ŠTEDNJA NA APARATIĆIMA

DJECA KRIVIH ZUBI NE SMIJU SE SRETNO. ONI SU NAŠA LEGITIMACIJA. O NJIMA OVISI NAŠ OSMIJEH Komentar Kristine Turčin

Već godinama čitamo, slušamo ili proživljavamo tu agoniju s dječjim aparatićima. I svaki put ne možemo vjerovati da je neko dijete čekalo sedam godina na aparatić
 Klarić/CROPIX
Već godinama čitamo, slušamo ili proživljavamo tu agoniju s dječjim aparatićima. I svaki put ne možemo vjerovati da je neko dijete čekalo sedam godina na aparatić

Ona mala s krivim zubima, što fuflja. To je Marija. Ona nije djevojčica plave kose koja rastura matematiku. Ona je mala s krivim zubima.

I bit će takva zauvijek - što god učinila, ma u čemu briljirala, ona će biti djevojčica s krivim zubima. Jer ništa neće biti važnije, vidljivije, prepoznatljivije, od toga. Tih par pogrešno kalcificiranih organa u ustima odredit će njezin život, njezin pubertet, nju kao osobu.

Kad razgovara, redovito rukama pokriva zube. Ne smije se. Izbjegava društvo. Pravi se da ne čuje podsmijeh iza leđa.

A jedan mali zubni aparatić sve bi to sredio. Da ga je stavila prije dvije godine, kad joj je trebao, danas bi bila djevojčica s aparatićem. Za par godina bila bi odlična matematičarka plave kose. Njezine zube nitko ne bi spominjao.

Ali nije dobil...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. prosinac 2025 05:18