SNIMKA VOŽNJE

EKSKLUZIVNI VIDEO: KAKO JE VOZIO IVAN TURUDIĆ Imamo snimku sporne vožnje: Ne vidi se ni da ga je presretač 'požurivao', ali ni da je sudac bježao

Isječci iz snimke sporne vožnje Ivana Turudića

 

Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, sudac Ivan Turudić, izvršio je uvid u prekršajni spis nadležnog suda u Bjelovaru, u kojemu je proglašen krivim zbog prebrze vožnje te mu je izrečena novčana kazna od tisuću kuna.

Ujedno je pogledao i preuzeo snimku policijskog presretača koji ga je 20. siječnja ove godine u 16.46 sati snimio kako sjevernom bjelovarskom obilaznicom vozi 132,5 kilometara na sat. Spomenuta brzina umanjena je za tzv. sigurnosnu razliku od 10 posto, pa mu je utvrđena brzina kretanja od 119,25 kilometar na sat, odnosno 39,25 kilometara na sat brže od ograničenja na toj cesti od 80 kilometara na sat.

Vozio prebrzo

Sudac Turudić pristao nam je pokazati snimku te je naveo da nema ništa protiv njezine objave. Pritom je istaknuo kako se na snimci vidi da je vozio prebrzo, što nije ni osporavao, a u međuvremenu je za to i platio kaznu, ali da nema ni naznake bilo kakvog pokušaja bijega od policije ili mogućeg nepoštivanja policijskih signala da se zaustavi.

 

Na samoj snimci uistinu nije vidljivo da bi mu policajci iz presretača davali bilo kakve svjetlosne ili zvučne signale da se zaustavi. Vidljiva su upravo onakva kretanja presretača i Turudićeva automobila kakva su nam opisali na Općinskom prekršajnom sudu u Bjelovaru, a što je Jutarnji list objavio prošli tjedan.

Ukratko, policijski presretač kreće se najprije iza jednog automobila, koji ubrzo s obilaznice skreće ulijevo, a onda se ispred presretača na popriličnoj udaljenosti pojavljuje Turudićev automobil. Presretač mu se polako približava, pri čemu policajci u dva navrata “zoomiraju” njegov Audi. Potom, još uvijek na pristojnoj udaljenosti, fiksiraju brzinu od 132,5 kilometara na sat, a zatim mu se polako približavaju.

Što su mu se više približavali, brzina Turudićeva vozila se smanjivala, prema snimci, do oko 106 kilometara na sat. Tada presretač iz blizine, teško je reći o kolikom se odstojanju radilo budući da je kamera u tom trenutku “zoomirana”, fiksira i registarsku oznaku vozila. U svakom slučaju, dinamika događanja na snimci pokazuje da presretač nije poticao vozilo ispred sebe da ubrza do spomenute brzine, nego da mu se “prilijepio na rep” tek naknadno zbog nespornog očitanja registracije.

Odgovornost

Što se dalje događalo do trenutka zaustavljanja, nije zabilježeno na ovoj snimci koju je policija predala sudu zbog utvrđivanja odgovornosti po podnesenoj prekršajnoj prijavi za prebrzu vožnju. Policija, kao što je poznato, nije Turudića ni prijavila da je pokušao pobjeći.

Inače, ovom prilikom sudac Turudić nije vozio svoj Audi Q5, nego Audi Q8. Kako nam je kazao, radi se o zamjenskom automobilu koji je tada dobio na korištenje, a na koji, prema ugovoru s auto kućom, ima pravo kad je njegov automobil na servisu.

'Presretač je Turudića trebao slijediti na većoj udaljenosti'

Snimku policijskog presretača koji mjeri nedozvoljenu brzinu Audija kojim je upravljao Ivan Turudić komentirao je Luka Lenić, odvjetnik i bivši načelnik postaje zagrebačke prometne policije.

Početak mjerenja bio je u 16:46:46 jer se nazire “obrtanje” brojčanika u jedva vidljivom donjem redu koji je ispao iz kadra, i to je bila relevantna brzina za prijavljivanje prekršaja, a u tom trenutku na kolniku se vidi puna linija. Međutim, nešto ranije na snimci u 16:46:29 izmjerena brzina je čak 140 km/h, i tu se vidi razmak od osam isprekidanih linija kao parametar za mjerenje razmaka policijskog presretača i Turudićeva Audija.

- Mjerenje počinje u 16:46:46, kad je brzina policijskog vozila 128 km/h, a završava u 16:46:51 sati, kad je brzina policijskog vozila oko 132 km/h. Dakle, utrošeno je oko pet sekundi, točnije 5,43, koje sam već spominjao, što odgovara brzini od 132 km/h na oko 200 metara slijeđenja - kaže Lenić i objašnjava kako je došao do tog podatka.

Naime, 132.000 m/h: 3600 s daje brzinu od 36,66 m/s, a utrošenih 5,43 s x 36,66 m/s daje prijeđeni put oko unaprijed zadanih parametara za slijeđenje ili praćenje - mjerenje na 200 m - zaključuje Lenić.

Lenić napominje da policajci, da ih je sud pitao o potrebnom razmaku, to vjerojatno ne bi znali, ali kaže kako su i glasnogovornik suda i glavni ravnatelj policije izjavili da je sve bilo u skladu s pravilima i propisima, premda je njemu upitna razdaljina na kojoj je policijski presretač slijedio u jednom trenutku Turudićev Audi. Policija približavanje stražnjem dijelu sučeva Audija opravdava time da je, da pojasnimo, zadaća policije da zaustavi prekršitelja, a to mogu tako da ga preteknu i svjetlosnim i zvučnim signalima daju do znanja da ga je preteklo policijsko vozilo i da se vozač mora zaustaviti.

Lenić, međutim, na temelju izračuna zaključuje:

- Znamo da je razmak u slijeđenju debelo “nepotrebit”, da je to nepropisno ponašanje službenika zaduženog za sigurnost prometa, odnosno sasvim nepotrebno s taktičkog stajališta, jer se registarska pločica jednako ne vidi na snimku sa 40 do 50 metara, kao i s oko 75 metara, na koliko se morao nalaziti na potrebitom razmaku pri slijeđenju i mjerenju, no poslije se mogao nakratko približiti i snimiti pločicu.

Zaključno, vozač koji zna koji je potrebit razmak sigurno se nije ugodno osjećao dok je slijeđen na nedovoljnom razmaku, u šumi, pa refleks povećanja brzine i nije neočekivan.

- Nažalost, policajac i sudac ne znaju da presretač nije opremljen radarom pa se već na toj osnovnoj, gotovo općepoznatoj razini nužno rađaju sumnje u stručnost rukovanja - objašnjava odvjetnik Lenić, koji se i u praksi susreće s ovakvim prekršajima na Prekršajnom sudu.

Kao bivši rukovoditelj u prometnoj policiji ističe da policijski presretači nisu izuzeti od poštivanja prometnih propisa i da i oni moraju paziti da svojim radnjama ne ugrožavaju ni svoju, ali ni sigurnost svih drugih sudionika u prometu, što je čak i regulirano Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za mjerenja brzine u cestovnom prometu. (Dušan Miljuš)

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo