Dok u javnost izlazi sve više dokumenata o odnosima i suradnji najdugovječnijeg hrvatskog političara Vladimira Šeksa sa Službom državne sigurnosti bivše Jugoslavije, njegov dosje, koji je pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu, nije moguće dobiti na uvid.
Šeks je, naime, kako nam je sam potvrdio, zatražio da se zaštite njegovi osobni podaci, tako da dokumenti o obradi koju je SDS provodio nad njim nisu dostupni.
Dostupan nije ni još jedan potencijalno zanimljiv dosje, onaj o SDS-ovoj obradi bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića, ali iz posve drugih razloga.
Kada smo zatražili uvid u Mesićev dosje, koji se nalazi u popisu dosjea, koje je SOA dostavila u HDA, dobili smo usmeni odgovor kako tog dosjea - nema. Djelatnici HDA potvrdili su nam da je taj dosje uistinu evidentiran u popisu preuzete dokumentacije, ali ga, tvrde, nikada nisu dobili. Je li nestao, je li se zagubio ili je slučajno ostao u SOA-i, nije poznato.
Zanimljiva je situacija i sa Šeksovim dosjeom. U njegovu slučaju u popisu dosjea umjesto imena Vladimir Šeks stoji prazno polje - i broj dosjea. Kada smo podnijeli zahtjev za uvid u dosje pod tim brojem, dobili smo odbijenicu. U rješenju koje nam je izdao ravnatelj HDA Dinko Čutura, inače recenzent Šeksove knjige, navedeno je, da sažmemo, kako ne možemo dobiti ni anonimnu verziju jer bi sam sadržaj dosjea upućivao na identitet osobe koja je tražila i dobila zaštitu osobnih podataka. Na odluku ravnatelja HDA ne postoji pravo žalbe, ali postoji mogućnost podnošenja tužbe Upravnom sudu.
Kolega
Međutim, Vladimira Šeksa ima i u dosjeima drugih osoba. Nakon što je Jutarnji list prije 15-ak dana otkrio da je Šeks 1974. dobio status operativne veze SDS-a pod pseudonimom “Kolega”, kada je informirao Službu o “ekstremističkim planovima” tada mladog Zlatka Bagarića, kasnije poznatog kao kralja kocke, jučer je tjednik Nacional objavio daljnje podatke o informacijama koje je “Kolega” davao jugoslavenskoj tajnoj službi.
“Šeks je godinama radio kao doušnik Udbe i 70-ih prokazivao ključne hrvatske nacionaliste”, naslov je pod kojim je Nacional objavio detalje iz, kako su naveli, 18 tajnih spisa koji otkrivaju “mračnu tajnu glavnog savjetnika premijera Plenkovića i HDZ-a”.
Većina tih dokumenata postala je dostupna nakon otvaranja “starih” dosjea SDS-a, što je omogućio novi zakon o arhivima. U cijelom nizu dosjea, u koje uvid sada može izvršiti bilo koji korisnik Hrvatskog državnog arhiva, spominje se “operativna veza Kolega”. Vidljivo je da “Kolega” operativcima SDS-a govori najviše o hrvatskim nacionalistima i ekstremistima te njihovim postupcima sredinom 70-ih na području Osijeka, Vinkovaca, Valpova...
Međutim, nigdje nije navedeno tko je zapravo “Kolega”. Da se radi o Vladimiru Šeksu, koji je u to vrijeme bio odvjetnik u Osijeku, može se s visokim stupnjem sigurnosti zaključiti iz jednog dosjea, onog o operativnoj obradi nad Zlatkom Bagarićem, čiji je sadržaj objavio Jutarnji. Naime, obrada SDS-a u tom slučaju započela je nakon što je Šeks 1974. samoinicijativno, kako je naznačeno u dokumentima, došao u Centar SDS-a u Osijeku i ispričao što je prethodno čuo u stanu Zlatka Bagarića i njegove majke, koju je kao odvjetnik zastupao u sporu oko stanarskog prava. Šeks je tada operativcima ispričao o tome što je mladi Bagarić radio dok je nekoliko mjeseci boravio kod oca u Njemačkoj te kakvi su njegovi planovi u Valpovu.
Bagarićev spis
U početnim razgovorima sa SDS-om najprije se spominje Vladimir Šeks, da bi se potom ime i prezime izostavilo, a informacije koje im je Šeks dao kasnije se pripisuju operativnoj vezi “Kolega”. To je iz dosjea o Bagariću vidljivo ne samo po “neprijateljskim” planovima Zlatka Bagarića, koje je Služba dobila od Šeksa, nego i po imenima i planovima emigranata u Njemačkoj koje je Šeksu spominjao Bagarić, a drugi informatori Službe nisu ih spominjali. Na koncu, i sam Vladimir Šeks za Jutarnji list je potvrdio da ga je SDS zaveo pod pseudonimom “Kolega”, ali bez njegova znanja. Za to je, napomenuo je, saznao 20 godina kasnije.
Treba napomenuti da je Zlatko Bagarić, nakon što je SDS započeo prethodnu operativnu obradu nad njim početkom 1975., dobio poziv u vojsku te se našao na udaru KOS-a, odnosno tadašnje službe Vojne bezbednosti. Oficir Vojne bezbednosti Lazo Boričić tijekom obrade nad vojnikom Bagarićem između ostalih je ispitao i Vladimira Šeksa, koji je i njemu ponovio sve što je ranije o Bagariću rekao “civilnoj” službi.
Vojna služba na koncu je “izvršila angažovanje” Zlatka Bagarić koji je zbog toga nakon odsluženja vojnog roka dobio putnu ispravu i otišao u Njemačku. Ondje je Bagarić, prema podacima iz dosjea, raskinuo suradnju i ponovno se našao pod obradom SDS-a zbog sudjelovanja u radu “neprijateljske emigracije”.
Istraga incidenta
U ovom kontekstu zanimljivo je prisjetiti se i transkripta razgovora koji je Šeks početkom 80-ih godina vodio s operativcem SDS-a, a koji je ovoga ljeta objavio portal Index.hr. Šeks s operativcem razgovara, među ostalim, o incidentu u pijanom stanju, zbog kojega je kasnije i osuđen. Međutim, razgovaraju i o suradnji te o povjerljivosti.
Šeks: “Vidiš, da ti kažem, prijatelju, jednu stvar. Kada sam ja bio informirao o jednom mladcu, da on po mojim nekim procjenama okuplja jednu grupu koja je, koja se može razviti u nešto opasno, kada je taj mladac bio verificiran i otišao u vojsku, onda je to preneseno tamo, vojnoj službi. Pa je netko odavde iz te vojne službe, ja znam otprilike tko, napravio takvu blesavost i glupost. Slušaj, pa je tom malom rekao da je to njima rekao Šeks. Taj mali je izašao iz vojske, taj mali je otišao u Njemačku i to je u određenim krugovima pričao. Ja više nisam išao u Njemačku poslije toga, više nikad nisam išao u Njemačku, već 5-6 godina, jer bojim se otići tamo”.
Šeks je novinarima Indexa tvrdio da je ovaj dio transkripta, koji upućuje na suradnju sa Službom vezano uz izvjesnog “mladca”, pogrešno prezentiran i da je služba ubacivala neistinite teze. Međutim, nakon objave dosjea Bagarić posve je očito o kojem se mladiću radilo.