NEDOSTUPAN NOVAC IZ EU

EKSKLUZIVNO Zbog sporosti države propao najveći sveučilišni projekt od 500 milijuna eura

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 10.02.2014. u 22:17

Sveučilište i Vlada 2011. potpisali ugovor za kampus, ali do danas nisu riješeni čak ni papiri za novac fondova EU

Prošle su dvije godine i dva mjeseca od jednog ponedjeljka u studenom 2011. kad su u 10 sati u auli Rektorata Sveučilišta u Zagrebu predsjednica Vlade, Jadranka Kosor, i rektor Sveučilišta, Aleksa Bjeliš, potpisali Sporazum o realizaciji druge faze izgradnje Znanstveno-učilišnog kampusa Borongaj.

Nacionalni interes

Tim je sporazumom, smatralo se, počeo postupak prijenosa prava vlasništva nad zemljištem Znanstveno-učilišnog kampusa Borongaj na Sveučilište u svrhu provedbe druge faze realizacije izgradnje kampusa.

Međutim, državno zemljište na Sveučilište do danas nije preneseno! Čini se da prijenos zemljišta nije lak posao niti kad je projekt proglašen nacionalnim interesom.

Prijenos vlasništva

Prva faza projekta dogovorena je 2006. godine, kad je odlukom Vlade bivša vojarna na Borongaju prešla u nadležnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te je za nastavu adaptirano 11 vojnih zgrada. Druga faza je 500 milijuna eura vrijedan projekt nazvan “Studentski kampus i obrazovno-znanstveno-istraživački centar sa svim pratećim sadržajima”, s mogućnošću da ga 80 posto financira Europska unija kroz strukturne fondove, sa završenim, gotovo SF urbanističkim planom.

- Mislili smo da će nam trebati šest mjeseci za prijenos vlasništva, čime bismo onda aplicirali za fondove EU - kaže Bojan Baletić, prorektor za prostorni razvoj i međuinstitucionalnu suradnju Sveučilišta, profesor na Arhitektonskom fakultetu.

Nova prijava

Prema planu, u kampusu Borongaj novcem iz fondova Europske unije trebalo bi se na zemljištu veličine 90 hektara (od čega bi 75 hektara trebalo prijeći u vlasništvo Sveučilišta) graditi osam zgrada za fakultete, studentski domovi za smještaj 5000 studenata, početak tehnološkog parka, infrastruktura i zajednička zgrada javnih znanstvenih instituta uz popratne sadržaje, zgrada Hidrometeorološkog zavoda...

Sveučilište je još 2010. godine željelo aplicirati za fondove EU kako bi projekt ušao u drugu fazu. Krenule su prve inicijalne prijave, ali se mijenjala procedura pa su uvjet za prijavu postali zemljište i studija izvedivosti. Uslijedilo je potpisivanje ugovora između Vlade i Rektorata 2011. godine.

Napravili su studiju izvedivosti te su zajedno s dokazom o prijenosu vlasništva, a smatrali su da je uz to dovoljna garancija koju je Vlade dala krajem 2011., ponovno prijavili projekt Ministarstvu znanosti za prijavu za fondove EU. Ministarstvo znanosti nadležno je za prijavu obrazovnih projekta.

Nakon šest mjeseci stigla im je odbijenica od Ministarstva jer nemaju dokaz o vlasništvu!

Prethodne suglasnosti

Na zemljištu je tada bio niz plombi pa su im rekli da se prvo to mora riješiti. Sveučilište je u svibnju 2012. angažiralo odvjetnike koji su do studenoga te godine “čistili” zemljište i oslobodili ga od starih plombi, tako da je ono sada vlasništvo RH. Međutim, ni tu nije kraj trakavici.

Od Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO), također prije godinu dana, traže da se pokrene postupak prijenosa zemljišta. AUDIO u postupku traži šest prethodnih suglasnosti od Ministarstva za prijenos vlasništva kako bi njihovo povjerenstvo moglo donijeti odluku.

Do kraja lipnja 2013. stigle su gotovo sve prethodne suglasnosti pa se Sveučilište ponovno javlja na javni poziv Ministarstva znanosti za prijavu projekta za fondove EU. U rujnu su sve prethodne suglasnosti skupljene i očekivalo se da će postupak biti poslan na povjerenstvo novoosnovanog Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI).

Konačno, DUUDI na početku 2014. donosi zaključak da su skupljene sve prethodne suglasnosti i da se predmet može poslati na Vladu. Konačnu odluku o prijenosu vlasništva mora donijeti Vlada jer je zemljište preveliko i prelazi nadležnost DUUDI-ja! Prethodno je DUUDI trebao skupiti još tri suglasnosti od Ministarstva financija, Ministarstva vanjskih poslova i Ureda za zakonodavstvo, što je prošireno i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta. Zaključak je, dakle, da se još mora dobiti suglasnost Vlade na jednoj od njenih sjednica...

Plan uređenja

U siječnju 2014. opet im je iz Ministarstva stigla odbijenica za njihovu drugu namjeru da se prijave za fondove jer, eto, zemljište nije u njihovu vlasništvu i ne mogu dokazati vlasništvo.

- Projekt je krenuo u drugu fazu kao nacionalni projekt, svi su se na najvišoj razini države i Sveučilišta složili da je važan... Što da kažem, nadamo se da im je i dalje ostao važan, mi nismo odustali - rekao je Bojan Baletić.

Sveučilište će se i dalje boriti za projekt za koji se lako može zaključiti da je jedan od najrevolucionarnijih koji imamo. Mali sveučilišni grad mogao bi biti platforma neke naše Silicijske doline, a zamišljen je i kao živi laboratorij za istraživanje i iskorištavanje obnovljivih izvora energije.

U međuvremenu su lani u travnju ishodili i urbanistički plan uređenja bivše vojarne na Borongaju koji potpisuje Studio Njirić.

Prebacivanje loptice

Na Sveučilištu, kako ističe Bojan Baletić, vjeruju da i dalje imaju velike šanse za prijavu za strukturne fondove EU jer se projekt referira na niz tema europske razvojne strategije Obzor 2020. Na temu zelenog kampusa, nove zelene tehnologije, visokoškolskog obrazovanja, razvoja inovativnih tehnologija i obnovljivih izvora energije, socijalne inkluzije.

- Izradu projekta i studija nadgledaju i stručnjaci JASPERS-a, stručnjaci Europske komisije i EIB-a, koji nam pomažu da projekt bude u skladu sa strategijom razvoja EU. U planu je da se pozamašan projekt razvija kroz nekoliko faza - zaključuje Baletić.

Međutim, na pomolu je, čini se, svađa na relaciji Ministarstvo znanosti - Sveučilište jer u Ministarstvu prebacuju lopticu tvrdeći da je za sve krivo Sveučilište...

Umjesto projekta plaćali interkalarne kamate

U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta odgovornost za kašnjenje projekta Kampusa Borongaj prebacuju na Sveučilište.

- Državne institucije morale su preuzeti inicijativu i koordinaciju posla koji uprava Sveučilišta u Zagrebu, za razliku od sveučilišta u Osijeku, Splitu i Rijeci koja su već sagradila dobar dio svojih kampusa, nije odradila. Istovremeno je uprava Sveučilišta u Zagrebu plaćala skupe interkalarne kamate na kredit kojim je dio zagrebačkih kampusa trebao biti projektiran i sagrađen - kažu u MZOS-u.

Projekt nije prihvaćen, prema tumačenju Ministarstva, jer je utvrđeno da prijava ne sadrži ispravu kojom se dokazuje vlasništvo nad zemljištem, što je uvjet za pripremu infrastrukturnih projekata za Europski fond za regionalni razvoj.

- Stoga je Sveučilište u Zagrebu, usprkos lobističkim pritiscima da se njih izuzme od nekih od uvjeta natječaja, obaviješteno da njihovu prijavu nije bilo moguće prihvatiti za uvrštavanje na Indikativnu listu. To ni u kojem slučaju ne znači da se projekt, kada zadovolji formalne uvjete natječaja, ne može ponovno prijaviti - poručuju iz Ministarstva. ( G. Penić)

Što se trebalo na Borongaju graditi novcem iz fondova EU:

osam zgrada za fakultete:

okupit će se svi tehnološki studiji zagrebačkog Sveučilišta, a na novu lokaciju preseliti Prehrambeno-biotehnološki, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Fakultet prometnih znanosti, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Hrvatski studiji, Grafički, Fakultet političkih znanosti i Tekstilno-tehnološki fakultet

- studentski domovi za smještaj 5000 studenata

- početak tehnološkog parka

- centar za energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije

- zajednička zgrada javnih znanstvenih instituta uz popratne sadržaje

- zgrada Hidrometeorološkog zavoda

- duhovni centar

- predavaonice

- laboratorij

- inkubacijski centar

- produljenje tramvajske linije do kampusa

Izdvajamo