– Pola sata sam sinoć plakala u autu ispred kuće. Ne znam gdje ću, hoću li se vratiti u starački dom, hoću li produžiti u karantenu u Duilovo, ili ću ući u svoj stan i time ugroziti cijelu svoju obitelj. Svih zaraziti koronavirusom jer ako je pola doma prebačeno u bolnicu u izolaciju, jesam li i ja zaražena? - utučeno kaže djelatnica splitskog Doma za starije i nemoćne u Vukovarskoj ulici 79 za Slobodnu Dalmaciju.
U prizemlju i na četiri kata doma smješteno je oko 350 osoba, uglavnom nepokretnih, a o njima se brine više od sto djelatnika. I svi su oni sad "ni na nebu ni na zemlji", nitko ih ne upućuje i ne zove na testiranje, ne znaju što će dalje, pa su svi sa zebnjom dočekali srijedu, još uvijek pod dojmom evakuacije štićenika.
Bez distance
– Nitko nas nije oba...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....