Nadan Vidošević realizirao je na području Medulina, općine koja je zbog dugačke obale jedna od najbogatijih u Hrvatskoj, vrlo uspješnu imovinsku akviziciju.
U Pješčanoj uvali 1999. je kupio zemljište koje je tada bilo izvan građevinske zone da bi ga medulinska vlast sastavljena od IDS-a i jedne nestranačke liste u listopadu 2006. urbanizirala i podigla mu cijenu u vrtoglave visine: Vidošević je na tome zaradio približno milijun eura.
Predsjednik Općinskog vijeća Medulina, koje je 2006. izglasalo prostorni plan kojim je Vidoševićeva parcela uvedena u građevinsku zonu, bio je IDS-ovac Darko Lorencin , današnji ministar turizma.
U biografiji objavljenoj na Vladinim stranicama nismo pronašli podatak da je obnašao dužnost predsjednika Općinskog vijeća Medulina. Međutim, u pisanom odgovoru potvrdio nam je da je na čelu općinskog vijeća bio od 2005. do 2009. te od 2009. do kraja 2011., kada je prešao na dužnost pomoćnika ministra gospodarstva. Na molbu da nam objasni okolnosti u kojima je 2006. urbanizirana Vidoševićeva parcela odgovorio je da Općinsko vijeće ne utvrđuje prijedlog prostornog plana i ne provodi procedure izrade, nego ga samo usvaja.
Nitko ništa ne zna
Ustvrdio je da kao vijećnik i predsjednik Općinskog vijeća nije sudjelovao u njegovoj izradi. “Stoga vas upućujem na općinskog načelnika i općinske službe koje raspolažu svom dokumentacijom”.
Kad smo Gorana Buića, tadašnjeg, a i današnjeg načelnika Općine Medulin, koji formalno nije član nijedne stranke, zamolili da nam pojasni okolnosti pod kojima je građevinska zona proširena i na parcelu Nadna Vidoševića, odgovorio nam je kratko SMS porukom da “o tome nema nikakvih saznanja”. Prema dokumentaciji zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli, Nadan Vidošević je 29. srpnja 1999. potpisao ugovor o kupnji 4116 četvornih metara šumskog zemljišta u Pješčanoj uvali upisanog u katastru u Puli kao k.č. 4741/4, i to za 120.000 kuna.
Iz kupoprodajnog ugovora je vidljivo da ga je kupio od srbijanske državljanke Nadežde Sarić iz Beograda. Ugovor je u njezino ime potpisao opunomoćenik Đorđe Pribičević. Nadežda Sarić više nije među živima, a njezin sin, kojeg smo pronašli u Beogradu, kazao nam je da je njegova majka zemljište naslijedila od roditelja i da ga je 1999. prodala preko jedne agencije.
Vlasnicima malo platio
- Tada sam imao malo više od dvadeset godina i sjećam se da je majka pričala da to zemljište želi kupiti neki hrvatski glavešina i da joj je poručeno da oni, ako ga ne proda, mogu i drukčije razgovarati. Kod nas je tada, kao i danas, bila kriza i prodali smo. Nakon što smo platili proviziju agenciji, ostalo nam je oko 27.000 njemačkih maraka - prisjeća se u telefonskom razgovoru sin bivše vlasnice.
Zemljište na kojem raste šuma ne može se urbanizirati. Nije, međutim, rijetkost da na šumskim parcelama smještenim na atraktivnim lokacijama, slučajno ili ne, izbijaju požari. Kad nestane šuma, nestaje i jedna od prepreka za urbanizaciju. Požar je, prisjetili su se naši sugovornici iz Medulina, buknuo i na Vidoševićevoj parceli u Pješčanoj uvali.
‘Bio je to veliki požar’
Zanimalo nas je što je točno na toj parceli gorjelo. Tajnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Medulin Milan Siladić provjerom u bazi podataka ustanovio je da su vatrogasci u Pješčanoj uvali intervenirali u kolovozu 1999. i da je tom prilikom gorjela parcela uknjižena kao k.č. 4741/4. Riječ je, podsjećamo, o parceli koju je mjesec dana prije, toga ljeta, kupio Nadan Vidošević.
- Nemamo u evidenciji podatak što je bio uzrok požara, ali sjećam se da je bio velik i da smo morali dežurati noću jer je vatra došla nedaleko od kuća, a u blizini je i benzinska pumpa - rekao nam je Siladić.
Pet mjeseci nakon sklapanja prvog ugovora u prosincu 1999. Vidošević je s Nadeždom Sarić sklopio i aneks ugovora, prema kojemu je ona u Pješčanoj uvali ustupila još dvije manje parcele od ukupno 343 četvorna metra. Te joj dvije parcele Vidošević, međutim, nije dodatno platio, nego su one uračunate u prijašnju cijenu od 120.000 kuna. S tim parcelama Vidošević se 1999. u Pješčanoj uvali domogao ukupno 4459 četvornih metara zemljišta.
Unosan posao
- Sjećam se da su mojoj majci predstavnici agencije za nekretnine došli s nekakvim fotografijama spaljene zemlje i rekli - vidiš kako to izgleda, izgorjelo je, to ne vrijedi ništa - ispričao nam je sin Nadežde Sarić.
Vidošević je 2012. dvije manje parcele koje je od bivše vlasnice aneksom ugovora dobio besplatno prodao supruzi i šogorici Veljka Ostojića, sad već bivšeg ministra turizma. Kad je 1999. kupovao zemljište u Pješčanoj uvali, Vidošević je za jedan četvorni metar platio 27 kuna, malo manje od četiri eura. Nakon urbanizacije cijena zemljišta kreće se oko 200 eura po kvadratu.
‘Pritiskali su nas sa svih strana da urbaniziramo to zemljište’
Da je Vidošević zemlju kupio s jasnim planom, pokazuje i naš razgovor s bivšim načelnikom općine Medulin. Na lokalnim izborima u svibnju 2001. u Medulinu je pobijedila nestranačka lista Emila Jukopile, koji je od 2001. do 2005. bio načelnik Medulina. - Dok sam bio načelnik, bilo je više pritisaka na mene da Općinskom vijeću predložim urbanizaciju tog dijela Pješčane uvale u kojem je Vidošević kupio zemlju. Nisam pristao - rekao nam je Jukopila. Na pitanje otkud su stizali ti pritisci odgovorio je: - Neki od njih dolazili su iz HGK, ali ne samo odatle... Na lokalnim izborima 2005. učinili su sve da moja lista izgubi jer se nisam uklapao u njihove planove i izgubili smo vlast za jedno mjesto.