu, mogu reći da sam zadovoljan kako smo se nosili sa svim krizama koje su nas zatekle kao ostavštine prošlosti s kojima se netko prije nas nije mogao ili znao nositi. Nikad neću reći da je pritom sve prolazilo glatko ili da je bilo savršeno, daleko od toga, ali mislim da možemo biti ponosni na činjenicu što smo se prihvatili apsolutno svakog izazova koji se pojavljivao putem, kao svojevrsna prijetnja hrvatskom gospodarstvu, te da nismo posustajali sve dok nismo pronašli adekvatna rješenja. Đuro Đaković, Petrokemija, 3. maj, sve su to sustavi koji su naprosto morali doživjeti svojevrsnu transformaciju, kako u načinu poslovanja, tako i u načinu razmišljanja onih koji su vodili ili danas vode neka od tih velikih industrijskih društava. Ovdje je također važno istaknuti da sve navedene kompanije imaju vitalan značaj za lokalnu zajednicu, što sa sobom povlači brojne radnike, obitelji, pa i mala poduzeća. U tom smislu, svoj mandat završavam onako kako sam ga i počeo, s pričom o Uljaniku, za koji smo nakon godinu dana pravne zavrzlame uspjeli pronaći model za ponovno pokretanje proizvodnje i način za poslovanje na zdravim temeljima. To je još jedna prilika, ne samo brodogradilištu i ljudima koji rade u njemu, nego i cijeloj Istri, ali zbog toga i velika odgovornost. Već je previše sredstava iz državnog proračuna, dakle novca poreznih obveznika, moralo biti potrošeno zbog tuđih grijeha prošlosti. Upravo ta ogromna sredstva koja smo morali utrošiti za sanaciju ili pokrivanje preuzetih dugovanja su ono za čime najviše žalim. Zamislite da danas imamo priliku i mogućnost 4,2 milijarde kuna plasirati poduzetničkom sektoru kao pomoć da prebrodi krizu ili potaknuti nove investicije koje bi postale generator bržeg gospodarskog oporavka i budućeg rasta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. lipanj 2020 23:23