Kršćanstvo je vjera ljubavi i mira, svi narodi i svi pojedinci su jednaki, a zadaća je Crkve služiti miru i jedinstvu. Nastavit ću služiti svom narodu u meni dragoj Hrvatskoj, koja je postala moja druga otadžbina. U Zagrebu sam vodio dijalog i stekao sam mnoge prijatelje, koji su nas i branili ako je nekad to trebalo. Nastojat ću da tamo gdje su Srbi većina budem drugima takav prijatelj kakve sam stekao u Hrvatskoj i Sloveniji", riječi su koje je u inauguralnom govoru izrekao novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije Perić.
Ekumenski istup imao je vrlo pozitivan odjek u hrvatskoj javnosti, koja je Porfirija mogla dobro upoznati tijekom šest i pol godina, koliko je bio stanovnik Zagreba. Ali samo rijetki znaju da je Porfirije otprilike dvije godine organizirao redovite sastanke intelektualaca različitih profila, koji su u prostorijama Pravoslavne gimnazije na zagrebačkom Svetom duhu, raspravljali o društvenim, etičkim i političkim temama. Susreti su počeli 2017., održavali su se jednom u mjesecu, a kako je organizator bio tadašnji mitropolit, dobili su neformalni naziv: Porfirijevi kružoci.
Broj i sastav sudionika je varirao, ali nerijetko ih je bilo između 50 i 60, a tehnički dio organizacije obavljao je novinar Drago Pilsel. Mnogi od sudionika Porfirijevih kružoka, čine intelektualnu kremu današnje Hrvatske, tako da su na razgovore dolazili bivši predsjednik Ivo Josipović, katolička teologinja Anna Gruenfelder, isusovac Tvrtko Barun, rabin Moše Prelević, glumac Vili Matula, profesori Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dejan Jović i Dražen Lalić, akademik Vlatko Silobrčić, Milorad Pupovac, čelnik SDSS-a, feministica Rada Borić, protestantski teolozi Peter Kuzmič i bračni par Raffai, novinar Branimir Pofuk, katolički svećenik don Anton Šuljić, liječnici, znanstvenici, nastavnici i brojni drugi. Nekoliko njih potvrdilo je da je Porfirije bio gostoljubiv domaćin, ali prilično diskretan. Najčešće bi ih dočekao, zatim se povukao među publiku i pratio razgovore, a pretkraj se osobno uključivao, ali kao običan sudionik.
Još nešto pada u oči - većina pozivanih na "Porfirijeve kružoke" pripada lijevo-liberalnom miljeu u Hrvatskoj, a mnogi od njih, možda i većina, nisu religiozni. Unatoč tome, pozivani su kako bi govorili o problemima suvremene Hrvatske. A u pozadini je bio tadašnji mitropolit Porfirije, o kojem se u to vrijeme počelo diskretno govoriti kao o jednom od mogućih nasljednika patrijarha Irineja.
Rodio se 22. srpnja 1961. godine u Bečeju, kao najstariji od troje djece Radivoja i Radojke Perić koji su se nakon Drugog svjetskog rata, iz sela Osinje kraj Dervente u Bosni i Hercegovini doselili u Vojvodinu. Na krštenju je dobio ime Prvoslav. Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u Čurugu, a gimnaziju "Jovan Jovanović Zmaj" završio je u Novom Sadu 1980. godine. Pohađao je studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, ali ubrzo je počeo studirati i na Bogoslovskom fakultetu SPC-a, na kojem je i diplomirao 1987. godine.
U čin male shime zamonašio ga je, 1986. godine, njegov duhovni otac, tada jeromonah Irinej (Bulović), sadašnji episkop bački. Iste godine episkop raško-prizrenski Pavle (Stojčević), koji je kasnije postao patrijarh srpski, rukopoložio je monaha Porfirija u čin jerođakona u manastiru Svete Trojice u Mušutištu 23. lipnja 1986. godine.
Na poziv episkopa bačkog Irineja, Porfirije je 1990. godine privremeno prekinuo postdiplomske studije teologije u Ateni i prihvatio se dužnosti igumana svetoarhangelske obitelji u Kovilju, na kojoj je ostao do 2014. godine. Njegovim postavljenjem za igumana počeo je preporod manastira i za nagradu, u svibnju 1999., izabran je za episkopa jegarskog, vikara Eparhije bačke. Na Porfrijevu inicijativu, formirane su četiri terapijske zajednice za liječenje ovisnika pod nazivom Zemlja živih, kroz koje je između 2005. i 2021. prošlo gotovo 4000 štićenika.
Kad je stigao u Zagreb, program svog pastirskog djelovanja novoimenovani mitropolit Porfirije je predstavio u pristupnoj riječi na ustoličenju, u lipnju 2014. godine, rekavši: "Ja jesam Srbin, ali sam prije svega kršćanin, a to je univerzalna vrijednost i zato ću propovijedati i svjedočiti Krista.
Volim svoj narod, ali volim i voljet ću i sve druge narode, svakog čovjeka, svaku ikonu Božju". Bio je domaćin Osmog sastanka Svepravoslavne mreže za proučavanje religija i destruktivnih kultova koji je, pod pokroviteljstvom Eparhije zagrebačko-ljubljanske, održan 2015. godine u Ljubljani, pisao je knjige o Zagrebu, a Udruženje za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj dodijelili mu je priznanje za mirotvorni doprinos u promoviranju kulture dijaloga i vjerskih sloboda.
Ali cijelo vrijeme ti njegovi disketni "kružoci" ostali su obavijeni velom tajnovitosti. Među ostalim, potvrdili su nam sudionici, jer je postojao dogovor da se ne obavještavaju mediji, kako bi se moglo razgovarati u miru i bez pritiska javnosti. Ovo je prvi put da neki od njih otkrivaju što se događalo na tim skupovima u Pravoslavnoj gimnaziji na Svetom duhu.
Među sudionicima je bio i nekadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji se za Jutarnji list prisjetio kako je Porfirije Perić, mitropolit, sada patrijarh Srpske pravoslavne crkve, došao u Zagreb u vrijeme njegova mandata. - Upoznao sam ga praktično prvoga dana njegova služenja u Zagrebu. Riječ je o blagom, mudrom i vrlo obrazovanom čovjeku koji je bio posvećen svojim vjernicima i iznimno ekumenski nastrojen. Kao predsjednik, poštujući naše sugrađane pravoslavne vjere, sudjelovao sam puno puta na vjerskim događajima koje je predvodio. Vjera, mir i ljubav bili su mu vodilja u svim njegovim javnim nastupima - rekao je Josipović.
Bivši šef države potom je ispričao kako su izgledali susreti u Pravoslavnoj gimnaziji. - Nakon mandata, sudjelovao sam puno puta na kružocima koje je organizirao pozivajući ljude vrlo različitih svjetonazora, ljude raznih vjera i nacionalnosti. Zapravo, organizirao je susrete za otvorenu raspravu o osjetljivim društvenim svjetonazorskim pitanjima koje su uvijek, unatoč nekad i oprečnim mišljenjima, pratile otvorene i sadržajne rasprave. Takvi su susreti kod nas vrlo rijetki i mislim da je njihovom organizacijom episkop Porfirije dao dragocjen doprinos kulturi dijaloga u Hrvatskoj.
Episkop Porfirije više me puta pozvao i na slavu. Zanimljivo, i tu je bilo vrlo različitih ljudi, pa i onih koji su u javnosti vodili oštre polemike. Imao sam prilike razgovarati s episkopom Porfirijem i o nekim temama vezanim za kršćanstvo. Njegova su mi obrazloženja, primjerice, razlikuje li se Bog iz Starog zavjeta od onoga iz Novog zavjeta, bila vrlo zanimljiva i argumentirana. Naravno, nije od mene napravio vjernika, ali me obogatio svojom erudicijom i ljudskošću. Želim mu puno uspjeha na novoj, najvišoj dužnosti u SPC-u te da je obavlja u duhu svih onih vrijednosti koje je zastupao kao mitropolit - rekao je Ivo Josipović.
Među sudionicima Porfirjievih kružoka bila je i Rada Borić, poznata feministica i saborska zastupnica Nove ljevice. Ona i tadašnji mitropolit upoznali su se u Šibeniku na festivalu Fališ, koji se održava u ljetnim mjesecima, a onda je pozvana i na druženje u Pravoslavnoj gimnaziji. Odmah joj se svidjelo jer su, kako će kazati, teme bile svjetovne, i bavile su se pitanjima kao što su obrazovanje, položaji manjina ili strahovi, a nakon nekoliko uvodnih govornika, uključili bi se i drugi sudionici i slijedio bi neusiljen razgovor.
- Pamtim ugodna druženja na kojima smo raspravljali o zanimljivim temama. Bile su to prilike za susrete i upoznavanje drugih i drukčijih, recimo, vjernika, ako ste kao neki od nas odrastali u ateističkim obiteljima. Kada sam bila u Indiji, Sikhi su me odveli u svoje hramove, a kasnije i kuhinje, da vidim kako žive i uvijek volim doznati kako je drukčijima od nas - ispričala je Rada Borić.
I ona je jednom prilikom bila uvodničarka, a držala je govor o važnosti obrazovanja. Pritom je citirala misao Virginie Woolf "trebaju nam ljudi koji redovito propituju sebe i svoje znanje". "Razgovarali smo o školstvu, građanskom odgoju i položaju vjerskih institucija u društvu. Bila sam na nekoliko takvih sastanaka, a potom sam dosta dugo bila izvan Hrvatske i više nisam dolazila. Sada kada je Porfirije otišao, mogu reći da je Hrvatska izgubila njegovim odlaskom jer je on otvarao prostore dijaloga, baš kao što je Srbija na dobitku. On je važan kao vladika pa patrijarh, ali prije svega, kao čovjek."
Slično rezonira katolička teologinja Anna Grunfelder koje se posebno dojmila raznolikost sudionika tih skupova. Ali, s druge strane, i izazvala tugu jer, kako kaže,"nije li žalosno da Katolička crkva u Hrvatskoj odbija organizirati ovakva okupljanja".
Čest gost bio je novinar i kritičar Branimir Pofuk koji ne skriva oduševljenje novim patrijarhom SPC-a, koji će reći da se u kontekstu crkvenih velikodostojnika u Zagrebu, vladika i mitropolit Porfirije od samog svog dolaska pokazao kao jedinstvena pojava. - Možete li, primjerice, zamisliti da na nadbiskupa kardinala Bozanića naletite slučajno na ulici, u knjižari, u kazalištu ili na koncertu - pita Pofuk i odmah odgovara: "Nemoguće. Upoznao sam ga kao silno obrazovanog, znatiželjnog i prema ljudima i pojavama otvorenog čovjeka i ubrzo se s njim sprijateljio. Naši su razgovori uvijek bili otvoreni i poticajni te u svakom slučaju dvosmjerni. On je čovjek komunikacije".
Znak njegove gostoljubive i prijateljske otvorenosti, ispričao je za Jutarnji list, bilo je i otvaranje vrata institucija SPC-a ljudima koji nisu mogli ni zamisliti da će kod jednog u hijerarhiji tako visoko postavljenog crkvenog poglavara dolaziti na okupljanja i rasprave s ljudima najrazličitijih profila, zanimanja i uvjerenja i osjećati se dobrodošlo i skoro kao kod kuće. I sve to u međusobnom povjerenju, koje ne treba brkati s nekakvom tajnošću.
- Kod Porfirija me fascinira jednostavna kombinacija duboke monaške duhovnosti koja je nenametljiva i nimalo nije smetnja njegovoj sposobnosti komunikacije sa svijetom. Ali, kao najvažnije, mislim da je ključ razumijevanja njegove osobe i djelovanja istinska i iskrena kršćanska ljubav prema svim ljudima kao temeljno pravilo njegova života i djelovanja. U tom duhu sam osjetio da je u svom nastupnom govoru, nakon ustoličenja, Zagrebu i Hrvatskoj i svim svojim prijateljima ovdje iskazao mogli bismo reći i čast, ali u prvom redu ljubav.
Velika je stvar za popravak starih i gradnju novih mostova kad tek ustoličeni patrijarh SPC-a usred Beograda, u svom prvom govoru koji sluša svijet, Hrvatsku nazove svojom 'drugom otadžbinom', a način na koji smo ga ovdje dočekali i zavoljeli i prijateljstva koja je uspostavio izdigne na razinu uzora samom sebi u daljnjem djelovanju, a na taj način i čitavoj Crkvi i narodu kojem je duhovni predvodnik - vjeruje Branimir Pofuk.
Povjesničar Tvrtko Jakovina bio je među prvim sudionicima spomenutih kružoka i prisjeća se kako ih je na početku bilo dvadesetak pa su se okupljali u jednoj manjoj prostoriji, ali ubrzo se broj sudionika popeo na oko pedeset i preselili su se u veću dvoranu, da se ne bi gužvali.
Ovako Jakovina opisuje Porfirija Perića: "On je zanimljiva osoba, iako sam sekularist i moj senzibilitet se razlikuje od senzibiliteta teologa. Na tim sastancima Porfirije je bio ugodan i koncilijantan domaćin. Vidjelo se da dobro razumije odnose Srba i Hrvata i želi pomoći u uspostavljanju veza između dva naroda".
Što očekuje od novog patrijarha? - Prvo, ne treba previše očekivati od čovjeka koji ulazi u cipele nekoga koga u tamošnjoj sredini praktički doživljavaju kao sveca. Drugo, riječ je o čovjeku koji nije seoski svećenik, kakvih je puno na ovim prostorima, nego o dubokoj i obrazovanoj osobi. Osim toga, živio je u sredini u kojoj su Srbi manjina pa je senzibiliziran za druge i drukčije poglede od onih koji se nisu maknuli iz svog kraja. U tom smislu očekivanja od Porfirija mogu biti pozitivna, ali treba biti svjestan i njegovih ograničenja na toj funkciji, i uskladiti očekivanja u skladu s time - rezimirao Jakovina.
Sastancima u Pravoslavnoj gimnaziji nekoliko puta prisustvovao je i don Anton Šuljić koji će ih opisati kao mjesto na kojem su se mogla čuti različita mišljenja o brojnim temama. Tada je upoznao i mitropolita Porfirija, makar je i prije znao puno o njemu. - Vrlo rado sam sudjelovao, osobito u teološko-društvenim temama, a bilo mi je drago upoznati i sadašnjeg patrijarha Porfirija, vrlo susretljivog čovjeka koji je uvijek pokazivao osobitu naklonost prema svim sudionicima tih susreta pa tako i prema meni.
Rekao bih, osobito prema nama iz hijerarhijskog dijela Katoličke crkve. Zato mi je jako drago što je postao patrijarh SPC-a i na temelju svega što znam o njemu, nadam se da bi mogao učiniti veliki korak u međusobnom razumijevanju između naše dvije Crkve i naših naroda. Možda će čak doći do napretka i u gledanju na blaženog Alojzija Stepinca - drži Šuljić.
Don Anton je demantirao i nagađanja da u Katoličkoj crkvi nisu blagonaklono gledali na njegove odlaske na Porfirijeve kružoke: "Mislim da se u Katoličkoj crkvi nitko time nije bavio. Šteta je možda što i mi na toj razini nemamo nešto slično, gdje bi se u dobroj vjeri razvijao dijalog različitih".
Ugledni protestantski teolog Peter Kuzmič upoznao je Porfirija za njegova ustoličenja u crkvi Svetog preobraženja, kad je stigao u Zagreb u lipnju 2014., a kasnije su se družili, primjerice zajedno su bili u Jasenovcu s vaseljenskim patrijarhom Bartolomejom, kad je posjetio Hrvatsku. - On je čovjek koji je tvoren za dijalog i ima viziju budućnosti koja je drukčija od sadašnjosti. Opisao bih ga riječima: povjerenje i pomirenje - smatra Kuzmič i dodaje da su kružoci bili skupovi različitih intelektualaca koji su iznosili svoje mišljenje.
Iako zbog svojih čestih boravaka u Bostonu, gdje predaje teologiju, nije prisustvovao svim sastancima na Svetom duhu, reći će da je "bio dovoljno puta da prepozna kako se tamo događalo nešto čega nema nigdje drugdje u Hrvatskoj".
- Razgovarali smo o raznim temama koje tište ljudsku zajednicu. O odnosima prema drugima i drugačijima, kao što su na primjer manjine, na čemu sam i ja radio, pa o pitanjima ljudske savjesti, reformi obrazovanja ili zdravstvu. Najprije bi o toj temi uvodnu riječ dali autoriteti iz tih područja, a potom bi se slobodno raspravljalo. Jako sam sretan nakon što je Porfirije izabran za patrijarha jer je to čovjek suradnje i razumijevanja, a ne sukobljavanja i nerazumijevanja - rezimirao je Peter Kuzmič.
“Porfirije je bio gostoljubiv domaćin, ali prilično diskretan. dočekao bi ih, zatim se povukao među publiku i pratio razgovore”