Svakih deset godina, kad krenu pripreme za mimohod, odnosno prikaz gdje smo trenutačno u vojnim vodama, dobro se iznerviram. Umjesto o tome do kuda smo dogurali "iz ništa" krenu navodni branitelji moga džepa. Te "koliko će to koštati", te "kao da je važno što imamo od vojne opreme ionako nas može pregaziti bilo tko", te "uništit će nas to ulaganje u vojsku", i na kraju, kad se izgube sva druga zanovijetanja, ispliva briga za stanje zagrebačkih cesta nakon Mimohoda. Naš lokalni Tomica odmah tješi gandijevski - sve što se uništi platit će - MORH! Svih 2,5 kilometara. Moguće će se crtati i nove mačke uzduž Vukovarske!
Naravno da me ti i takvi izbace iz takta jer sjećanja me još dobro služe, a ona govore koliko je bilo teško doći do onog što danas imamo i koliko bi da smo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....