Nakon što je zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu protiv autora poruke “Pedere u logore”, objavljene na jednom od internetskih portala jer je autor taj poziv objavio pod utjecajem “psihologije mase, zbog čega nije imao namjeru poticati na nasilje i mržnju”, DORH se napokon trgnuo. Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo poništilo je odluku općinskog državnog odvjetništva i naložilo provođenje istrage. Nakon toga DORH je na svojim internetskim stranicama objavio da je zbog uočenih pogrešnih odluka općinskih i županijskih državnih odvjetništava pokrenuta provjera svih postupaka i presuda za kazneno djelo poticanja na nasilje i mržnju vođenih u zadnje tri godine. Tko zna bi li do toga buđenja središnje državno-odvjetničke institucije i sada došlo da vijest o odbacivanju kaznene prijave u slučaju pokliča “Pedere u logore” nije objavljena u medijima.
Posebna konferencija
Obrat u slučaju te kaznene prijave, slučajno ili ne, uslijedio je nakon posebne konferencije posvećene temi borbe protiv rasizma, ksenofobije i govora mržnje u Europskoj uniji, održane prije nekoliko dana u Bruxellesu. Glavna poruka konferencije je da se članice EU moraju snažnije boriti protiv rasizma, ksenofobije i govora mržnje jer im je to ne samo zakonska, već i moralna obveza. Povjerenica EU za pravosuđe Vera Jourova također je nedavno pozvala države članice da u potpunosti provedu obveze iz Okvirne odluke Vijeća Europe 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima u nacionalno zakonodavstvo. Zaprijetila je da će EK pokrenuti postupke prema onim članicama koje ne provode okvirnu odluku o tom pitanju. Jurova je prozvala niz članica EU, među kojima i Hrvatsku, što nisu pravilno i u potpunosti prenijele navedenu Okvirnu direktivu, tj. u svom zakonodavstvu nisu jasno kriminalizirale negiranje holokausta.
Na pitanje znaju li da Europska komisija Hrvatsku apostrofira kao jednu od 13 članica EU koje u svoje kazneno zakonodavstvo još nisu u potpunosti transponirale sve odredbe Okvirne odluke o suzbijanju javnog izražavanja rasizma i ksenofobije, i to u dijelu koji se odnosi na kaznenu odgovornost za poricanje ili umanjivanje holokausta, u Ministarstvu pravosuđa reagirali su čuđenjem.
Dva sporna članka
Glasnogovornik Ministarstva pravosuđa Sergej Abramov izjavio je za Jutarnji list da je Europska komisija u studenome 2014. pozvala Ministarstvo pravosuđa da joj dostavi dodatna pojašnjenja o transponiranju spomenute Okvirne odluke u hrvatsko kazneno zakonodavstvo. Istog je mjeseca Ministarstvo pravosuđa, tvrdi Abramov, u Bruxelles poslalo dodatno očitovanje u kojem je objasnilo da je Hrvatska u Kazneni zakon, koji je na snazi od siječnja 2013., u potpunosti ugradila odredbe iz spomenute okvirne odluke. Učinjeno je to, tvrde u Ministarstvu pravosuđa, kroz dva članka KZ-a.
U članku 87. Kaznenog zakona definiran je “zločin iz mržnje”. Riječ je o kaznenom djelu koje je prema nekome (pojedincu ili skupini) počinjeno zbog njegove rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog porijekla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta. U Općem dijelu KZ-a predviđeno je da će se takvo postupanje uzeti kao otegotna okolnost ako Kaznenim zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.
U Članku 325. Kaznenog zakona, ističu u Ministarstvu pravosuđa, opisano je kazneno djelo “javnog poticanja na nasilje i mržnju”. Riječ je o novom kaznenom djelu koje nije postojalo u ranijem Kaznenom zakonu koji je bio u primjeni do 2013. godine. Ono je u potpunosti, stoji u odgovoru koji smo dobili od Ministarstva pravosuđa, usklađeno s Okvirnom odlukom o suzbijanju javnog izražavanja rasizma i ksenofobije. U tom članku predviđena je kazna do tri godine zatvora za onoga tko putem tiska, radija, televizije, preko interneta, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili u javnost šalje letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pojedincu samo zato što je druge rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti ili drugačije boje kože, spola, spolnog opredjeljenja rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina.
Do pet godina zatvora
Ta kaznena odredba propisuje zatvor od šest mjeseci do pet godina za organizatora i vođu grupe koji čine gore navedena djela, a zatvor do jedne godine za običnog člana takve grupe. U istom se članku propisuje i kazna zatvora do tri godine za onoga tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnoga zločina.
U zadnjem stavku 325. članka KZ-a stoji “da će se kazniti” i pokušaj javnog izražavanja rasizma, ksenofobije ili umanjivanja genocida i ratnih zločina, ali se za taj pokušaj ne propisuje raspon kazne. Na naše pitanje da objasne zbog čega točno Europska komisija, bez obzira na navedene zakonske odredbe, Hrvatsku i dalje svrstava među 13 država koje nisu u potpunosti transponirale odredbe Okvirne konvencije o suzbijanju izražavanja rasizma i ksenofobije u nacionalno kazneno zakonodavstvo, iz Ministarstva pravosuđa odgovaraju da od studenoga 2014., kad su Europskoj komisiji dostavili traženo dodatno pojašnjenje, od nje više nisu dobili nikakvu obavijest o postojanju mogućih problema vezanih uz prenošenje odredbi Okvirne konvencije u hrvatski Kazneni zakon.
U praksi - ništa
Nakon odgovora iz hrvatskog Ministarstva pravosuđa kontaktirali smo ponovno dužnosnike Europske komisije koji su nam neslužbeno potvrdili da je Hrvatska “uglavnom” usvojila zakon, ali da je problem u tome što je on preopćenit i ne sankcionira dovoljno jasno i specifično zločine nacizma ili holokaust. Komisija želi da i Hrvatska, kao i druge države koje to do sada nisu učinile, u svojem kaznenom zakonu izrijekom navede da je kažnjivo umanjivanje ili negiranje zločina fašizma, nacizma ili holokausta.
I dok je za Europsku komisiju problem u preopćenitosti naših kaznenih normi, iz ovdašnje perspektive problem je i u izbjegavanju njihove provedbe u praksi. Iako primjera javnog poticanja na nasilje i mržnju u hrvatskoj praksi itekako ima, kako na nogometnim stadionima, koncertima, a pogotovo na internetskim portalima i društvenim mrežama ili skupovima i tribinama na kojima se javno tvrdi da je ustaški logor u Jasenovcu bio tek radni logor, u hrvatskoj kaznenoj sudskoj praksi u protekle se tri godine, koliko je sadašnji Kazneni zakon na snazi, nije dogodilo ništa.
Državno odvjetništvo koje je po službenoj dužnosti obvezno pokretati kazneni progon za djela javnog poticanja na nasilje i mržnju to ne čini ili čini tek nakon javnih pritisaka. Dokazuje to i najnoviji slučaj pokliča “Pedere u logore”.