U prolazu kroz mjesto Strmec Stubički u Stubičkim Toplicama, dočekat će vas klasični zagorski pejzaž.
Razigrani brjegovi, zelene udoline i zavojita cesta, oko koje su se smjestile obiteljske kuće, seoska gospodarstva i vrtovi. Usred svega, od nedavno tu stoji i jedan avion. Pravi putnički avion, parkiran u dvorištu kuće. Auti na ovome mjestu usporavaju, a ljudi razrogačenih očiju gledaju u Fokkera 100 iz 1991. godine, koji je nekoć prevozio 109 putnika i četiri člana posade. Oko trupa aviona razasuti su njegovi dijelovi: krila, rep, vertikalni i horizontalni stabilizatori. Scena izgleda nadrealno, otprilike kao set za dokumentarni serijal “Sekunde do katastrofe”.
- Ne znam, možda je pao s neba - komentira jedan susjed, koji obilazi taj avion i kucka po njemu štapom, dodajući kako ne može razumjeti da se netko sjedne u tako nešto i odleti na 10.000 metara.
- Pa vidi kako to izgleda. Žica tu, žica tam, ma ne bi ja za ništa! Jednom sam se kao mlad vozio od Beograda do Titograda avionom, preko planinskog lanca Prokletije. Jao, kako nas je bacalo, svi smo se molili, misleći da ćemo pasti. Otada nisam sjeo u avion. U ovaj Sedlarov hoću, jer on je na zemlji, a čovjek je stvoren da hoda po zemlji - navodi gospodin s kojim dijelimo strah od letenja.
Stiže na Harleyju
- Možda to postane centar za liječenje aerofobije - odgovaramo. Uto na svom Harley Davidsonu dolazi jedan čovjek. Parkira pored aviona, skida kacigu. Njegovo ime je Robert Sedlar, a ovaj je projekt njegov dječački san.
- Kao dijete sam se obožavao igrati avionima. Jednom mi je stric iz Pariza donio mali električni avion na baterije, sjećam ga se još dobro. Bila mi je to najdraža igračka u djetinjstvu, i tako sam se zaljubio u avione. Kasnije sam često poslovno letio avionom, pa sam se i dodatno zainteresirao za njih. Jednog dana sam se probudio i odlučio si kupiti avion - govori Sedlar, dodajući kako to i nije baš najjednostavnija stvar za kupiti.
- Preko prijatelja sam došao do Marka Cvijana, vlasnika hrvatske aviokompanije Trade Air. Htio sam da neki od njegovih penzioniranih aviona sleti u Zagreb i da ga ja otkupim. Tada mi je rekao kako se jedan avion iz njegove flote penzionira u Zračnoj luci Osijek, gdje su odustali od ideje da naprave od njega restoran.
Odmah sam krenuo s njima u pregovore i na natječaju sam otkupio avion koji je zatim ovih dana došao k nama, u Zagorje - pojašnjava Sedlar, dodajući kako avion sada izgleda kao da je “pao s neba”, jer su ga u Osijeku morali rastavljati, budući da nije mogao biti prevezen u komadu.
Akcija je rastavljanja bila mukotrpna, navodi, jer nisu imali nacrt aviona. Ipak, on i njegovi prijatelji odlazili su šest vikenda za redom u Osijek te su uspjeli u svom naumu rastavljanja golemog aviona, kojega su zatim ukrcali na tri specijalne labudice. Jedna je prevozila trup, druga oba krila i horizontalni stabilizator, dok su na treću smjestili rep aviona te vertikalni stabilizator.
Bazen i karting
- To je bila prava misija, čak i za kompanije koje rade specijalne prijevoze. Pazi, trup je duljine 27 metara, s kamionom koji vuče labudicu ukupna je kompozicija bila 36 metara. Tvrtka za specijalni prijevoz morala je izmjeriti baš svaki nadvožnjak i podvožnjak od Osijeka do Stubičkih Toplica jer je specijalni transport po duljini i širini bio apsolutno izvan gabarita.
Na svu sreću, avion je stigao na centimetar, doslovno, a sada ćemo ga sastaviti i smjestiti na parcelu tako da pored njega stane i bazen, ali i mala karting staza - govori Sedlar koji će avion pretvoriti u ugostiteljski objekt za razna događanja kao što su dječji rođendani, momačke i djevojačke večeri, vjenčanja... U kokpit aviona namjerava staviti dva simulatora leta, a sam interijer neće imati putnička sjedala, već rasklopive stolove i stoliće, tako da istovremeno može biti disko sala i kafić.
- Avion je letio u četiri kompanije. Indonezijskoj, meksičkoj, brazilskoj i hrvatskoj kompaniji Trade Air, koja ga je penzionirala 2011. godine, da bi ga ja od njih kupio ove godine. Teško mi je sada govoriti o investiciji, jer ne znam koliko ću još potrošiti, ali kada budem otvorio objekt 8. 3. iduće godine, sve ću vam moći reći. Uvjeren sam da će se trošak zadržati ispod milijun kuna, jer dosta posla odrađujemo moji prijatelji i ja, pa tako štedim - pojašnjava Sedlar koji u Zaboku ima rođendaonicu za djecu s kuglanom.
- Zagorska djeca nemaju gdje slaviti rođendane osim kod mene, a sad smo se odlučili proširiti da ponuda bude još zanimljivija - navodi ovaj pedesetogodišnji diplomirani inženjer građevine, zaposlen u Dalekovodu Zagreb. Otac je troje djece, a njegovi Filip, Lucija i Klara su, inače, vrhunski kuglači i osvajači medalja sa svjetskih prvenstava. S njima Sedlar sve planira, jer ženi se isprva bojao reći da nabavlja avion.
- Razumijem ženu. Čitav ovaj projekt ipak granički s ludošću. No, kako idemo naprijed s njim, žena me sve više razumije, iako moram reći da isprva nije bila oduševljena. Ipak, djeca i ja smo je uvjerili u smisao i vrijednost ideje, i sada je i ona na našoj strani - govori Sedlar na čije se riječi nadovezuje i njegova Lucija.
Zavojito Zagorje
- A bilo je dosta problematično. Kako znaš, ovdje kod nas je dosta zavojito, a trup aviona je stvarno dug, tako da se morala i zatvoriti cesta zbog specijalnog prijevoza. Ja sam isprva mislila da se on šali kada mi je rekao da kupuje avion. Priopćio je to prvo nama, svojoj djeci, jer mami se bojao reći.
Kada je napokon ostvario želju i kupio taj avion, svaki je vikend odlazio u Osijek na rastavljanje avion, a sada ga još čeka sastaviti ga. Puno posla je to, ali mislim da će biti stvarno dobro jednom kada sve to bude spremno i kada dođe bazen pored njega - komentira Lucija Sedlar, dok se oko aviona skupljaju susjedi i zainteresirani prolaznici.
- A gledajte, svatko ima svoje veselje, čovjek si je dopeljao avion. Ja sam kupio janjce nedavno, tako da ne moram kositi travu, a žena mi je rekla da sam lud zbog toga. A što onda tek Sedlaru kaže, haha. Ajde, možda se ljudi krenu više ženiti sada kad budu imali takvu salu. To bi bilo dobro za naše Zagorje. Više ženidbi i djece - kaže prolaznik.