Vladimir Šeks, kako smo jučer detaljno izvijestili prezentirajući sve bitne detalje iz arhiviranog dosjea Službe državne sigurnosti bivše SFRJ o operativnoj obradi koja se provodila nad Zlatkom Bagarićem, prenio je 13. lipnja 1974. službenicima osječkog SDS-a sadržaj svog razgovora s tada 18-godišnjim Zlatkom Bagarićem i njegovom majkom Smiljom Bagarić.
Bile su to inicijalne informacije, kako proizlazi iz dosjea, temeljem kojih je SDS izvršio određene provjere preko drugih izvora, a potom i otvorio formalnu “početnu operativnu obradu” nad Bagarićem zbog njegove “neprijateljske djelatnosti”. Šeks je na razgovor u Centar SDS-a u Osijeku došao samoinicijativno, što nam je i sam potvrdio u razgovoru. No, on tvrdi kako je tada bio uvjeren da je SDS već imao snimljen njegov razgovor s članovima obitelji Bagarić u njihovu stanu u Valpovu te je smatrao da mu je tajna služba namjestila klopku. Stoga je, kako je istaknuo, odlučio preduhitriti SDS, spriječiti njihove namjere te im je sam otišao ispričati o čemu je razgovarao s Bagarićima.
U službenoj zabilješci koju su sastavili službenici SDS-a navodi se da je Šeks “izrazio svoju spremnost” da im pomogne u rasvjetljavanju tog slučaja tako da je “s njim nastavljen rad”. SDS je u nastavku tog rada Vladimiru Šeksu dao status “operativne veze” i kodno ime “Kolega”. Šeks ističe da tada nije znao da ga je Služba zavela kao operativnu vezu, ali je ipak potvrdio kako je dvadeset godina kasnije saznao da su mu dali kodno ime “Kolega”.
U nastavku donosimo transkript Šeksova razgovora održanog 19. lipnja 1974. godine na tajnoj lokaciji u Belišću s “operativnim radnikom” Centra SDS-a u Osijeku Željkom Bartolovićem. Razgovor je snimljen, a potom i transkriptiran. Kako je Šeks ranije ispričao djelatnicima Službe, otac Zlatka Bagarića, Pero Bagarić, koji je već prije otišao u SR Njemačku, preko supruge Smilje ga je zamolio da mu dostavi bjanko iskaznice Matice hrvatske, ali i da mu izradi krivotvorenu presudu iz koje bi proizlazilo da je Pero Bagarić u Jugoslaviji osuđen za političko kazneno djelo na najmanje tri godine strogog zatvora. Peri Bagariću, kako se iznosi na više mjesta u dokumentima, ta je presuda prema svemu sudeći trebala za postupak ishođenja političkog azila u Njemačkoj. Upravo izrada te lažne presude ili sličnog dokumenta o političkom progonu Pere Bagarića bila je glavna tema razgovora između Šeksa i Bartolovića. No, nisu zaobišli ni planove i aktivnosti Zlatka Bagarića, koje se spominju na početku razgovora.
Transkript je sastavljen na 16 stranica, pri čemu treba napomenuti kako na više mjesta stoje napomene da su dijelovi snimke nerazumljivi. Oznaka “B” u transkriptima predstavlja riječi SDS-ovca Bartolovića, a “Š” Vladimira Šeksa.
Početak je potpuno nerazumljiv.
Š:...ozbiljan rad jer ako to treba ići konkretno na određene akcije. Ja njega ni jednom riječi nikada nisam upitao da li je on član neke organizacije... i onda se ide na rušenje određenih objekata, kaže to što je pametno i korisno da se ide na to, a glupo je ići na to onda se ide na atentate ili na rušenje određenih objekata... ili što su onih 19 išli u šumu... bolje je kaže nešto napraviti u gradu, tu treba nešto napraviti. Kaže on kako je jedan iz Titova Velesa rekao da će on sa četiri čovjeka srušiti Titov Veles.
B: A nije rekao konkretno koji?
Š: Točno su imena određena, ali ja njega ne smijem konkretno pitati...(smetnje)... Ja njemu kažem ali to mora biti jedna jedinstvena organizacija... a on meni kaže, slušaj to je vrlo interesantna informacija kojom on raspolaže da su se te sve organizacije ujedinile, osim neke dvije manje nisu pristale.
B: Isto ne kaže koje?
Š: Ne kaže, kaže da te dvije ništa i ne predstavljaju, za njih nitko nikad nije ni čuo. Izgleda da se to radi o nekim grupicama bez veze. Kaže on, ali to je malo precjenjivanje, kaže on meni je dosta toga da se... da je bio prisutan na proslavi 10. travnja. To znaš za taj datum?
B: Da, da.
Š: Da je bio na toj proslavi 10. travnja, ja ga nisam pitao ni gdje, i da je neki satnik govorio da smo svi mi 45 godina... ustaški satnik jedan da je držao govor. Kaže njega ne zanima što je bilo nekad, nego što će biti i što treba raditi. Kaže on ima sigurno tih koji se slave sa svojim nekim uspjesima ratnim koji su sumnjivi i tko to može provjeriti, da od toga nema ništa, da nije nekome bitno, tim ljudima koji su zainteresirani, koji pripadaju toj istoj ideji kažem, da se priča što je bilo, da neko evocira kao kod nas u Osijeku kada se skupe pa pričaju kako je neki pucao i ratovao, to može u čitanke kažem. S tim se i on slaže... Kemal Mujagić koji je iz Austrije pošao ovamo da organizira atentat na Predsjednika Republike.
B: Gdje, u Njemačkoj?
Š: Iz Austrije je pošao sa još nekoliko da organizira atentat na Predsjednika Republike i vratio se i ide opet natrag...
B: Molim te je li to bilo aktuelno sada ovih dana, što mali kaže, kada je to bilo?
Š: Koliko sam ja mogao zaključiti, to bi se odnosilo na najbližu prošlost i kaže za tog Kemala Mujagića kada se vratio da ljudi u njega nisu imali povjerenja zato što je on u Austriji govorio da su ga neki uplašili da to ne može uspjeti, da će ludo poginuli, da su ga odvraćali neki i da je on rekao da će ubiti tko god mu savjetuje da to ne ide napraviti i tko god je protiv toga da će ubiti, kaže a onda se vratio pa nije ništa napravio...
(Šeks potom opširno priča o tome kako je Zlatko Bagarić, dok je bio kod oca u Njemačkoj, išao u školu za “šlosere”, kako su ga Nijemci “zafrkavali” i slično, a dio razgovora je posvećen i izvjesnom Dragašu koji je imao gostionicu u Nürnbergu u koju su zalazili ljudi iz Jugoslavije.)
Š: Vidiš, interesantno je da mu je otac jedanput izbacio iz svog lokala, Pero Bagarić (?) da je izbacio iz svog lokala trojicu, to mi je rekao i imena: Vukić Anto, za koje je rekao da su ustaše, onda Slovenca Dorić Branka i Vranić Stjepana.
B: A što?
Š: Došlo je do nekakvog sukoba, da su oni bili s pištoljima, da je njegov otac potegao pištolj i da su tražili neki novac, ali da ih je otac izbacio van s pištoljem, pobliže ništa, tu nisam mogao ulaziti kako, što.
B: Što se tiče razgovora s njim, uglavnom je to bilo?
Š: To bi bilo što se tiče razgovora, a što se tiče ovo tu, tu sam bio jako oprezan... ima takvih blesavih koje stalno kažnjava sudac za prekršaje, koji tu viču, deru se u hotelu i sl. I sad ja iz ovog njegovoga mogu zaključiti da on tamo ima određene kontakte ili on prisustvuje s ćaćom. On ima osmogodišnju školu, tamo je počeo šloserski zanat i nema praktično ništa. On govori da su oni glupi, da to treba pametno raditi, da se mora disciplina uvesti, on ipak barata s određenim pojmovima.
Kada ja to rezoniram pa ga izdvajam po mom stanovištu iz grupe njegovih vršnjaka koji su u istoj dobi kao i on. S njim možeš ti razgovarati i prilično ozbiljno, razumljivo on zna cijeli niz određenih stranih riječi koje se upotrebljavaju kod nas u normalnom jeziku i cijeli niz tih njegovih informacija što on, što su ovdje iznijete. To upućuje da on ima određene kontakte ili on prisustvuje tamo sa ocem ili prisustvuje u nekom drugom svojstvu, jer on dosta toga zna.
Mi smo razgovarali o inozemnoj štampi, štampu isto čita ovu što izdaje emigracija, kaže uglavnom da osim tih novina drugo nije u redu, da on zna tamo pola ljudi koji nemaju formalno kaže nemaju one hrvatske pasoše, ti znaš ono što se dobije. To kaže postoje te grupe koje prevedu pa zarađuju s time, a ima njih puno koji znadu i čekaju... ne žele kompromitirati, ne žele nikoga uvoditi u nikakve pijanke.
B: Ništa nije bilo govora ovdje o Valpovu?
Š: Ja njemu kažem zašto ne dođeš s prijateljima na Dravu, to ti je blizu. Međutim, on je spomenuo tih svojih nekoliko znanaca s kojima on svako veče... međutim, kaže da su oni naivni i da se uvijek napiju i naprave neku svinjariju pa onda budu kažnjeni po sucu za prekršaje.
B: A koji su to njegovi prijatelji, je li imena rekao?
Š: Sve je nekakve blesave nadimke rekao da ne, teško ti je sve te detalje zapamtiti. Ja nisam navikao na detalje. Da je bio neko veći, da je bio na platou onog kina... priča da je primijetio dvojicu da ga prate, pa da je hodao s nekim prijateljima pa da je kraj njih stao neki fićo pa da je jedan otvorio vrata taman gdje su oni bili i formalno čita novine, baš iza njih je stao. On zna kaže da se njega prati, ali da on pazi, da on... i jedan prije ga je ponudio kutijom cigareta i rekao je da ne puši.
On je sad postao oprezan, međutim, ja mislim da on ovdje nije, ako je s nekim trebao stupiti u kontakt, da još s nikim nije stupio, jer se uglavnom druži s tim klincima i balavcima. Ako je treba da još s nikim stupio u kontakt, jer pazi ti njegove interesantne misli. On kaže ovako, mene vjerojatno sad kontroliraju da utvrde krug onih s kojima ja dolazim u dodir, pa da onda utvrde krug onih s kojima ja iz ovog kruga dolazim, pa onda s kojima iz ovog kruga dolaze u doticaj. Izgleda da je kod njega sada... ako se radi o tome da on treba s nekim ovdje stupiti u kontakt, s nekim ozbiljnim, da je kod njega sada onaj temperni period, da on najprije hoda sa tim klincima, kontrolira i prati.
Oni mu trebaju služiti kao kamuflaža za izvjesno vrijeme. Ja sam ga pitao zar nije bilo bolje vani, kaže on ne misli još jako dugo otići van, tako da se radi o jednom vremenskom razdoblju u kojem on kani sa sebe skinuti svu sumnju kroz druženje s tim klipanima s kojima se on svađa i raspravlja o nogometu. S njim treba još dugo i puno razgovarati.
(Šeks i Bartolović potom razgovaraju o razlozima neodržavanja jedne sudske rasprave nakon čega se Šeks kratko osvrće na svoj odnos sa članovima obitelji Bagarić.)
Š:... ja ne znam koliko oni razmišljaju koliko su oni lukavi,... bi me mogli ocijeniti dokle se ja interesiram, ovako ja uglavnom šutim i postavljam pitanja koja se odnose samo na to, jer može mi sve otići u vodu, nek samo posumnja. Ja sam osjetio da imaju povjerenja, pazi, da je mali posumnjao, on uopće ne bi pričao o ovome.
(Na sljedećih nekoliko stranica sugovornici uglavnom razmatraju na koji bi se način mogla izraditi krivotvorena presuda za Peru Bagarića. Šeks ponovno prepričava Bartoloviću kako je Smilji Bagarić detaljno objasnio da ne bi bilo pametno izraditi presudu jer bi to podrazumijevalo da je vođen kazneni postupak protiv Pere Bagarića, da su ispitivani konkretni svjedoci, da je bilo izvještaja sa suđenja u novinama i slično. Stoga joj je predlagao da to bude neki drugi dokument nižeg stupnja, poput zahtjeva za otvaranje istrage, čime bi se mogućnost provjera i kasnijeg prozivanja Pere Bagarića da “maše” lažnim dokumentom svela na minimum.
Šeks pritom i Bartoloviću objašnjava kako funkcioniraju stvari na sudovima te kao iskusni pravnik iznosi svoje stavove o mogućim rizicima. Pritom službeniku SDS-a predlaže da u cijelu priču uključe nekoga iz javnog tužiteljstva ili istražnog suca, što Bartolović rezolutno odbija navodeći da to moraju odraditi “mimo zvaničnih organa”. Bartolović govori Šeksu kako su oni razmatrali cijeli problem i dogovorili da im on kao stručnjak iznese prijedloge, pa će oni vidjeti što mogu napraviti, dok Šeks uzvraća da će napraviti nekoliko koncepata zahtjeva za otvaranje istrage i presude. Šeks potom iznosi i daljnji prijedlog, ali ga Bartolović upozorava da nije dobar jer bi time sebe mogao odati.)
Š: Sada mi je sinulo nešto... da to čak ne bude niti presuda, da to bude nešto treće, da mi od suca za prekršaje... da to bude nešto... u krivične prijave, ne krivične prijave nego jednog izvještaja... dokumenta koji posjeduje organ državne sigurnosti...
B: To ne bi bilo pametno, stvarno. To bi bila jedna indicija koja bi ukazivala na to da si ti tu negdje...
(Nakon promjene magnetofonske vrpce nastavljen je razgovor na istu temu te Šeks predlaže da se Peri Bagariću u “optužbi” koju su pripremali pripiše značajna politička uloga, ali ne na saveznoj ili republičkoj razini, što bi bilo podložno provjerama, nego na lokalnoj, i to da je sudjelovao na sastancima u slavonskim gradovima, da je iznosio stavove i pripremao materijale protivne stavovima Saveza komunista.)
B: Vidi, Vlado, ako bi išli na tu soluciju, onda opet mora biti ono što i kod presude...
Š: Praktički to mora biti.
B: Mora biti datum kada je sastanak održan...
Š: To nije problem...
B: E, a onda mora biti zapisnik.
Š:... za tajnost je, ali za javnost nije... mi bi kod tajnih sastanaka morali blefirati, tu bi morali... tehnički što ne bi odgovaralo istini, ali ako bi mi njemu dali da je on bio na cijelom nizu osnivačkih skupština Matice hrvatske gdje se praktično ne može provjeriti tko je bio, gdje nitko ne zna da li je Pero Bagarić tu bio, ili Pero Bagarić tu nije bio.
B: Slažem se s tobom.
(Bartolović i Šeks također razgovaraju o tome kako bi Šeks od Smilje Bagarić trebao unaprijed doznati tko će doći preuzeti lažni dokument. A konačni dogovor o vrsti tog dokumenta ostavljaju za “sljedeći put”.)
Š: Čuj, ja ću odmah razmisliti, ja ću sjesti pa ću razmisliti.
B: Daj, molim te, do nedjelje, čekaj danas je 19., u ponedjeljak je 24., e pa ti moraš s njom to raščistiti. Mi bi se trebali prije 24. vidjeti...
Š: Nedjelju, subotu negdje.
B: Bilo bi pametno kada bi se mi vidjeli, a bi li moglo u subotu do podne?
Š: U subotu ti ja radim od 9 - 12, e onda poslije 12.
B: Kako bi bilo kada bi ja, a nezgodno je da ja idem u kancelariju, to ne dolazi u obzir.
Š: Može se dogoditi da ti uđeš i da te netko vidi, netko naleti od njenih.
B: Da, da, opasno bi bilo.
Š: Pa čuj, ti mene nazovi, možeš me nazvati doma, možeš me nazvati u kancelariju.
B: Vidi ovako, ti u subotu, mi ćemo gledati u Osijeku naći rješenje za subotu, isto jedan ovakav stan...
Š: Možda bi bilo bolje poslije 12.
B: Pa ti u subotu isto ostani onako kao što smo se dogovorili. Ja ću tebi ostaviti adresu u Osijeku. Dogovorit ćemo da to bude neki soliter, to će biti najvjerojatnije negdje na Drvljaniku...
Š: Napiši malo pobliže oznake jer znaš da je to nekada zakučasto naći.
B: Napisat ću ti ja točan stan, adresu i ti ćeš točno pokucati na ta vrata, ti kad pozvoniš, otvorit ću ti ja. Tako bi se onda mogli naći u pola jedan.
(Nakon kratkog razgovora o ročištu na sudu Bartolović još jednom govori Šeksu da do subote razmisli o svim mogućnostima i da dotad trebaju znati tko dolazi po lažni dokument kako bi bili pripremni. Dogovaraju da Šeks kaže kako ne može predati nešto neprovjerenim ljudima koje je i netko drugi mogao poslati.)
B: Da, da. Dobro, dogovorili smo se. Ti ćeš sada izaći sam.
(Izvješća o dogovorenom ili bilo kojim drugim kasnijim razgovorima Vladimira Šeksa s Bartolovićem ili nekim od njegovih kolega iz SDS-a nema u pohranjenoj dokumentaciji o obradi nad Zlatkom Bagarićem.
Jedini kasniji razgovor sa Šeksom zabilježen je u dokumentu s kraja 1975. godine kada je Šeks dao izjavu o aktivnostima Zlatka Bagarića majoru Lazi Boričiću iz Odjeljenja vojne bezbjednosti Komande 5. armije. Napominjemo da je Vladimir Šeks istovremeno bio predmet obrade Službe državne sigurnosti što proizlazi iz ovog, ali i iz Šeksova “osobnog” dosjea. Šeks je 1981. godine uhićen zbog izražavanja “neprijateljskih” stavova u javnosti, a potom i osuđen, u konačnici na sedam mjeseci zatvora koji je odslužio u zatvoru Stara Gradiška.)