Na masivnim metalnim vratima, zaključanima običnim šifriranim lokotom za bicikl, stoji poruka “Zabranjen prolaz”. Pored vrata, unutar posjeda, kamenom je ozidana stražarnica. Kroz vrata se dalje održavanim, zelenim perivojem, vidi kuća jednokatnica.
U jednom smo od najelitnijih dijelova Samobora, otkud pogled puca na cijeli grad i okolno Samoborsko gorje. Jesen je već učinila svoje. Boje se u gustoj šumi prelijevaju iz zelene u smeđu, a iako je neuobičajeno sunčan dan za sredinu listopada, magla se ni u 10 sati još nije digla. Otvaramo vrata i ulazimo na imanje. Nemojte nas pitati kako, ali uspjeli smo biti prvi novinari koji su ušli na ovaj posjed.
Ispred smo nekadašnje vikendice Josipa Broza Tita, njegova privatnog imanja, na kojem je boravio nekoliko puta. Godine 1958. proveo je tu čak dva mjeseca. U miru i tišini pripremao se za Sedmi kongres Saveza komunista Jugoslavije, koji se od 22. do 26. travnja održavao u Ljubljani.
Kuća nije luksuzna, veličine je 170 metara četvornih, i izgleda kao svaka druga pristojnija vikendica, ali posjed je impresivan: 43.000 metara četvornih prave ekskluzive.
Bio je to njegov privatni posjed. Nikako državni, kažu svjedoci vremena. Još krajem 30-ih godina, njegova treća supruga Herta Haas i njena baka kupili su staru brvnaru. Betonski temelji danas nepostojeće kućice i danas su vidljivi. No današnja Titova vila sagrađena je 1947.
Glavni objekt na posjedu
Samoborska oaza
Tito nije želio da ga se ometa na privatnom imanju pa tako nije dozvoljavao ni fotografima da ga tamo snime. U lokalnim kronikama bilježi se samo jedan Titov posjet Samoboru, 23. travnja 1972. Prema pisanju samoborskih medija, tadašnjeg šefa države dočekali su predsjednik Skupštine općine Vladimir Knežević, sekretar Općinskog komiteta Saveza komunista Zlatko Baj, i predsjednik Socijalističkog saveza Branko Kos. No nigdje nema niti rečenice o tome je li predsjednik SFRJ bio u svojoj samoborskoj oazi.
Glavni objekt na posjedu
Sve do 1964. godine, ovo je imanje bilo u vlasništvu Titova sina Aleksandra Miše Broza, a onda se vlasništva odrekao, država je uzela svoje, a on je nastavio tamo živjeti. U demokratskoj Hrvatskoj, posjed je još 1998. proglašen državnim, ali sve ove godine bespravno ga koristi Mišo Broz, danas 76-godišnji sin Tita i Herte, bivši jugoslavenski i hrvatski diplomat, kojeg je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman 90-ih poslao u Rusiju i Egipat, a od 2004. do 2009. taj je posao radio i u Indoneziji. Broz se 1964. odrekao prava vlasništva u korist društvene zajednice. Danas kaže da ga je na to natjerao Ivan Krajačić-Stevo, prvi načelnik OZNA-e.
- On je rekao da država ne može plaćati održavanje i policiju za privatni objekt. Budući da je on bio prijatelj mog oca, mislio sam da je to s njime dogovoreno, no kada je Tito to saznao, sve do svoje smrti pokušavao je vratiti imanje u svoje vlasništvo - tvrdi danas Mišo Broz.
Šišmiš u podrumu sekundarnog objekta
Nakon što mu je otac umro, Mišo 1982. traži raskid ugovora o darovanju i povrat nekretnina u njegovo vlasništvo, uz preuzimanje obveze da plati naknadu za sva ulaganja izvršena za vrijeme dok su nekretnine bile u vlasništvu države. Tadašnje Izvršno vijeće Sabora, 17. travnja 1990., priznalo je Miši Brozu pravo vlasništva na dijelu nekretnine, no u knjigama premjere i specifikacije čestica nikada nisu napravljene, pa ni ugovor nikada nije bio potpisan.
Okoliš posjeda kojem je vlasnik bio Josip Broz Tito
Broz mlađi nastavio je i te godine, i 1991. sa zahtjevima za povratom, ali to se nije dogodilo. Konačno, uknjižba prava vlasništva Republike Hrvatske provedena je na temelju rješenja Općinskog suda u Samoboru, 20. travnja 1998., a tadašnje Državno pravobraniteljstvo (sada Državno odvjetništvo RH) dvije godine kasnije zatražilo je službenim dopisom od Aleksandra Broza da u roku od 30 dana preda posjed u državno vlasništvo. Zaprijetili su mu i potrebnim zakonskim mjerama. “Ako se ne iselite, plaćat ćete naknadu za neosnovano korištenje nekretnine u visini tržišne zakupnine”, piše mu tadašnji državni pravobranitelj Petar Šale.
Skulptura ispred kuće glavnog objekta
No, ni nakon toga ništa se nije dogodilo. Broz od predsjednika Sabora Luke Bebića ponovno traži povrat imovine za koju tvrdi da je njegova, ali imanje ostaje u državnom vlasništvu. Broz, dakle, bespravno koristi kuću već 19 godina, i cijelo to vrijeme nisu ga uspjeli iseliti, niti naplatiti nikakvu naknadu. Sve dok u novoosnovano Ministarstvo državne imovine nije zasjeo Goran Marić.
- Samoborska kuća i imanje koje bespravno koristi Titov sin simptom je jednog rudimenta koji ne dopušta obnovu suvremene i suverene Hrvatske. Riječ je o rafiniranom otimanju, kao afirmiranom standardu odnosa prema državnoj imovini - poručuje ministar G. Marić.
Drvena klijet na posjedu
Pokrenut ćemo postupak
Mišo Broz, pak, ne negira da je u posjedu kuće, ali i dalje tvrdi kako je to njegovo vlasništvo, i ne namjerava se tek tako iseliti.
- U nekoliko sam se navrata obraćao i Tuđmanu i Izvršnom vijeću da problem riješimo, ali to je uvijek zastalo. Nikad iz posjeda nisam izašao, kuću i okućnicu održavam. Htio sam da se problem riješi, za to je u vrijeme Račanove Vlade bio zadužen Goran Granić, ali ništa se nije dogodilo. Uložio sam veliki novac u kuću, promijenio krov, električne instalacije, održavao cijevi, i sve to uz suglasnost i na znanje Ureda predsjednika koji je to vodio - pojašnjava Broz.
Sekundarni objekt na posjedu
On čak ima na adresi Svete Ane 42 i prijavljen broj telefona u imeniku, a posljednji put je tamo bio, kaže nam, prošli mjesec. Samoborska rezidencija Josipa Broza nije bilo medijski atraktivna sve dok prošle godine, u svibnju, Ured predsjednice nije vilu na korištenje dao tadašnjem Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, koji je u međuvremenu postao ministarstvo Gorana Marića. Tako je Ministarstvo državne imovine, 29. rujna ove godine, DORH-u poslalo dopis u kojem od njih traže pomoć oko slučaja Titove vikendice. Budući da se Goran Marić nedavno sastao s glavnim državnim odvjetnikom Dinkom Cvitanom, ne sumnjamo da su i o tome razgovarali.
“Ako nisu protiv Broza pokrenuti postupci, Ministarstvo će inicirati pokretanje postupka radi zaštite imovinsko-pravnih interesa RH, za što smo već tražili izradu vještačenja radi određivanja visine naknade za korištenje”, piše Ministarstvo DORH-u.
Okoliš posjeda kojem je vlasnik bio Josip Broz Tito
Ovlašteni sudski vještaci su procijenili kako su objekti i zemljište - na kojem su tri kuće, vinograd, livade i šuma - vrijedni 780.000 eura, a da bi Broz za pet godina korištenja kuće trebao državi platiti 900.000 kuna. Sve prije toga je u zastari. Na imanju na kojem se nekoć odmarao Josip Broz nalaze se tri objekta: glavna kuća od 170 metara četvornih, s dvorištem od 500 kvadrata, i voćnjakom od 350 kvadrata, te još dva manja objekta, od kojih je jedna kuća u kojoj je živio domar s obitelji, te druga manja, drvena brvnara, ispod koje je vinski podrum. Danas u tom vinskom podrumu žive šišmiši, u što smo se i sami uvjerili.
Virenje kroz prozore posjeda
Najamnina? može koja buteljka
Na imanju je i ogromni vinograd od oko 12.000 metara četvornih, koji je sve do prije dvije godine bio održavan, a danas je zapušten. Vinograd je država dala na korištenje tvrtki iz koncerna Agrokor, ali su prije dvije godine u posrnulom koncernu shvatili da im je on preskup za održavanje. Vinograd je još 2001. godine država dala na upravljanje Uredu predsjednika Stjepana Mesića, koji je, pak, 2004. sklopio sporazum s tvrtkom Mladina, koja je bila u vlasništvu Agrokora. Mladina se obvezala ulagati u vinograd, ali nije plaćala nikakvu naknadu, već su godišnje Uredu predsjednika isporučivali 50 litara vina iz tog vinograda. Mišo Broz nam je objasnio i kako je kupljeno zemljište.
Interijer glavnog objekta
- Prvi dio, na kojem je bila ta brvnara, kupljen je još prije rata novcem moje mame i bake, ali na ime Vande Novosel (sekretarica u AFŽ-u Jugoslavije nap. a.). Novoseli su bili bogati i mogla se sakriti imovina jer tata i mama se nisu mogli uknjižiti, tražila ih je policija cijelo vrijeme. Odmah nakon oslobođenja, tamo negdje 1946./47. Vanda je tražila da joj se kaže na koga da to prenese. Preneseno je na moje ime. Nakon toga, otac je dokupio dio zemljišta da se taj dio objedini. Jedan dio je poklonila općina, a to je sadašnja cesta ispred kuće. Poslije toga je tamo, negdje 60-ih, Hrvatska dokupila dio prema cesti - prisjeća se Titov sin koji je u kuću poslije dolazio i s obitelji, sinom Andrejem i kćeri Sašom Broz.
Mišo Broz sa suprugom i kćeri Sašom
U kući i danas postoji nekoliko umjetničkih djela iz Titova doba, koje uredno svake godine Ured predsjednice popisuje u inventuri, ali svaki put moraju Mišu Broza zamoliti ključ od kuće. Broz kaže kako je većinom riječ o domaćim autorima, manjim slikama, ali vrijednima, koje danas već nagriza i zub vremena te kako bi ih trebalo adekvatno zbrinuti.
Interijer glavnog objekta
U to smo se sami uvjerili, provirivši kroz prozor. Neke su slike na podu, a na zidovima su očito osobne slike Miše Broza, jer jedna od njih je i replika Picassova “Psa”.
Grafika Picassa u glavnom objektu
Da je tamo netko boravio češće, vidi se i prema dječjim igračkama koje su razbacane po podu. Ispred samog ulaza u kuću nalazi se i polumetarska skulptura od vulkanskog kamenja. Riječ je o figuri Hanumana, hinduističkog boga iz epa Ramajana, koju je Mišo Broz donio iz Indonezije. Kuća je građena u poznatom samoborskom stilu - pročelje je tipično bordo boje, i izdržalo je sve ove godine, a na kući su naknadno postavljene i kamere za videonadzor; krov je nov, a promijenjen je i jedan dio prozora.
Interijer glavne kuće
Država će prodati imanje
Mišo Broz kaže nema novca da plati skoro milijun kuna naknade te kako ne namjerava izaći s posjeda za koji tvrdi da je njegov.
- Baš me zanima koliko su od Agrokora naplatili za koncesiju vinograda, osim nekoliko litara vina godišnje. Neću se iseliti, ne možete od nekoga tko je u posjedu objekta tek tako tražiti da izađe. Postoje procedure kako se nešto radi. Zamislite da ja sad njih tražim da plate najamninu od vremena odluke Izvršnog vijeća Sabora. Ako žele ići na sudove, ići ćemo, pa i do Europskog suda za ljudska prava. Jer vraćaju imovinu svima, a meni ne žele. Zašto? - pita se sin Josipa Broza Tita.
Interijer glavne kuće
Država će sada, kažu u Ministarstvu državne imovine, ići u prodaju imanja.
- Ono što posebno smeta razumu i svakoj vrijednosnoj logici jest taj njihov ignorirajući i rugalački odnos prema državi i svima koji se identificiraju s Hrvatskom nakon desetljetnog bespravnog korištenja i neplaćanja nikakve naknade državi. Naročito neoprostivo i nedopustivo da to čine uz petnaestogodišnju otvorenu zaštitu najviše državne institucije, dva predsjednika Republike, da se rugaju u lice najzaslužnijima za njezinu samostalnost, slobodu, suverenost - hrvatskim braniteljima. Nitko im ne može uskratiti hladnoću prema Hrvatskoj, ali zakoni te iste Hrvatske podsjetit će ih da Hrvatska postoji. I ti zakoni su jedini alat institucija sistema koje su tako rado spominjali upravo u svojim misijama otimanja – poručuje Goran Marić.
Interijer glavnog objekta