CHINA ROAD AND BRIDGE COMPANY

FOTO: JUTARNJI U CRNOGORSKOM KAMPU KINESKIH GRADITELJA PELJEŠKOG MOSTA U susjednoj državi grade autocestu, provjerili smo kako su organizirali posao

    AUTOR:
    • Boris Orešić

  • OBJAVLJENO:
  • 21.05.2018. u 16:53

Željko Hajdinjak / CROPIX

Provjerili smo kako je kineska državna kompanija, koja će graditi najvažniji most u Hrvatskoj, organizirala posao u Crnoj Gori

Nikad prije nisam probala kinesku hranu, a sada je svaki dan jedem i kuham, s osmijehom govori Nada Radonjić iz sela Bioče nedaleko od Podgorice, koja se se zaposlila kao pomoćna kuharica u kampu tvrtke CRBC (China Road and Bridge Company).

Dobra plaća

Nedaleko od njezina sela, uz kristalno čistu rijeku Moraču, veliki je montažni kamp u kojem su smješteni kineski radnici koji su u Crnu Goru došli graditi most Moračica, duži od kilometra, čiji su 165 metara visoki stupovi najviši na cijelom Balkanu i treći u Europi. Dok se jedni odmaraju, drugi rade pa radovi ne staju 24 sata svih 356 dana u godini, a svakodnevno se serviraju tri obroka i kineski kuhari Kou i Chen imaju pune ruke posla.

Željko Hajdinjak / CROPIX

Nada Radonjić iz sela pored Podgorice pomaže kineskim kuharima

 

“Super je plaća i odlični uvjeti rada”, kaže Nada i grli svoje kineske kolege pa se baca na rezanje kupusa kako bi ručak bio gotov dok se radnici spuste sa stupova koje pripremaju za postavljanje kolničke konstrukcije.

Ni prvi čovjek gradilišta, glavni inženjer Vlatko Ćipranić, ne krije da je vrlo zadovoljan i da ga Kinezi plaćaju osjetno više od crnogorskih poslodavaca za koje je prije godinama radio, a velik mu je izazov sudjelovati u zasigurno najvećem građevinskom projektu svih vremena u Crnoj Gori - gradnji 41,5 kilometara dugačke dionice od Podgorice prema sjeveru do Kolašina koja bi trebala biti gotova za godinu dana. Vrijednost projekta je 809 milijuna eura.

Više od polovice trase čine tuneli i vijadukti pa je gradnja krajnje zahtjevna, a da nije ni bezopasna, potvrđuje sam glavni inženjer koji otkriva da su dosad poginula četiri kineska radnika - dvojica prilikom odrona u tunelu koji su probijali, a dvojica dok su radili na mostu.

Željko Hajdinjak / CROPIX
 

Sustav rada i učenja

“Većina Kineza ovdje su mladi ljudi, između 20 i 30 godina, i neopisivo je s kolikim se poštovanjem odnose prema starijima. Mene zovu Vu Šu, što na kineskom znači ujak Vlatko. Jako su dobro organizirani i cijene znanje. Nema praznog hoda i dobro se zna tko što radi. Njihovi rukovodioci ovdje su veoma iskusni ljudi, dok se mlađi obrazuju kroz rad. Najveći resurs im je čovjek. Većinu građevinskih strojeva su kupili u Crnoj Gori, a tek manji dio dovezli iz Kine. Majstori su gradnje tunela.

Rade bez prestanka, a hijerarhija se poštuje više nego što mi možemo i zamisliti”, ističe Ćipranić. Otkriva kako je od ukupno 3500 radnika na gradilištu, trenutačno 2348 Kineza. Prema ugovoru najmanje 30 posto radova moraju raditi lokalni izvođači. Angažirane su i neke srpske i hrvatske tvrtke, poput Skladgradnje koja gradi tunel Mateševo i dva mosta. Ujedno je i jedan od najvećih podizvođača koji je posao dobio preko natječaja nakon što su Kinezi obišli njihove projekte u Hrvatskoj. Trenutačno je, kaže Ćipranić, na projektu desetak Hrvata koji su smješteni u Kolašinu.

Ne smiju minirati

“Naš zakon ne dopušta da stranac rukuje eksplozivnim sredstvima, što znači da su svi mineri, a mnogo ih je, Crnogorci. Glavni razlog što je većina radnika iz Kine jest to što u Crnoj Gori, zemlji od samo 600.000 stanovnika, nema dovoljno kvalificirane radne snage, iako Kinezi za naše uvjete nude vrlo pristojne plaće. Kineska tvrtka ovdje bespogovorno poštuje vrlo rigorozne propise zaštite okoliša i crnogorskog Zakona o radu, koji se odnose i na kineske radnike.

Željko Hajdinjak / CROPIX
 

Inspekcije su česte. Za svaki, pa i građevinski najzahtjevniji problem, kineski inženjeri imaju rješenja do kojih dolaze mnogo brže od nas. Jako su poslušni, disciplinirani, a tihi i staloženi. Gotovo da mi nedostaje da netko malo podigne glas”, ističe Ćipranić koji dvaput tjedno pohađa tečaj kineskog, a navikao je i na kinesku hranu koja mu je vrlo ukusna.

Zhengyan Tang ima 24 godine i u Pekingu je završio studij hrvatskog jezika pa je na ovom projektu prije godinu i pol dobio posao prevoditelja, a zadužen je i za odnose s javnošću. Hrvatski je, kaže, najbolje naučio u Zagrebu gdje je godinu dana bio na razmjeni studenata i uzeo hrvatsko ime Juraj. U Crnoj Gori ga zovu Đuro. Naučio je i male razlike između hrvatskog i crnogorskog u kojem se, kaže, umjesto “kako si” ili “što radiš”, prilikom susreta ljudi jedni drugima obično obraćaju - “đe si”. Radnici su, dodaje, smješteni u pet glavnih kampova, a kako je posla jako puno, nemaju vremena otići do nekoliko kilometara udaljene Podgorice. U veljači su, kaže, u povodu kineske Nove godine radnicima organizirali izlet u prirodu i roštilj.

Željko Hajdinjak / CROPIX

Zhengyan Tang

 

“Sviđa mi se Crna Gora jer se ovdje jede puno mesa, a od svega su najljepše - Crnogorke. Ljudi se jako iznenade kad me čuju da govorim njihov jezik i svi su jako ljubazni prema meni. Mi Kinezi smo navikli jako puno raditi, a nije istina ni da su Crnogorci lijeni, barem kada vidim svoje kolege. Nisu razlike velike. Redovito se čujem s roditeljima i curom u Kini, ali mi svejedno jako nedostaju, kao i kineska hrana. Navikli smo da ovdje mnogo više nego u Kini moramo voditi računa o ekologiji.

No, zadovoljan sam kao i ostali kineski radnici jer imamo dosta veće plaće nego u Kini pa možemo uštedjeti nešto novca”, govori Tang. Na ulazu u kineski kamp stoji veliki natpis na kineskom i engleskom, koji glasi “Puno uči, puno radi, zaradi još više novca”. Tang zna da je njegova tvrtka dobila i posao u Hrvatskoj, na Pelješkom mostu, pa ne bi imao ništa protiv da nakon Crne Gore ode raditi u Hrvatsku koja mu se jako svidjela i za koju navija u nogometu kao i brojni njegovi sunarodnjaci.

Doveli vodu u sela

A otkriva i kako je CRBC doveo vodu stanovnicima nekih zabačenih sela uz gradilište i sagradio 70 kilometara cesta za pristup gradilištu koje će poslije ostati lokalnom stanovništvu, a tvrtka je donirala i novac za obnovu škola. Nedaleko od gradilišta mosta je velika betonara u kojoj se goleme količine betona proizvode od cementa koji doprema hrvatska tvrtka Cemex. Čelični elementi stižu preko luke Bar iz cijele Europe.

Željko Hajdinjak / CROPIX
 

Kineski inženjer Aj We ističe kako im od vremenskih neprilika najteže pada hladan vjetar sjeverac koji neki Crnogorci izgovaraju i ševerec s mekim š kakvo se često čuje i u kineskom jeziku. U uredima radi i dosta žena, Kineskinja, ali i domaćih, među kojima je i Ivana Maksimović, inženjerka iz Zrenjanina koja je s CRBC-om surađivala na gradnji mosta u Srbiji prije nekoliko godina pa su je pozvali i u Crnu Goru. Jako je, kaže, zadovoljna i ponosna što radi na tako velikom i zahtjevnom projektu, puno je naučila i solidno zaradila. Vjeruje da će neke od inženjera s ovog gradilišta tvrtka prebaciti u Hrvatsku kada počne gradnja na Pelješcu.

Projektant mosta Moračica ugledni je profesor podgoričkoga Građevinskog fakulteta dr. Mladen Uličević koji je ujedno i kao predsjednik Državne komisije za reviziju glavnog projekta autoceste Bar - Boljare zadužen za nadgledanje svega što se radi na terenu. Otkriva kako se već traže mogućnosti za gradnju novih dionica autoceste, prve u Crnoj Gori, koja će jednoga dana povezivati Bar i Beograd. Kinezi su posao na prvoj dionici dobili direktnim dogovorom s vladom u Podgorici, a Balkan im je, smatra, lansirna točka za Europu.

“Riječ je o državnoj kompaniji iz daleke zemlje. Velike su kulturološke razlike koje se osjete i u organizaciji posla i u funkcioniranju sustava. Svi problemi koji su u početku izbijali između dviju strana bili su posljedica nedovoljnog razumijevanja. Iako Kinezi strogo poštuju ovdašnja pravila, u Kini vrijede drukčiji građevinski standardi i zato ih tehnički stalno treba kontrolirati. Hrvatska ima vrhunski inženjerski kadar i dobre kontrolne procedure, mnogo bolje od nas u Crnoj Gori, pa uopće ne sumnjam da će Pelješki most odlično ispasti“, govori Uličević te dodaje kako je Kinezima ponekad morao deset puta ponavljati jednu te istu stvar i oni ga jednostavni nisu razumjeli.

Željko Hajdinjak / CROPIX
 

Načela suradnje

“Hrvatskim kolegama savjetovao bih da ulože maksimalne napore u uspostavu što bolje komunikacije s kineskom tvrtkom. Oni drukčije razmišljaju i percipiraju stvari. Njihovo pismo opisuje situacije, a naše pojmove. Kada to prevladate i kada se nakon nekoliko mjeseci slože sve kockice, odlično se surađuje. Imaju odlične stručnjake i vrhunske reference u gradnji mostova, nekih od najvećih na svijetu.

Pošteno i vrlo kvalitetno odrađuju svoj posao i drže se ugovora. Važno je da se između izvođača i investitora izgradi povjerenje do kojega Kinezi jako drže. Kada vam oni nešto obećaju, znajte da ste stekli dobre partnere i prijatelje. A u poslu vlada vojnička disciplina i sve će učiniti da udovolje naređenju nadređenog“, kaže Uličević, dodajući kako je gradnja autoceste pokrenula cjelokupno crnogorsko gospodarstvo, otvorila nebrojena radna mjesta i najviše pridonijela rastu BDP-a.

Suradnjom s Kinezima jako je zadovoljan i Goran Vujović, direktor Monteputa, državne tvrtke koja upravlja gradnjom autoceste.

“U početku je bilo nekih nedoumica, ponajprije u vezi s njihovim nerazumijevanjem naših standarda i zakonodavstva, kao i tehnologije izvođenja radova u tunelima koji se kod njih buše ručno, a kod nas miniranjem. Također su kod nas puno viši standardi zaštite okoliša i zaštite na radu. Sada je sve dobro uhodano i nema većih problema”, ističe Vujović.

Željko Hajdinjak / CROPIX
 

Izdvajamo