Tijekom Prvoga svjetskog rata više od 60.000 Istrana moralo je napustiti svoj rodni kraj. Bježali su od talijanske vojske koja je pustošila poluotokom, a utočište su pronašli u Austriji, Češkoj, Mađarskoj i ostalim hrvatskim gradovima. Veliki broj njih otišao je u Zagreb, gdje su protiv svoje volje morali početi novi život. Prilagodili su se, našli posao, stvorili obitelji, no u srcu im je i dalje nedostajala Istra - njihov jezik, karte i more. Odlučili su osnovati neko društvo, mjesto gdje će njegovati stare običaje i biti ono što jesu - Istrani. I našli su ga u Ilici 13, na prvom katu zgrade, odmah desno kada se popnete stubištem. Tamo su kartali briškule i trešete. Pričali po istarski. Pjevali zavičajne pjesme. Družili se s ljudima iz svog kraja. Nesvjesno i nenamjerno pretvorili su ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....