Bivši šefovi Službe državne sigurnosti SFRJ Zdravko Mustač i Josip Perković već su u njemačkom istražnom zatvoru, a najmanje još trojica njihovih nekadašnjih kolega iz jugoslavenskog SDS-a nervozno čekaju hoće li se i njihova imena pojaviti u informacijskom sustavu S.i.Re.N.E., što bi značilo da je Njemačka i za njima raspisala europske uhidbene naloge vezano za ubojstvo Stjepana Đurekovića.
Imena Franje Vugrinca i Miše Deverića, nekadašnjih šefova u zagrebačkom Centru SDS-a, spominju se u ovom kontekstu već dulje vrijeme, a od ulaska Hrvatske u EU pojavilo se ime operativca Goran Ljubičić Geje. Međutim, unatoč tome što od izručenja Mustača Njemačkoj neposredno prije Uskrsa iz dana u dan stižu neslužbene informacije da su stigli novi uhidbeni nalozi, to se nije dogodilo. To demantira i naša policija, a osim toga, da su stigli, po njima bi se moralo i postupati. To ne znači da nalozi i Njemačke već sutra neće postati službeni. Naime, posve je jasno, informacije o novim europskim uhidbenim nalozima nisu izmišljene. Vugrinec, Deverić, Ljubičić, ali i još nekoliko osoba iz jugoslavenske tajne službe, izravno se spominju u njemačkom spisu vezanom za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. godine u Wolfratshausenu kod Münchena.
Od njima bliskih osoba doznajemo da su ih njemačke vlasti u ranijoj fazi istrage i kontaktirale.
Neki od njih pozivani su da dođu u Njemačku i kao svjedoci daju iskaze o svojim mogućim saznanjima vezanima za Đurekovićevo ubojstvo. Međutim, prevladao je strah da bi pritom mogli završiti u njemačkom zatvoru, odnosno nepovjerenje prema tamošnjim vlastima, te se navodno nitko od njih nije odazvao tim pozivima.
A ono što su Nijemci od njih željeli čuti vrlo vjerojatno su njihova saznanja o događanjima koja su 1982. prethodila Đurekovićevu ubojstvu. Konkretno o SDS-ovoj operativnoj akciji kodnog imena Brk. Naime, već iz europskog uhidbenog naloga za Zdravkom Mustačem jasno je da su Nijemci istragom obuhvatili i jednogodišnji period pripreme ubojstva Stjepana Đurekovića. Tako inkriminacija počinje riječima da je Mustač neutvrđenog dana u proljeće 1982. godine tada podređenom Josipu Perkoviću “dao nalog da planira i logistički pripremi ubojstvo Stjepana Đurekovića, Hrvata u egzilu živućeg u Njemačkoj...”.
U Zagrebu je sve počelo
Početkom srpnja upravo je zagrebački Centar SDS-a počeo operativnu akciju Brk koja je zapravo bila operativna obrada Stjepana Đurekovića, direktora marketinga u Ini koji je nekoliko mjeseci ranije pobjegao u Njemačku i tamo zatražio azil.
Zaštita vrha države
Zanimljivo je pritom spomenuti i dio presude njemačkog suda u slučaju Krunoslava Pratesa, hrvatskog emigranta i doušnika Josipa Perkovića, pravomoćno osuđenog na doživotni zatvor zbog sudjelovanja u Đurekovićevu ubojstvu.
U tom se dijelu govori o tome da motiv likvidacije nije bila samo Đurekovićeva “protujugoslavenska djelatnost” u Njemačkoj, već da je ubojstvo odrađeno kako bi se zaštitilo jugoslavenskog funkcionara Miku Špiljka, odnosno njegova sina Vanju Špiljka vezano za malverzacije u Ini.
Prema presudi, Mika Špiljak konzultirao se o rješavanju problema zvanog Đureković s Jurom Bilićem i još jednim tadašnjim članom Predsjedništva CK SKH, i to još početkom 1982., dok je Đureković još bio u SFRJ (pobjegao je u travnju, op.a.). Špiljku je tada, nastavlja se, jasno rečeno da Đurekoviću, ako je pronevjerio novac u Ini, treba normalno suditi u Jugoslaviji, a likvidacija bi došla u obzir kada bi postao državni neprijatelj. A takvim bi ga se smatralo ako bi iz inozemstva provodio antidržavni terorizam, a pod to je spadalo i samo pisanje protiv jugoslavenskog režima.
Prema presudi Pratesu, zadatak da stvori preduvjete i organizira Đurekovićevo ubojstvo povjeren je Zdravku Mustaču. Upravo u proljeće te 1982. godine Mustač je s mjesta šefa zagrebačkog SDS-a promoviran za načelnika republičke službe.
Operacija Brk
Njegov nasljednik u zagrebačkom Centru Franjo Vugrinec otvara akciju Brk. Prema podacima iz tog vremena, akciju Brk, odnosno obradu Đurekovića, Vugrinec je formalno predložio uz suglasnost načelnika II. odjela republičkog SDS-a Josipa Perkovića i Srećka Šimurine, njegova izravnog nadređenog pomoćnika republičkog sekretara zaduženog za SDS. Odobrenje je dao šef republičkog SDS-a Zdravko Mustač. Ili, kako to Nijemci vide, Mustač je nalog spustio Perkoviću, a Perković Vugrincu. Ovaj je pak samu obradu povjerio svom nadležnom II. odjelu za neprijateljsku emigraciju koji je vodio Mišo Deverić, a operativac je bio Goran Ljubičić. Navodno je većina operativnih saznanja dobivana preko doušnika kodnog imena Stiv. A to je, dokumentirano, bila Perkovićeva veza u Njemačkoj iz Đurekovićeve blizine - sada osuđeni Krunoslav Prates.
Dakle, Nijemci operativnu akciju Brk očito smatraju pripremnim radnjama koje su se provodile s ciljem likvidacije Stjepana Đurekovića. Služba je tako saznala sve o Đurekoviću, što radi, s kim se druži, koje su njegove životne navike... A imali su i osobu koja je s njima bila gotovo u svakodnevnom izravnom kontaktu - Krunoslava Pratesa.
A Prates je osuđen za sudjelovanje u ubojstvu jer je, prema stavu njemačkog suda, značajno pridonio izvršenju ubojstva. Preko Perkovića je omogućio izvršiteljima da neprimjećeno uđu u garažu, koja se koristila kao tiskara, a u kojoj je Đureković mučki ubijen. Naime, predao je Perkoviću kopiju ključa od te garaže, što je Prates i sam priznao, sporeći, međutim, da je i posumnjao da bi to moglo poslužiti za likvidaciju
Upravo zbog toga njemačko Savezno tužiteljstvo tereti i Perkovića. “Perković je, kako se osnovano sumnja, bio u odlučujućoj mjeri uključen u pripremu atentata. Između ostaloga pribavio je kopiju ključa od garaže tako da su počinitelji neprimjećeno mogli ući unutra...”, stoji u jednom od priopćenja Saveznog tužiteljstva SR Njemačke objavljenih vezano uz ovu istragu.
Što se tiče samog izvršenja ubojstva, u njemačkom uhidbenom nalogu protiv Mustača stajalo je da je Mustač tu “zadaću” povjerio nekadašnjem šefu II. odjela za neprijateljsku emigraciju splitskog SDS-a, sada pokojnom Blagoju Zeliću. To bi se uklapalo u priču Udbina likvidatora Vinka Sindičića koji je u svome svjedočenju u Njemačkoj spominjao Zelića i “njegova” čovjeka Luku Sekulu kojega je povezivao s izvršenjem ubojstva Đurekovića.
Zelićev ‘čovjek iz sjene’
Sekula inače živi u Švedskoj, a Sindičić je u međuvremenu osuđen u Njemačkoj na uvjetnu kaznu zbog protuzakonitog dovođenja Sekule u München. Sam Sekula je, kada se otkrilo da ga je Sindičić nasilno doveo na teritorij Njemačke, pušten na slobodu.
Prema neslužbenim informacijama, njemačke vlasti zbog ovog, ali i cijelog niza drugih ubojstava koje pripisuju tajnoj službi nekadašnje Jugoslavije, traže još veći broj osoba s područja bivše države, koji uglavnom žive u BiH. Do sada izvršeni europski uhidbeni nalozi odnosili su se isključivo na ubojstvo Đurekovića tako da se, bez dodatne dozvole hrvatskih sudova, Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj ne može suditi ni za koje drugo kazneno djelo. Međutim, čini se da njemačke vlasti na istrazi ubojstva Đurekovića ne pokušavaju samo riješiti tu likvidaciju, već da ujedno stvaraju cijeli mozaik dijela jugoslavenske tajne službe koji je planirao, organizirao i izvršavao ubojstva političkih neistomišljenika na njemačkom teritoriju. Odavno je poznato da Nijemci istražuju najmanje 22 likvidacije koje izravno povezuju s Udbom. Ubojstva Đure Zagajskog, Mile Rukavine, Krešimira Tolja, Vida Maričića, Nikole Miličevića, Josipa Senića, od 1967. do 1989. kada je ubijen Ante Đapić, stric istoimenog političara pravaša.
Mustačev krimen
Da se likvidacije pripisuju Udbi stoji i u presudi suda u Münchenu protiv Pratesa, ali i u službenim priopćenjima njemačkog Saveznog tužiteljstva. “Od 1967. bivša jugoslavenska tajna služba izvršila je više atentata na članove emigrantskih skupina. Jedan od tih atentata bio je na Đurekovića...”, stoji u uvodu priopćenja njemačkog tužiteljstva u povodu predaje Zdravka Mustača po europskom uhidbenom nalogu. Ako se točnom pokaže informacija da Nijemci obuhvaćaju širi krug bivših SDS-ovaca europskim uhidbenim nalozima, onda na taj način očito polušavaju dobiti i ponekog insajdera spremnog na suradnju, odnosno daljnje razotkrivanje dijela Udbine mreže zadužene za likvidacije. Treba se samo prisjetiti informacija da je i Josipu Perkoviću njemačko tužiteljstvo nudilo nagodbu.
Đavolji svjedok
Iako svaki na svoj način, tu su informaciju potvrdili i Perkovićev odvjetnik Nobilo i publicist Bože Vukušić, koji je materijalima iz Udbinih arhiva i svojim svjedočenjem pomagao njemačkom tužiteljstvu. Ponuda je bila tri godine zatvora uz priznanje i otkrivanje imena svih ostalih umiješanih u Đurekovićevo ubojstvo. Nagodba nije postignuta. No, sada kada su čelni ljudi tajne službe bivše države završili u rukama njemačkog pravosuđa, pitanje je kako će se s istim problemom nositi njihovi nekadašnji podređeni. Hoće li, ako europski uhidbeni nalozi protiv njih stignu, krenuti istim putem kao Perković i Mustač, jer je izvjesno da mogu računati s izručenjem Njemačkoj. Ili će ih i sama najava naloga potaknuti da preduhitre takav razvoj situacije i pokušaju ishoditi status svjedoka.
U istom su zatvoru, ali ih drže potpuno odvojenima
Josip Perković i Zdravko Mustač “smješteni” su u istražni zatvor JVA Stadelheim u Münchenu. Perkoviću je nakon izručenja najprije bio određen boravak u zatvoru u Nürnbergu iz sigurnosnih uvjeta. Perković je vrlo brzo vraćen u München. Tamo su stvoreni posebni uvjeti za njegov boravak pa je u početku bio u potpunoj izolaciji. Sada je u isti zatvor smješten i Zdravko Mustač. No nikakav kontakt između njih dvojice nije moguć. Čak ni odvjetnici s njima ne mogu razgovarati na hrvatskom jeziku bez prisutnosti službenog njemačkog prevoditelja.
‘Perković šuti, a Mustač je uzeo Berniejeva odvjetnika
Otkad je Josip Perković u siječnju završio u izolaciji u istražnom zatvoru Stadelheim u Münchenu, mogu se čuti glasine da je Perković “progovorio”. Međutim, njegov zagrebački odvjetnik Anto Nobilo, koji je dobio dopuštenje za aktivan braniteljski angažman i u Njemačkoj, takve informacije odlučno opovrgava.
- To je laž. Gospodin Perković ne razgovara u zatvoru ni s kim osim sa mnom. Nagodba mu je i prije bila nuđena, ali on na to nije pristao - izjavio je odvjetnik Nobilo. Napomenuo je da je Perkoviću, ali i Zdravku Mustaču, tužiteljstvo ponudilo nagodbu prvog dana nakon predaje Njemačkoj. Prošle godine, podsjetio je, Perkoviću su nuđene tri godine zatvora, što je on odbio jer nije htio priznati ništa što bi uključivalo sudjelovanje u ubojstvu. Sada je nagodba i njemu i Mustaču, dodao je, ponuđena načelno, kao jedna od opcija, koju su obojica također odbili.
Nobilo kaže da sada intenzivno pripremaju obrane iščekujući optužnicu Saveznog tužiteljstva.
- Prema nekim najavama optužnica bi mogla biti podignuta prije ljeta, a početak suđenja očekuje se najesen. Bit će zanimljivo - istaknuo je Nobilo. Dodao je da je sudjelovanje u obrani Mustača uz odvjetnicu Lidiju Horvat i Danielu Dopf potvrdio i poznati odvjetnik Norbert Scharf, kojeg smo nedavno vidjeli na djelu u obrani Bernieja Ecclestonea.
Kronologija slučaja
24. travnja 1982. Stjepan Đureković pobjegao je iz Jugoslavije. U Njemačkoj se pridružio sinu Damiru koji je otišao da bi izbjegao služenje JNA.
7. srpnja 1982. počinje obrada Stjepana Đurekovića u SDS-ovoj operativnoj akciji Brk.
28. srpnja 1983. u improviziranoj tiskari, zapravo garaži u Wolfratshausenu kod Münchena ubijen je Đureković.
U rujnu 1987. u kanadskom Calgaryju pronađen je mrtav Damir Đureković. Prema službenoj verziji, koja je od početka bila puna kontradiktornosti, izvršio je samoubojstvo.
Početkom srpnja 2005. u Münchenu je uhićen Krunoslav Prates zbog sumnje na umiješanost u ubojstvo Stjepana Đurekovića. Tada je prvi put raspisana tjeralica i za Josipom Perkovićem.
U srpnju 2008. Prates je na sudu u Münchenu osuđen na kaznu doživotnog zatvora. Tjeralici za Perkovićem dodan je i Zdravko Mustač.
U ožujku 2009. njemački Savezni vrhovni sud u Karlsruheu potvrdio je osuđujuću presudu Krunoslavu Pratesu.
U lipnju te 2009. godine Njemačka raspisuje EU uhidbene naloge za Perkovićem i Mustačem.
1. srpnja 2013. Hrvatska ulazi u EU i ima mogućnost izručiti vlastite državljane drugim članicama po europskom uhidbenom nalogu. Perković i Mustač izbjegavaju izručenje zbog famozne odredbe o neziručenju za kaznena djela počinjena prije kolovoza 2002. godine.
1. siječnja 2014. pod pritiskom Europske komisije na snagu stupa izmijenjeni zakon s izbačenim vremenskim ograničenjem. Perković i Mustač su odmah uhićeni, ali su zbog različitih odluka sudova i kasnijem tumačenju Vrhovnog suda RH-a predani Njemačkoj u razmaku od tri mjeseca.
Josip Perković
Josip Perković (70) početkom 1970. počeo je raditi u osječkoj službi državne sigurnosti. Od 1973. bio je zadužen za neprijateljsku emigraciju, najprije u II. odjelu Centra Osijek, kasnije u republičkom SDS-u sve do 1986. godine kada je postao pomoćnik sekretara za unutrašnje poslove SRH. U Hrvatskoj je 1991. godine imenovan za pomoćnika ministra obrane RH. Radio je na formiranju obavještajne službe u MORH-u, a kasnije na savjetničkim pozicijama u MORH-u i HIS-u.
Zdravko Mustač
Zdravko Mustač,(72) u Centru SDS-a Zagreb počeo je raditi 1964. godine. Od 1979. do 1982. bio je načelnik toga centra, a od 1982. do 1986. zamjenik republičkog sekretara za unutrašnje poslove, odnosno šef republičkog SDS-a. Šef savezne službe postao je 1986. i na toj je poziciji ostao sve do 1991. godine.
Početkom ‘91. Mustač se vraća u Zagreb. U Hrvatskoj je bio zamjenik Josipa Manolića u Uredu za zaštitu ustavnog poretka, a kasnije je bio i savjetnik Hrvoja Šarinića u Uredu za nacionalnu sigurnost RH.