Predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović proteklih je dana vrlo zadovoljan. Njegova zemlja učinila je velik korak i predala zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Tim povodom porazgovarali smo o glavnim bosanskohercegovačkim vanjskopolitičkim ciljevima.
* Kako ste se osjećali predajući zahtjev za članstvo u EU? Molim vas da malo opišete atmosferu, reakcije europskih i nizozemskih dužnosnika.
- Atmosfera je bila veličanstvena. Uoči predaje zahtjeva vladala je pozitivna energija koja se osjetila i među visokim dužnosnicima EU i Nizozemske koji su sudjelovali u ceremoniji. Oni nisu krili zadovoljstvo što je BiH ostvarila nešto što je prije samo godinu dana bilo nezamislivo. Bilo je jasno kako je i Bosna i Hercegovina potrebna Europskoj uniji, što je bio i još uvijek jest posebno lijep osjećaj. Sama ceremonija je protekla besprijekorno i na razini dostojnoj značaja tog čina. Sve je ukazivalo na posebnost toga dana koji će ostati trajno zabilježen u suvremenoj povijesti Bosne i Hercegovine. Osobno sam osjećao veliko zadovoljstvo i čast što sam kao predsjedatelj Predsjedništva u ime Bosne i Hercegovine bio nositelj te aktivnosti. Nakon gotovo sedam dugih godina stagnacije u procesu europskih integracija predaja zahtjeva za članstvo za nas je imala osobitu težinu i značaj. Europske vrijednosti kao orijentir i posvećenost zajedničkom cilju kao pokretačka snaga doveli su nas u poziciju da i službeno zatražimo otvaranje procedure za pridruživanje Europskoj uniji. Zadovoljan sam svojom ulogom i osobnim doprinosom u tome. Taj čin je najsvečaniji u poratnoj bosanskohercegovačkoj povijesti, svojevrsna karta za europsku budućnost, a ta perspektiva nam je u ovom trenutku potrebnija nego ikad. Tome su na poseban način pridonijeli hrvatski europarlamentarci predvođeni Andrejem Plenkovićem, kojima i ovom prigodom želim od srca zahvaliti jer su upravo oni stavili svoje potpise na pismo predsjedatelju Vijeća EU u kojemu su otvoreno izrazili potporu našem zahtjevu i upriličili veličanstven prijam u čast predaje našeg zahtjeva u sjedištu Europskog parlamenta u Bruxellesu. Tom dojmljivom gestom na najizravniji su način podržali težnje BiH da postane članica zajednice europskih obitelji. Na poseban su način zaslužni za osjećaj postignuća i uspjeha koji su taj dan, prvi put nakon dugo vremena, mogli osjetiti građani Bosne i Hercegovine. Na tome im velika hvala u ime svih građana Bosne i Hercegovine.
* BiH je predala zahtjev, a što sada? Koje su ključne reforme koje treba provesti?
- Nastavak reformi pojačanim intenzitetom. Predaja zahtjeva za članstvo je veliko ohrabrenje i poticaj koji namjeravamo iskoristiti kako bismo već do sredine sljedeće godine stekli kandidacijski status. Uvjeren sam da to možemo. Ujedno je to potvrda da vlasti u BiH, usprkos svim izazovima, rade dobar posao. Očekuje nas donošenje niza zakona i mjera koje imaju za cilj provedbu gospodarskih i socijalnih reformi, izgradnju funkcionalnoga tržišnoga gospodarstva i vladavine prava, s posebnim naglaskom na izmjene izbornog zakona. Imamo obvezu provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, ali i izmijeniti njegove nepravilnosti koje Hrvate stavljaju u podređen i neravnopravan položaj u odnosu na druga dva naroda, prvenstveno kad je u pitanju izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
* Pojavila se informacija da u Republici Srpskoj smatraju da nije sve dogovoreno oko koordinacije. Kako to komentirate?
- Uvjeren sam da nije riječ o izravnim primjedbama na sam dokument koji je jednoglasno usvojilo Vijeće ministara, nego prije o kritici metodološko-tehničke naravi, upućenoj Vijeću ministara kao instanci koja ima istaknutu poziciju u sustavu koordinacije na državnoj razini i prvenstveni je nositelj odgovornosti za informiranje i uključenje svih drugih razina vlasti kada su u pitanju eurointegracijski procesi. Drugim riječima, to je pitanje koje je posve u djelokrugu komunikacije Vijeća ministara i, u ovom konkretnom slučaju, vlade Republike Srpske. Riječ je o manjim izmjenama i dopunama odluke koja je usvojena još sredinom prošle godine, a bila je usuglašena s partnerima u oba entiteta. Zato vjerujem da su presudan čimbenik u ovom pitanju politički odnosi u Republici Srpskoj, koji u posljednje vrijeme bilježe pojačane tenzije koje se potom prenose i na državnu razinu. Naime, stranke koje su u Republici Srpskoj opozicija, na razini Vijeća ministara su dio vlasti i obratno, pa se te reakcije mogu tumačiti i u kontekstu tenzija koje proizvode takvi odnosi. Kao posljedica toga, i ovaj problem dobiva onu razinu vidljivosti koju objektivno ne zaslužuje. Duboko sam uvjeren da se svi nesporazumi i otvorena pitanja lako mogu riješiti u dobronamjernoj neposrednoj komunikaciji.
* Put pred BiH će biti težak. Mislite li da ima dovoljno političke snage da se njime prođe?
- Naravno, mnogo sam puta ponovio da BiH nema alternativu i da je njoj europski put potrebniji nego bilo kojoj drugoj zemlji u okruženju. Europa od nas ne traži nemoguće stvari, niti postavlja nerealna očekivanja i rokove. Uz odgovarajuće poticaje i minimum inicijative s naše strane možemo doći do vrata EU. Predajom zahtjeva za članstvo 15. veljače ušli smo u predvorje, i to je velika stvar. Međutim, očekuje nas još jako mnogo posla koji nam treba omogućiti da se transformiramo u stabilnu i održivu državu, zajednicu triju konstitutivnih naroda i svih drugih građana u BiH. Snage uvijek ima, ali moramo ustrajati na tom putu i ostati posvećeni provedbi reformi. Usporedo s tim nastojimo izgraditi dobru volju kod svih relevantnih političkih aktera, a ona je ta koja će dugoročno predodrediti naš uspjeh i ustrajnost u realizaciji svega onoga što se od nas očekuje. U višenacionalnim državama taj je čimbenik posebno značajan. Ako kalkulirate s europskim putem, a u poziciji ste da bitno utječete na ta pitanja, naravno da to može usporiti procese i predstavljati prepreku svima onima koji istinski žele napraviti taj iskorak. Nisam siguran da u BiH i dalje nema onih koji kalkuliraju s njezinom europskom perspektivom, i to samo
po sebi može biti poseban izazov.
* Dokad će BiH trebati predstavnika međunarodne zajednice i treba li njegove ovlasti, u svjetlu približavanja EU, ojačati da katalizira reforme ili smanjiti?
- To pitanje izravno ovisi o stupnju stabilnosti i održivosti koje postignemo provodeći reforme, a koje, uvjeren sam, može donijeti jedino transformacija BiH u procesu europskih integracija. Već sada kad je BiH predala zahtjev za članstvo, kao izraz čvrstog opredjeljenja suverene državne zajednice da postane punopravna članica EU, situacija u kojoj imate instituciju poput Ureda visokog predstavnika djeluje prilično neprimjereno i taj dojam će se pojačavati kako vrijeme bude odmicalo. Uvjeren sam da će do trenutka kada BiH stekne kandidacijski status, a na temelju reformi koje će ojačati institucije i vladavinu prava, potpuno nestati i potreba za međunarodnom institucijom tog tipa. Time bi ona uspješno okončala i svoju misiju, i to bi bio kraj jednog poglavlja o BiH kao postkonfliktnom društvu. Uloga međunarodne zajednice u BiH prošla je različite faze, uglavnom ovisno o međunarodnim odnosima, ali i kretanjima u BiH. Za razliku od ranijeg provođenog rigidnog intervencionizma i uloge policajca, Ured visokog predstavnika danas je bliži javnom korektivno-političkom djelovanju koje suštinski ne dotiče unutarnje političke procese. Svaka dodatna stabilizacija prilika u BiH zasigurno bi nametnula i pitanje razložnosti njegova postojanja. Naravno da nikome nije izravni cilj gašenje institucije međunarodnog predstavnika, ali zasigurno jest stvaranje ambijenta koji će prirodom stvari i njegovo postojanje učiniti suvišnim. Uvjeren sam da u konačnici svi tome težimo. U ovome trenutku njegovu jedinu smislenu ulogu vidim u pružanju potpore svemu onome što činimo u kontekstu implementacije reformi na našem europskom putu.
* Kako mislite da će izgledati BiH kad ispuni sve uvjete za ulazak u članstvo EU? U kojoj će mjeri biti daytonska?
- Ona će uvijek u većoj ili manjoj mjeri biti daytonska, iako s nešto drugačijim konotacijama. Uvjeren sam da će Dayton kao takav još dugo biti konstanta koja suštinski određuje sustav BiH, ali na način koji više neće biti stalni predmet sporenja i politizacije, dežurni izgovor za nerad i neuspjeh. U poratnoj povijesti BiH bilo je i relativno uspješnih razdoblja, ali ona su uvijek bila vezana za kretanje BiH prema EU i ispunjavanje njenih uvjeta. Duboko sam uvjeren da bez tog puta, perspektive i načina djelovanja nije moguć napredak u BiH. To je temeljna misao vodilja koja me, unatoč nepovoljnim okolnostima i velikim otporima, opredijelila da učinim sve ono što je bilo nužno kako bismo došli u poziciju predaje zahtjeva za članstvo, čime smo otvorili jedno potpuno novo poglavlje u odnosima s EU. To, između ostalog, potvrđuje i da se BiH u svom daytonskom ruhu može uspješno kretati prema EU. Stoga vjerujem kako u skorijoj budućnosti neće biti značajnijih ustavnih i organizacijskih promjena, ali zasigurno moramo unaprijediti mehanizme institucionalne zaštite konstitutivnih naroda, političku kulturu i odnose podići na višu razinu. Prije svega, izmjene izbornog zakona nužno moraju kompenzirati sve one najizraženije manjkavosti BiH uređenja, a to je prvenstveno njegova nesposobnost da osigura potpunu ravnopravnost svim konstitutivnim narodima u pogledu izbora i zastupljenosti legitimnih političkih predstavnika. Dobro je poznato da su Hrvati tu u najlošijem položaju jer, za razliku od druga dva naroda, nisu većina ni u jednom od dva entiteta i zbog toga su najranjiviji na majorizaciju. Tu se moraju uspostaviti mehanizmi zaštite, a ključne su izmjene izbornog zakona. Nužne su žurne korekcije u tom dijelu.
*Što na tom putu očekujete od Hrvatske?
- Imajući u vidu da je Hrvatska naš prvi susjed s kojim dijelimo najdužu granicu, koji ima najnovija iskustva i kompetencije u području europskih integracija, u tom dijelu očekujem nastavak potpore integraciji BiH u EU, od diplomatsko-političke do tehničke. Naime, predajom zahtjeva za članstvo ušli smo u proces koji je prije svega tehnički zahtjevan i tu su nam iskustva Republike Hrvatske od neprocjenjivog značaja. Na tome je bio naglasak i tijekom mog nedavnog susreta s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, premijerom Tihomirom Oreškovićem i predsjednikom Sabora Željkom Reinerom. Neupitna je puna posvećenost jačanju suradnje dviju zemalja i ona je obostrana, a to je potvrdio i prvi službeni posjet Mire Kovača BiH neposredno nakon njegova imenovanja na dužnost ministra vanjskih poslova. To nije slučajnost. Stabilna i prosperitetna, jednom riječju europska BiH zasigurno je interes i Republike Hrvatske. S druge strane, za nas u BiH Republika Hrvatska simbolizira putokaz prema EU i njena ulazna vrata do kojih što prije želimo doći.
* Zahtjev za članstvo u EU ste predali, a što s NATO-om?
- Kada je u pitanju NATO, naš sljedeći korak, koji namjeravamo napraviti, usmjeren je prema tom planu. To je i moj najveći prioritet nakon predaje zahtjeva za članstvo. Bez ikakve sumnje je pitanje članstva u NATO-u neodvojivo od našeg europskog puta. Duboko vjerujem da postizanju tog cilja uvelike doprinose pomaci koje postižemo i na planu europskih integracija, tako da već sredinom ove godine očekujem i aktivaciju Akcijskog plana za članstvo (tzv. MAP-a). Naša je opredijeljenost tu jasna, bez obzira na sve izazove s kojima se suočavamo. Uvjeren sam da će to vrednovati i u samom NATO-u njegove članice te da ćemo već u lipnju na summitu u Varšavi dobiti zeleno svjetlo za aktiviranje Akcijskog plana za članstvo. Republika Hrvatska, kao punopravna članica NATO-a, zasigurno može mnogo pomoći BiH i u realizaciji toga strateškog cilja.
* Kako ocjenjujete trenutačnu političku situaciju u BiH i Federaciji BiH, posebno u svjetlu uhićenja Fahrudina Radončića?
- Nekako smo se navikli na stalne političke turbulencije i istodobno razvili otpornost na njih. Nastojim u prvom redu na svaki način onemogućiti da sve ono što se svakodnevno događa u našoj političkoj areni utječe na naš europski put. To je previše značajno pitanje da bismo dopustili da ga bilo što ugrozi. Zasad uspijevamo zaštititi taj dio i zadržati ga u okvirima institucionalnog djelovanja, svakako uz kontinuirane izazove koji nas prate sve ovo vrijeme. Nekima smetaju uspjesi aktualne koalicije, koje nisu bili sposobni iznijeti nositelji vlasti u ranijem razdoblju. Deblokada europskog puta BiH je svakako najznačajniji od njih. Tako sada i situaciju s Radončićem neki žele iskoristiti kako bi ugrozili procese koje smo uspjeli pokrenuti. Radončić i Savez za bolju budućnost bez ikakve sumnje odigrali su ključnu ulogu u konsolidaciji izvršne vlasti u Federaciji BiH kako bi ona bila sposobna reformski djelovati. Na tome sam mu iznimno zahvalan. U ovom trenutku je sasvim jasno da postojeća koalicija nema alternative, što je potvrdio i Radončić neposredno nakon privođenja. Uvjeren sam da će pravosudne institucije BiH u pravičnom i do kraja nepristranom postupku rasvijetliti sve okolnosti optužbi koje mu se stavljaju na teret.
* Što je potrebno da takve afere nestanu s političke scene u BiH?
- Potrebna nam je vladavina prava, a nju može izgraditi samo čvrsta opredijeljenost i volja da slijedimo europska načela. Sve to što se događa, učvršćuje me u uvjerenju da je europski put jedini transformacijski mehanizam za BiH u suvremenu višenacionalnu demokratsku državu ravnopravnih naroda i jednakih građana, dostojnu punopravnog članstva u EU. Kako budemo napredovali u ostvarenju te vizije, tako ćemo imati sve vjerodostojnije institucije, razvijeniju društvenu i političku kulturu i sve manje nesporazuma i prepreka različite vrste. Tada će i naše institucije uživati povjerenje svih naših građana. Međutim, za to su potrebni izvjesno vrijeme i, naravno, reforme. Europski put će nam omogućiti da korigiramo nepravilnosti i kada to postignemo, imat ćemo pravnu, političku, gospodarsku i svaku drugu sigurnost u zemlji.
* Vašim je izborom u Predsjedništvo BiH riješen jedan od problema koji je tištio Hrvate. Koji su sljedeći koraci koje Hrvati očekuju?
- Ne bih rekao da je, kako navodite, taj problem riješen. Moj je izbor bio privremeno rješenje, do sljedećih predsjedničkih izbora. Naime, javnosti je manje poznata činjenica da su i na prošlim izborima u optjecaju bile ideje o izbornom inženjeringu koji bi 'podobne' doveo na mjesto legitimno izabranih predstavnika hrvatskog naroda. To je po tko zna koji put pokazalo da je Hrvatima uistinu potrebna institucionalna zaštita i da se ta pitanja ne smiju prepustiti slučaju. Ono što je u ovom trenutku prioritet, a što je izuzetno važno za političku stabilnost BiH, vladavinu prava i njezin europski put, jesu izmjene izbornog zakona. On je u sadašnjem obliku Hrvatima neprihvatljiv jer ne pruža jednaku mogućnost izbora legitimnih političkih predstavnika kao što to omogućava za druga dva naroda. Osim što je nepravedan, pa i neustavan, izborni zakon suzbija pluralizam i stvara osjećaj grča kod Hrvata zbog postojanja mogućnosti da u dogledno vrijeme izgube status konstitutivnog naroda temeljem njihove malobrojnosti i nedovoljne zaštićenosti od mogućnosti izbornog inženjeringa i majorizacije. Jasno je da to ne smijemo ni po koju cijenu dopustiti. Ipak, vjerujem da na unutarnjem političkom planu postoji dovoljno svijesti o značaju rješavanja tog pitanja. Svaki unutarnji dogovor koji u BiH samostalno postignemo zasigurno jača naše ukupne europske perspektive. Stoga duboko vjerujem da ćemo političkim dogovorom o izmjenama izbornog zakona Europi vrlo skoro poslati još jednu snažnu poruku, a to je da smo sposobni samostalno rješavati svoje probleme i odgovoriti svim izazovima političke prirode. To će definitivno značiti da BiH može funkcionirati kao država koja zavređuje svoje mjesto u velikoj obitelji EU, zajedno s drugim članicama.
* Bili ste u Zagrebu kod novog premijera, kakva je vaša ocjena razgovora?
- Da, nakon susreta s predsjednicom Republike, sastao sam se i s Tihomirom Oreškovićem i Željkom Reinerom, kojima sam tom prigodom čestitao na imenovanju na nove dužnosti i poželio im uspjeh u radu. Na svojim iznimno važnim i odgovornim pozicijama oni zasigurno mogu dati golem doprinos daljnjem jačanju suradnje BiH i Republike Hrvatske te pružiti konkretnu potporu aktivnostima BiH na njezinu europskom putu.
Nakon mog povratka iz Zagreba, na posljednjoj sjednici Predsjedništva BiH potvrđen je datum službenog dvodnevnog posjeta našeg tročlanog Predsjedništva Republici Hrvatskoj za 8. i 9. ožujka, čime smo još jednom potvrdili zajedničku želju za bližom suradnjom.
Jačanjem odnosa BiH i Hrvatske, naročito u području gospodarstva, možemo unaprijediti i tu vrstu stabilnosti u BiH do razine primjerene europskim standardima te na taj način ubrzati integracijske procese. Osim toga, zakonodavna vlast RH raspolaže neprocjenjivim iskustvom u području usvajanja pravne stečevine EU i usklađivanja zakonodavstva pa je u tom smislu nužna bliska suradnja i zakonodavnih tijela dviju zemalja, kako na općoj tako i na razini povjerenstava i radnih tijela.
Vrlo brzo planiramo usvojiti i novi sporazum o europskom partnerstvu između naših zemalja, koji će ispuniti sve pretpostavke za realizaciju cjelovite operativne i političke suradnje u svim europskim pitanjima.
* Hoće li sada kad je u hrvatskoj Vladi HDZ, vaša sestrinska stranka, suradnja biti bolja?
- Ta je suradnja već sada na najvišoj razini. Kao potvrdu izrečenog, već 11. ožujka u Sarajevu je planirana zajednička sjednica ove dvije sestrinske stranke, HDZ-a BiH i Republike Hrvatske. Naša suradnja ima dugu i bogatu povijest, kontinuitet i potreban intenzitet. Bliskost i razumijevanje koje već imamo svakako će potpomoći uzajamnu suradnju i komunikaciju na institucionalnoj razini i sada kad je HDZ u Hrvatskoj dio vlasti. Mislim da to predstavlja dodatnu vrijednost za obje zemlje.
* Iz BiH je relativno velik broj ljudi otišao na bojišta u Siriju i Irak. Neki se vraćaju. Kako ocjenjujete sigurnosnu situaciju? Može li BiH postati prijetnja regiji po pitanju radikalizma i terorizma?
- To je sigurnosni problem na koji često ukazujemo i s čijim se posljedicama već suočavamo. Prema službenim procjenama, druga smo zemlja na Balkanu po broju osoba koje su otišle na tamošnja ratišta. To znači da su, osim represivnih zakonskih mjera koje sankcioniraju takve osobe, potrebne i dublje analize kako bi se definirale mjere prevencije koje će smanjiti podložnost dijela našeg stanovništva na negativne ideološke utjecaje koji ih navode na tu vrstu djelovanja. Uvjeren sam da je, uz onaj najvažniji institucionalni dio, za provedbu sveobuhvatnog plana prevencije i borbe protiv terorizma važno uključiti i obrazovanje, društvo, vjerske i lokalne zajednice. Tu je izuzetno značajna i regionalna suradnja sigurnosnih službi kako bismo se suprotstavili terorizmu i spriječili njegove promotore u ostvarivanju svojih ciljeva. Premda se radi o globalnom problemu, uvjeren sam da sami možemo učiniti mnogo toga što će smanjiti utjecaj ekstremnih ideologija u našem društvu. Jedino tako možemo dugoročno prevenirati brojne negativne posljedice, daljnju radikalizaciju i incidente povezane s njom.
* Nedavno je na prosvjedima traženo da tužiteljice i sutkinje imaju pravo nositi hidžab. Očekujete li da će biti još sličnih zahtjeva?
- Da, u tom slučaju sukobila su se dva različita svjetonazora: sekularni i vjerski. U situacijama kada ta dva načela nije moguće pomiriti, država i njezine institucije nastoje sačuvati, istaknuti ili makar stvoriti privid svoje apsolutne neutralnosti. To čine tako što se u pravilu opredjeljuju za obranu sekularnih načela. Problem je što su ta načela vezana za konkretne potrebe, a to je s jedne strane potreba da se sačuva sekularni karakter države i njezinih institucija, a s druge strane potreba zaštite ljudskog prava na identitet i njegovo slobodno izražavanje. Taj slučaj nas navodi na razmišljanje da ni ljudska prava nisu apsolutno primjenjiva u praksi jer se neka od njih susreću s pravima drugih i, na kraju, s pravom države da uređuje to područje i zaštiti one vrijednosti za koje procjenjuje da su od općeg i za nju od posebnog značaja. Budući da se radi o složenim pitanjima na koja je teško pronaći jednostavan i brz odgovor, a imaju snažne društvene i emotivne reperkusije kod dijela naše javnosti, jasno je da će biti potrebno neko vrijeme kako bi se došlo do jedinstvenog razumijevanja ovog problema. Stoga vjerujem da ćemo se još susretati sa sličnim pitanjima.