U povodu ideje predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića o kojoj bi, kako je rekao, “možda trebalo razmisliti, da se po uzoru na Državno izborno povjerenstvo u budućnosti Povjerenstvo za utvrđivanje sukoba interesa izabere tako da u njemu budu dva člana koja je predložila oporba i dva od strane parlamentarne većine, a da predsjednik Povjerenstva bude predsjednik Vrhovnog suda po položaju”, što je izazvalo niz kritičkih reakcija stručnjaka koji su je odbacili kao lošu i neodrživu, reagirao je i predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa.
Dio stručnjaka procijenio je spornim nametanje predsjednika VS-a na čelo Povjerenstva već i zbog toga što predsjednika VS-a predlaže predsjednik države, što bi značilo da se automatski mora izuzeti iz predmeta u kojima se odlučuje o sukobu interesa predsjednika.
Problematično je i to što predsjednika VS-a Sabor potvrđuje običnom većinom, a za članove Povjerenstva potrebna je apsolutna saborska većina. Sam Sessa upozorava kako je pogrešno i promašeno da se sama ideja “povezuje s osobom”, premda ni sam ne smatra da bi bilo dobro da predsjednik VS-a bude i predsjednik Povjerenstva.
“Kad bi se predsjednik VS-a birao na drugačiji način, a ne prijedlogom predsjednika, onda bi se možda čak i moglo razgovarati o tome. Ali, dok je ovako, to bi bio prevelik teret, ne treba predsjedniku VS-a još dodatnih funkcija”, kaže Sessa.
Podsjeća kako je “više puta javno isticao da je došlo vrijeme da predsjednik VS-a, a i suci VS-a ne bi trebali biti ni članovi DIP-a, a ne da bi predsjedniku VS-a trebalo dodavati još neke dužnosti i funkcije tako da ih ima više od engleske kraljice. Ideja o povećanju neovisnosti Povjerenstva o sukobu interesa svakako je legitimna i ako bi se to željelo postići uključivanjem sudaca, s obzirom na činjenicu da se predsjednik VS-a bira isključivo kroz politički proces, na čelu Povjerenstva mogao bi biti sudac VS-a kojeg bi birala Opća sjednica suda”.
Prozivke da je i sam imao ozbiljnih problema s prikazivanjem svoje imovine, pa nije jamstvo da bi imao osjećaj za poštivanje integriteta institucije, odbacuje i kaže kako je “žalosno što samozvani ustavnopravni stručnjaci koriste svaku priliku za osobne neutemeljene napade, o temi koja je sve ali nije osobna, ali to neka ide njima na dušu.
” Prema njegovu mišljenju, suština je, kaže, uvijek u osobama i koliko su stručne i autonomne. Njegovo je iskustvo u DIP-u, čiji izbor odražava balans političkih opcija, da “ljudi tamo rade kao individualci, neovisno o tome otkud su došli”.